|
Vatikan, 22. lipnja 2008. (Radio Vatikan) -
Papa Benedikt XVI. je jučer u nagovoru prije Anđeoskog pozdravljenja pozvao
nazočne hodočasnike da se boje Boga i ničega drugoga.
Draga braćo i sestre,
u evanđelju ove nedjelje nalazimo dva Isusova poziva: s jedne strane "ne
bojte se ljudi", a s druge strane "bojte se" Boga. Tako smo potaknuti da
razmišljamo o razlici koja postoji između ljudskih strahova i straha
Božjega. Strah je prirodna dimenzija života. Odmalena ljudi proživljavaju
oblike straha koji se potom pokažu imaginarnima i zatim prestanu; nakon toga
pojave se novi strahovi koji imaju jasne temelje u stvarnosti: s tim se
strahovima treba suočiti i nadići ih ljudskim naporom i povjerenjem u Boga.
No postoji, naročito danas, još dublji oblik straha, na egzistencijalnoj
razini, koji ponekad završi očajem: on se rađa iz osjećaja praznine,
povezanog s određenom kulturom prožetom raširenim teorijskim i praktičnim
nihilizmom rekao je Sveti Otac.
Pred širokom i raznolikom panoramom ljudskih strahova, Božja je riječ jasna:
tko se "boji" Boga "ne boji se". Strah Božji, koji Sveto pismo opisuje kao
"početak prave mudrosti", podudara se s vjerom u Njega, sa svetim
poštovanjem prema njegovoj vlasti nad životom i nad svijetom. Biti "bez
straha Božjega" jednako je pokušaju da se zauzme mjesto Boga, da pomislimo
da smo gospodari dobra i zla, života i smrti. Tko se pak boji Boga u sebi
nalazi sigurnost što je osjeća dijete u naručju svoje majke : tko se boji
Boga spokojan je i usred oluja, jer Bog je, kao što nam je to Isus objavio,
Otac pun milosrđa i dobrote. Tko ga ljubi ne boji se: "Straha u ljubavi nema
- piše apostol Ivan - nego savršena ljubav izgoni strah, jer strah je muka i
tko se boji, nije savršen u ljubavi". Vjernik dakle ni pred čim ne strahuje,
jer zna da je u rukama Božjim, zna da zlo i ono što je iracionalno nemaju
posljednju riječ, nego da je jedini Gospodar svijeta i života Krist,
utjelovljena Riječ Božja, koji nas je ljubio sve do žrtve sebe sama,
umrijevši na križu za naše spasenje istaknuo je Benedikt XVI.
Što više rastemo u toj bliskosti s Bogom, ispunjenoj ljubavlju, to lakše
pobjeđujemo svaki oblik straha. U današnjem evanđeoskom odlomku Isus više
puta ponavlja poziv da se ne bojimo. Ohrabruje nas kao što je to učinio s
apostolima, kao što je to učinio sa svetim Pavlom kad mu se ukazao jedne
noći u viđenju, u osobito teškom trenutku njegova propovijedanja: "Ne boj
se... Ta ja sam s tobom". Osnažen Kristovom prisutnošću i utješen njegovom
ljubavlju, nije se bojao niti mučeništva taj apostol narodâ, čije drugo
tisućljeće rođenja uskoro započinjemo slaviti posebnom jubilarnom godinom.
Neka taj veliki duhovni i pastoralni događaj potakne u nama obnovljeno
povjerenje u Isusa Krista koji nas poziva da naviještamo i svjedočimo
njegovo evanđelje, bez straha. Pozivam vas stoga, draga braćo i sestre, na
pripravu da s vjerom proslavite Pavlovu godinu koju ću, ako Bog da, svečano
otvoriti sljedeće subote, u 18 sati u Bazilici sv. Pavla izvan zidina,
bogoslužjem prve večernje svetkovine svetih Petra i Pavla. Već odsada
povjerimo ovaj veliki crkveni pothvat zagovoru sv. Pavla i Blažene Djevice
Marije, Kraljice apostola i Majke Kristove, izvora naše radosti i našega
mira ovim je riječima završio svoj podnevni nagovor Papa.
Poslije molitve anđeoskog pozdravljenja Sveti Otac je uputio poziv na
molitvu i bliskost stanovništvu Filipina koji su pogođeni tajfunom Fenshen i
za mir u Libanonu.S dubokim sam osjećajima primio vijest o potonuću trajekta
na filipinskom otočju, pogođenog tajfunom Fengshen, koji je opustošio to
područje. Dok obećavam svoju duhovnu blizinu stanovništvu otoka pogođenih
tajfunom, uzdižem osobitu molitvu Gospodinu za žrtve te nove pomorske
tragedije u kojoj su žrtvama bila, koliko se čini, i brojna djeca. Danas će
u Beirutu, glavnom gradu Libanona, blaženim biti proglašen Jaakub iz Ghazir
Haddada, svjetovnim imenom Khalil, svećenik Reda manje braće kapucina i
utemeljitelj Družbe libanonskih sestara franjevki od križa. Dok njegovim
duhovnim kćerima izričem svoje čestitke, od sveg se srca nadam da će zagovor
blaženoga Abune Jaakuba, združen sa zagovorom svih libanonskih svetaca, toj
ljubljenoj i izmučenoj zemlji, koja je i previše trpjela, postići da se
konačno zaputi prema trajnom miru.
|
