|
Vatikan, 17. lipnja 2007. (Radio Vatikan) -
Prije osam stoljeća, teško bi grad Asiz mogao zamisliti ulogu što mu ju je
Providnost namijenila, ulogu koja ga danas čini tako poznatim gradom u
svijetu, pravim "mjestom duše", kazao je papa Benedikt XVI. prije molitve
anđeo Gospodnji u Asizu. Takvo značenje – nastavio je Papa - dao mu je
događaj koji se zbio ovdje i koji mu je dao neizbrisivi pečat. Mislim time
na obraćenje mladoga Franje, koji se nakon dvadeset i pet godina osrednjega
i sanjarskoga života, posvećena potrazi za svjetovnim radostima i uspjesima,
otvorio milosti, uronio u sebe sama i postupno u Kristu prepoznao ideal
svoga života. Moje današnje hodočašće u Asiz želi podsjetiti na taj događaj
kako bismo ponovno proživjeli njegovo značenje i dosege.
S osobitim sam se osjećajima zaustavio u crkvici sv. Damjana, u kojoj je
Franjo s raspela čuo programatsku riječ: "Idi, Franjo, i obnovi moju kuću"
(2 Čel I,6,10: FF 593). Bilo je to poslanje koje je započelo punim
obraćenjem njegova srca, koje je postalo evanđeoskim kvascem obilno
umiješanim u Crkvu i u društvo. U Rivotortu vidio sam mjesto uz koje se,
prema tradiciji, vežu oni gubavci kojima se Svetac približio svojim
milosrđem, počinjući tako svoj put obraćenika. Vidio sam ondje i svetište u
kojem je prikazano siromašno obitavalište Franje i njegove prve braće. Bio
sam i u bazilici sv. Klare, "biljčice" sv. Franje, a danas poslijepodne,
nakon posjeta asiškoj katedrali, zaustavit ću se u Porcijunkuli, iz koje je
Franjo, u sjeni Marijinoj, vodio korake svoga bratstva koje se širilo, i
gdje je predao svoj posljednji dah. Ondje ću se susresti s mladima, kako bi
mladi Franjo, obraćen Kristu, progovorio njihovom srcu, kazao je Papa.
U ovom trenutku, iz bazilike svetoga Franje gdje počivaju njegovi posmrtni
ostaci, želim ponajprije prihvatiti i ponoviti njegove naglaske u hvali
Bogu: "Svevišnji, Svemogući, dobri Gospodine, tvoja je hvala i slava i čast
i blagoslov svaki" (Hvalospjev brata Sunca 1: FF 163). Franjo Asiški veliki
je učitelj naše vjere i naše hvale. Zaljubljujući se u Isusa Krista on je
susreo lik Boga - Ljubavi, postao njegovim pjevačem, poput istinskoga
"Božjega trubadura". U svjetlu evanđeoskih Blaženstava razumije se krotkost
kojom je znao živjeti svoje odnose s drugima, predstavljajući se svima u
poniznosti i postajući svjedokom i djelatnikom mira.
Iz ovoga grada mira, želim uputiti pozdrav predstavnicima drugih kršćanskih
konfesija i ostalih religija koji su 1986. godine prihvatili poziv moga
časnoga prethodnika da ovdje, u zavičaju sv. Franje, prožive Svjetski dan
molitve za mir. Smatram svojom dužnošću uputiti odavde snažan i gorljivi
poziv da prestanu svi oružani sukobi koji krvlju oblijevaju zemlju, da
zašuti oružje i posvuda mržnja prepusti mjesto ljubavi, uvreda praštanju i
nesloga jedinstvu! Osjećamo ovdje duhovno prisutne sve one koji plaču, trpe
i umiru zbog rata i njegovih tragičnih posljedica, u bilo kojem dijelu
svijeta. Naše se misli osobito upravljaju prema Svetoj zemlji, koju je sv.
Franjo toliko ljubio, prema Iraku, Libanonu i cijelom Bliskom istoku.
Stanovništvu tih zemalja već su predugo dobro poznate strahote sukoba,
terorizma, slijepog nasilja, a poznata im je i iluzija da sila može riješiti
sukobe, odbijanje uvažavanja argumenata drugoga i poštovanja pravednosti.
Samo odgovoran i iskren dijalog, velikodušno podržan od strane međunarodne
zajednice, moći će okončati toliku patnju te ponovno dati život i
dostojanstvo osobama, ustanovama i narodima, kazao je Papa i zavapio: Neka
nam sveti Franjo, čovjek mira, izmoli od Gospodina da se umnože oni koji
prihvaćaju postati "oruđa mira", putem tisuća malenih čina svakodnevnoga
života; da oni koji imaju odgovorne službe budu pokrenuti strastvenom
ljubavlju prema miru i neobuzdanom voljom da ga dostignu, birajući za to
prikladna sredstva. Neka nam Sveta Djevica, koju je Siromašak ljubio iskrena
srca te joj osobito nadahnuto pjevao, pomogne da otkrijemo tajnu mira i čudo
ljubavi koje se ostvarilo u njezinoj utrobi utjelovljenjem Sina Božjega.
|
