Autor: Miljenko Stojić

***

Veritasov natječaj 2007. – Izabrana priča

***

I te je godine došlo mnogo svijeta na blagdan Sv. Ive u Podmilačje. Poput mravi raširili se udolinom i uzvišicom, prekrasnim bosanskim krajolikom. Gledao ih je fra Viktor i divio im se. Sunce žeže, a oni su tu sa svojim poteškoćama, povijestima, jednostavno životima. Vlast ih mrzi i progoni zbog toga. Oni šute, misle svoje, kada im prekipi zapjevaju koju zabranjenu pjesmu, odu u zatvor i nastave dalje kao da se ništa dogodilo nije. Jedino mi ne ide u pamet zbog čega tako uporno psuju. Čine to jednakom žestinom kao i kad se mole. Stvarno nikakva smisla u svemu tomu. Morat ću ih malo opomenuti. Cijeli tekst …

Autor: Miljenko Stojić

***

Veritasov natječaj 2007. – Izabrana priča

***

Već mu je svega bilo dosta. I ovoga blata, i ovih ljudi, rata, političara, vojnih dušobrižnika…, svega. Svi oni dolaze i prolaze, samo ja ostajem s ovom skupinom pridošloj odasvud. Zapalo nas braniti ovo ozemlje od neprijatelja, oni iz JNA rekli bi »teritorij«. Nemamo dovoljno oružja, nemamo dovoljno ljudstva, a bojišnica je duga. Imamo samo dovoljno srca koje svaki čas mogu probušiti ko staru limenu kantu. A možda i ne mogu? Nije mu se dalo filozofirati. Zabuljio se kroz prozor. Cijeli tekst …

Autor: Ivan Ott

***

Veritasov natječaj 2007. – Izabrana priča

***

Petar se nošen «trbuhom za kruhom» skrasio u Njemačkoj. Od prvog dana boravka u toj «obećanoj zemlji blagostanja», primio se svim silama posla kako bi ostvario svoje planove, zaradio puno novaca, smjestio se i osnovao obitelj. Umjesto života i provoda, odabrao je posao. Što znači provod? Njegovi vršnjaci, sunarodnjaci, također su mnogo radili ali su predahe između radnih dana koristili za sitne životne zadovoljštine. Ako su već morali i željeli raditi  subotom, nedjelju su koristili za zabavu i odmor. Nedjeljom su se duže odmarali, a potom bi se okupali, obrijali, obukli čiste bijele košulje i najljepša odijela koja su imali. Cijeli tekst …

Autor: Ivan  Ott

***

Veritasov natječaj 2006. – Izabrana priča

***

Jedni tvrde da život piše priče a drugi da je priča život. Svejedno kako okrećemo ove teze, rezultat je isti. Zato i ova priča iz realnog života može se promatrati kroz dvije različite prizme da bi na kraju dobili istu sliku. Koju ulogu ima u tome pisac? Pa sama imenica «pisac» pojašnjava sve. On je samo vješt obrtnik koji crnim na bijelo prenaša priču koju je napisao život. Pođimo redom. Svaka priča počinje sa – bila jednom ….. pa tako i ova naša. Cijeli tekst …

Autor: Miljenko Stojić

***

Veritasov natječaj 2006. – Izabrana priča

***

»Nemoj tata, nemoj!«

Kako ga je samo živcirao slabašni glasić male Mare. Ma nije da on nju ne voli, čak naprotiv, najdraže mu je dite, ali zbog čega stoji dolje i netremice pilji u njega. Šta nemoj? Ovo je dobro za nju, za ostalih troje i za njihovu mater. Šta imaju od njega ovakvoga? Kako da im priskrbi pristojan svakodnevni život? O budućnosti ne treba ni govoriti. Ona je tako crna, crnaaa, crnaaaaa… Skočit će i sve to konačno dovršiti. Cijeli tekst …

Autor: Vedrana Trlek

***

Veritasov natječaj 2006. – Izabrana priča

***

Raditi u poslijepodnevnoj smjeni na Badnjak i nije neka sreća, ali Đurđa se nije žalila. Ona je jedna od onih žena koje ne zamjećujemo, mada bi bez njh svijet vjerojatno stao. Debeljuškasta, s minivalom iz neprijavljenog frizerskog salona i zamjetnim slojem dlačica iznad gornje usne, na vječito bolnim, natečenim nogama, Đurđa se spremala preuzeti smjenu u kafiću “Točka”. Bio je to jedna u nizu špelunki u uličici popularno nazvanoj Aleja propalih komentatora. Cijeli tekst …

Autor: Snježana Šamanić

***

Izvor: Veritasov natječaj 2006. – Izabrana priča

***

Čim bi bjeličasta zora svojim  snenim drhtajem zaposjela njen prozor i razigrana burica pred njim počela njihati teške, obješene grane starog čempresa, počelo bi njeno lagano protezanje. Odgađala je trenutak ustajanja, jer je hladnoća, bar se njoj činilo, polako prijetila paljenjem peći, a i da nije, njena cirkulacija bila je već toliko usporena, da je i za toplijih dana redovito oblačila toplu vestu. Uvelo jesenje lišće započelo je  svoj šuškavi ples najavljujući žešće nalete vjetra, a Boni je, lijeno izvirujući iz svoje kućice, polako pratio  razvoj vremenskog slijeda, uznemiren razbacanim oblačićima, pogledavao prema ulaznim vratima svoje gazdarice. Cijeli tekst …

Autor: Snježana Šamanić

***

Veritasov natječaj 2006. – Izabrana priča

***

Probudila se u bolnici, u bolesničkoj postelji.Bez snage, iscrpljena i još omamljena od lijekova protiv bolova. Pogledala je polako oko sebe. Do nje, žena koja je jučer došla zbog abortusa. Ona  će još danas  na čišćenje, da  se  riješi svog neželjenog  ploda, a Stela je ovdje, nažalost, jer je imala spontani pobačaj  i izgubila svoje drugo  dijete. Njih dvije zajedno u istoj prostoriji na odjelu planiranja obitelji. Nevjerojatno! Uzdahnula je. Još jučer je slušala tu ženu kako se smije i govori da može zatrudnjeti samo tako, a ona, eto, već godinama pokušava, a kad i uspije, ne može iznijeti trudnoću do kraja. Bože, gdje je tu pravda, zašto je tako? Ta druga, koja ima već odraslu djecu i ne pada joj na pamet da rodi još jedno, leži tu do nje i pokušava je razvedriti neukusnim prizorima iz svog bračnog života, dok Stela jeca od tuge i boli … Cijeli tekst …

Autor: Jagoda Prebeg

***

Veritasov natječaj 2006. – Izabrana priča

***

Mjesto u kojem sam odrasla ima lijepu župnu crkvu koja je smještena na brijegu zvanom Gorica. Na južnoj strani brijega sagrađeno je nekoliko novih kuća. Od glavne ceste do njih vodi slijepa, tri do četiri metra široka i tridesetak metara duga, asfaltirana cesta. Tuda ne prolaze automobili i mjesto je idealno za igranje graničara. Kredom ili razbijenom ciglom iscrtamo granice, netko donese loptu i eto veselja za nas desetak djece iz viših razreda osnovne škole koji stanujemo u blizini. Graničar je jedina igra koju igraju i dječaci i djevojčice zajedno. Nogomet igraju samo dječaci, a lastik i vijaču preskaču samo djevojčice. Cijeli tekst …

Autor: Ivan Ott

***

Veritasov natječaj 2005. – Izabrana priča

***

Don Šime, seoski svećenik malog uspavanog sela na jednom sjevernodalmatinskom otoku nije se mogao potužiti na povjereno mu stado. Siromašni ali radišni ljudi redovito bi nedjeljom do zadnjeg mjesta popunili malu seosku crkvicu. Unatoč ateizma, službene politike komunističke vlasti, u selu nije bilo nekrštenog djeteta ni braka sklopljenog bez svetog sakramenta crkve. Nije bilo krvnih delikta, teških tučnjava i krađa. Seoski dušobrižnik vodio je miran život bez velikih emotivnih doživljaja, samo da nije bilo te dvostruke krađe kojom je bio oštećen upravo on sam. Cijeli tekst …