|
I.
Žalosno otajstvo
Isusova agonija u Maslinskom vrtu
 Tada se Isus, izišavši iz blagovališta Posljednje večere,
gdje je bio ustanovio Euharistiju, zaputi s učenicima u zaselak
koji se zove Getsemani... Počeo se žalostiti i biti
tjeskoban... Molio je ovako: "Oče moj, ako je moguće,
neka me mimoiđe ovaj kalež. Ali neka ne bude moja, nego Tvoja
volja" Tada se vrati k učenicima, nađe ih gdje spavaju,
te reče Petru: "Tako, ne mogoste sa mnom probdjeti ni
jednoga sata? Bdijte i molite da ne padnete u napast! Duh
je spreman, ali je tijelo slabo." Ponovo se udalji te uze
moliti: " Oče moj! Ako nije moguće da me mine ovaj kalež,
a da ga ne pijem, neka bude volja Tvoja." Kada se opet
vrati, nađe ih gdje spavaju, jer im bijahu otežale oči.
Ostavi ih, udalji se opet, te je i treći put molio onim istim
riječima. Potom se vrati učenicima pa im reče: "Još
spavate i počivate?! Evo se približi čas u koji se Sin Čovječji
predaje u ruke grešnika. (Mt 26, 36-45).
Kad ga je spopala tjeskoba, još je žarče molio. Njegov je
znoj postao poput kapi krvi što su padale na zemlju (Lk 22,
44).
Zatim je učenicima, kad ih je svladao san i kad su pozaspali
na zemlji, rekao: "Došao je čas. Evo, Sin Čovječji
predaje se u ruke grešnika. Ustanite! Hajdemo! Evo, izdajnik je
moj sasvim blizu" (Mk 14, 41-42).
"Došao je čas kada će se proslaviti Sin Čovječji"
(Isus je tek bio navijestio učenicima svoju proslavu kroz
vlastitu smrt.) A zatim je dodao: Zaista, zaista kažem Vam, ako
pšenično zrno ne padne u zemlju i ne umre, ostaje samo. Ako li
umre, rodi velik rod" (Iv 12, 23-24).
Razmišljajući o
Isusovoj agoniji u Maslinskom vrtu molimo jedan Očenaš, deset uobičajenih Zdravomarija.
Dodaje se jedan Slava Ocu... i molitva O moj
Isuse, oprosti...
-------------------------
II. Žalosno
otajstvo
Isusovo bičevanje
 Oni pak što su Isusa uhitili, priveli su ga velikom svećeniku
Kajfi. Kod njega su se sastali pismoznanci i starješine...
Veliki svećenici i čitavo židovsko vijeće tražili su lažno
svjedočanstvo protiv Isusa da bi ga mogli osuditi na smrt. No
nisu uspjeli pronaći nijedno, premda su iskaze dali mnogi lažni
svjedoci.
Pljuvali su mu u lice i udarali ga šakama. Drugi su ga opet
tukli štapovima govoreći: "Pogodi, Kriste, tko Te je
udario?"
Kad je svanulo, okovali su Isusa u lance, odveli ga i predali
upravitelju Pilatu. Kad ga je ovaj ispitao, zapitao je svjetinu:
"Što da učinim s Isusom zvanim Krist?" Svi su mu
uglas odgovorili: "Raspni ga!". A on ih je tada
upitao: "Kakvo je zlo učinio?" Oni su opet povikali
iz svega glasa: "Raspni ga!". Pilat pak, želeći
udovoljiti svjetini, pusti im nekoga Barabu. Pošto je dao izbičevati
Isusa, predao ga je vojnicima da ga razapnu (Mt 26-27; Mk 15; Iv
18-19).
Razmišljajući o
bičevanju Isusa molimo jedan Očenaš, deset Zdravomarija.
Slijedi jedan Slava Ocu, te na kraju
molitva O moj Isuse, oprosti...
-------------------------
III. Žalosno
otajstvo
Krunjenje trnjem
 Vojnici su ga tada izveli u dvorište unutar sudske zgrade,
sazvali i pripravili cijelo sudište. Odjenuli su ga u grimiz.
Pošto su od trnja spleli krunu, nataknuli su je na Isusovu
glavu.
Počeli su ga pozdravljati: "Zdravo, kralju židovski."
Pri tom su ga tukli trstikom po glavi, pljuvali po njemu,
klecali i padali pred njim ničice.
Pošto su mu se izrugali, svukli su s njega grimiz i obukli
mu njegovu odjeću. Zatim su ga izveli van i poveli da ga
razapnu (Mk 15, 16-20; Mt 27, 27-31; Iv 19, 2-5).
Krist je trpio za Vas, dajući Vam primjer da biste slijedili
njegove stope (1 Pt 2, 21).
Razmišljajući o
otajstvu Isusova krunjenja trnovom krunom molimo jedan Očenaš,
deset Zdravomarija. Slijedi
jedan Slava Ocu, te na kraju molitvu O moj Isuse,
oprosti ...
-------------------------
IV. Žalosno
otajstvo
Križni put prema Kalvariji
 Otada je Pilat
nastojao da ga oslobodi, a Židovi su vikali: " Ako ovoga
oslobodiš, nisi prijatelj caru! Svaki koji se pravi kraljem
protivi se caru." Pilat, čuvši te riječi, izvede Isusa
van te sjede na sudačku stolicu na mjestu što se zove
Lithostratos, a hebrejski Gabbatha. A bio je dan priprave za
pahu, oko šestoga sata. I Pilat reče Židovima: "Evo vam
kralja!" "Smakni ga! Smakni! Razapni ga!2 - vikali su
oni. "Vašega kralja da razapnem?" - reče im Pilat.
Mi nemamo drugoga kralja osim cara", odgovoriše glavari
svećenički. Tada im ga predade da se razapne. (Iv 19, 12-17).
Vojnici su zatim zgrabili Isusa. A on se, noseći križ,
uputio k mjestu Lubanji, što se hebrejski naziva Golgotom. I na
tom su ga mjestu razapeli (Iv 19, 17-18).
Ponudili su mu napitak, vino pomiješano sa žuči (Ps 69,
22). Okusivši napitak, nije ga htio piti. Kad su ga napokon
razapeli, razdjelili su njegove haljine među sobom tako što su
za njih bacili kocku. Posjedali su i stražarili. Povrh njegove
glave postavili su natpis koji je isticao razlog njegove osude:
"Ovo je Isus, kralj židovski" (Mt 27, 34-37).
On je u svojem tijelu ponio grijehe naše na drvetu križa,
da više ne bismo živjeli grijehu, nego pravednosti. Njegovim
ste ranama i Vi ozdravljeni (1 Pt 2, 24-25).
Tko slijedi mene, ne hoda u tami, nego ima svjetlo života
(Iv 8, 12).
Razmišljajući o
Isusovoj osudi molimo jedan Očenaš,
deset Zdravomarija. Slijedi jedan Slava Ocu, te završna molitva
desetice O moj Isuse, oprosti...
-------------------------
V. Žalosno
otajstvo
Razapinjanje i smrt na Golgoti
 Kad su stigli na mjesto zvano Golgota, razapeli su Isusa i
dvojicu razbojnika, jednoga njemu zdesna, a drugoga slijeva.
Bilo je devet sati izjutra kad su ga razapeli. Prolaznici su ga
grdili i vrijeđali. Kad je došlo podne, nastala je tama po
svoj zemlji. Tako je ostalo sve do tri popodne. U tri sata Isus
zavapi jakim glasom: "Eloi, Eloi, lama sabaktani?", što
znači: "Bože moj, zašto si me ostavio?" Ispustivši
snažan krik, Isus je izdahnuo... Satnik koji je stajao pred
njim, videći da izdiše, reče: "Zaista, ovaj čovjek bijaše
Sin Božji" (Lk 23, 33; Mk 15).
Uz Isusov su križ stajale njegova Majka, sestra njegove
Majke, Marija Kleofina i Marija iz Magdale. Ugledavši Majku i
uz nju učenika kojega je ljubio, Isus reče Majci: " Ženo,
evo Ti Sina." Tada reče i učeniku: "Evo Tvoje
Majke." I od toga je časa učenik uze u svoju kuću. ( Iv 19,
25-27).
Poslije toga
Isus, svjestan da je već sve svršeno, reče, da bi se ispunilo
Pismo: "Žedan sam." Tu bijaše posuda puna octa. Tada
nataknuše na izopovu stabljiku spužvu punu octa i primaknuše
je k Isusovim ustima. Kad Isus uze ocat, reče, "Svršeno
je!", te nakloni glavu i - predade duh.
Budući da je
bila Priprava, i da tjelesa ne ostanu na križu u subotu - jer
bijaše velik dan ona subota - zamoliše Židovi Pilata da se
razapetima prebiju golijeni i da se skinu. Tada vojnici dođoše
i prebiše golijeni obojici razapetih s isusom. Kada dođoše k
Isusu i vidješe da je već mrtav, njemu ne prebiše golijeni,
nego jedan od vojnika kopljem probode bok pa odmah poteče krv i
voda.
Onaj koji ovo
vidje svjedoči - njegovo je svjedočanstvo istinito, i on zna
da govori pravo - da i vi trajno vjerujete. To se dogodi da se
ispuni Pismo: "Ni jedna mu se kost neće prelomiti." A
na drugome mjestu Pismo veli: "Gledat će na onoga koga su
proboli." (Iv 19, 28-37)
Razmišljajući o
Isusovu razapinjanju i Njegovoj smrti na križu molimo jedan Oče naš, deset
Zdravomarija. Slijedi jedan Slava Ocu, te molitva O moj Isuse,
oprosti ...
Na kraju se doda: Očenaš,
Zdravomarijo i Slava Ocu, po nakani Svetog oca, te Lauretanske
litanije i Zdravo Kraljice.
|
