|
Zagreb, 20. veljače 2005. (HKR) - Može li
demokracija dovesti do totalitarizma? Povijest
dvadesetoga stoljeća jasno pokazuje da je to
moguće. Njemački parlament je demokratskom
procedurom na vlast doveo totalitarni nacistički
sustav koji je kasnije nanio toliko zla cijelom
čovječanstvu. Na takav apsurd upozorava papa
Ivan Pavao II. u svojoj najnovijoj knjizi pod
naslovom: «Sjećanje i identitet» koja će
slijedećeg tjedna biti predstavljena u Vatikanu.
Papa između ostalog upozorava da je
«protuevanđelje vrsta novog totalitarizma, koji
se skriva iza izgleda demokracije», kako o novoj
papinoj knjizi izvještava dopisnik Večernjeg
lista iz Rima Silvije Tomašević. U svojoj
analizi suvremene stvarnosti papa izričito
optužuje Zapad za nihilizam i upozorava kako bi
demokracija mogla postati instrument za
zanemarivanje i izbacivanje Božjih zakona iz
ljudskog društva.
Paul Spiegel,
predsjednik njemačkoga Središnjeg židovskog
vijeća kritizirao je Ivana Pavla II. zbog
usporedbe pobačaja s holokaustom koju papa
donosi u knjizi «Sjećanje i identitet». Židovski
čelnik naglašava da ova papina usporedba
pokazuje kako Katolička crkva nije shvatila da
postoji golema razlika između genocida nad
židovskim narodom i onoga što žene čine sa
svojim tijelom.
Prošli tjedan su
udruga homoseksualaca, udruga lezbijki i Ženska
mreža Hrvatske uputile zajednički zahtjev da
nadležne državne institucije trenutačno
suspendiraju dr. Antu Ćorušića i dr. Zvonimira
Šeparovića iz Nacionalnog bioetičkog
povjerenstva za medicinu koje je zaduženo za
donošenje novoga prijedloga Zakona o medicinski
potpomognutoj oplodnji. Razlog takvog zahtjeva
leži u činjenici da su gospoda Ćorošić i
Šeparović u javnosti izrekli stavove s kojima se
spomenute udruge ne slažu. O čemu se radi?
Jednom riječju, obojica su u javnosti iznijeli
svoje vjerničke – katoličke stavove što očito
predstavlja najveći zločin u očima onih koji
smatraju da kršćanska načela i stavove treba
izbaciti iz hrvatskoga javnog života. Spomenute
udruge prigovaraju dr. Ćorušiću što je izjavio
da treba zabraniti donaciju jajnih stanica i
spermija, odnosno zabraniti umjetnu oplodnju
istospolnim parovima. Dr. Šeparoviću prigovaraju
što se usudio javno izreći da pobačaj treba
zabraniti, osim kada se radi o slučajevima
medicinskih indikacija. Članice i članovi udruga
Iskorak, Kontra i Ženske mreže Hrvatske tvrde da
stavovi dr. Ćorušića i dr. Šeparovića
predstavljaju diskriminaciju pripadnika
homoseksualne spolne orijentacije,
diskriminaciju žena na području reproduktivnih
prava s obzirom na obiteljski status te
diskriminaciju u pogledu ženinog prava na
raspolaganje vlastitim tijelom.
I židovski čelnik
u Njemačkoj Spiegel i predstavnici spomenutih
udruga u Hrvatskoj u svojoj borbi protiv
kršćanskih načela i vrijednosti zaboravljaju na
naravni zakon koji uređuje odnose u ljudskoj
zajednici. Može li čovjek slijep od rođenja
naslikati pejzaž koji ga okružuje? Jednako tako,
mogu li dva muškarca odnosno dvije žene ili
jedna žena sama bez muškarca stvoriti novi
ljudski život u skladu s naravnim zakonom?
Neosporno je da ne mogu. S kojim pravom onda
mogu tražiti da im znanost i tehnologija omoguće
nešto što je protivno ljudskoj prirodi? Na
ulicama naših gradova uočljivi su plakati u
sklopu Unicefove akcije «Svako dijete treba
obitelj». A obitelj čine muž i žena, odnosno
otac i majka te dijete ukoliko ga imaju. Obitelj
ne može biti ništa drugo, kao što ni brak ne
može biti ništa drugo osim zajednice muškarca i
žene.
Zločini nad
pripadnicima židovskoga naroda u Drugom
svjetskom ratu su mrlja na savjesti čitavog
ljudskog roda, ali potpuno je u pravu Ivan Pavao
II. kada kaže da su jednaka mrlja i jednaki
zločin i nebrojeni pobačaji. Holokaust je bio
pogrom nad nedužnim pripadnicima jednoga naroda,
a pobačaji su pogrom nad nedužnim pripadnicima
ljudskoga roda, bez obzira na rasu, boju kože i
spol. Ono pred čim svi pristaše pobačaja uporno
zatvaraju oči jest činjenica da začeto dijete
nije dio ženinog tijela niti žena ima nad njim
ikakvo pravo, a posebno ne pravo odlučivanja o
životu i smrti, nego je to novo ljudsko biće
koji ima sva prava, pa i ono najveće: pravo na
život.
Stoga papa u
svojoj knjizi „Sjećanje i identitet“ otvoreno
upozorava da parlamenti koji prihvaćaju i donose
takve zakone moraju biti svjesni da
zloupotrebljavaju svoju vlast i ostaju u
otvorenom sukobu s Božjim zakonom. Nadajmo se da
će ova najnovija knjiga Ivana Pavla II. biti što
prije prevedena i na hrvatski jezik. Možda se
nađe i neki dobrotvor koji će biti spreman
financirati po jedan primjerak te knjige za sve
naše uvažene saborske zastupnike, pogotovo one
koji se smatraju vjernicima.
Kako
protuevanđelje može biti vrsta novog
totalitarizma koji se skriva iza privida
demokracije, pokazuje i današnji članak u
Jutarnjem listu iz pera Darka Pavičića koji se
već godinama svojim člancima dokazuje kao
protagonist stvaranja anti-crkvenog ozračja.
Ovaj put je kao način napada na Crkvu izabrao
tobožnju pobunu novinara Hrvatskoga katoličkog
radija. U članku pod bombastičnim naslovom
«Bozanić katoličkim novinarima više neće plaćati
rad nedjeljom» gospodin Pavičić iznosi niz
proizvoljnih insinuacija. Iako smo mu i
glasnogovornik zagrebačkoga nadbiskupa i ja
osobno opovrgli postojanje nekakvog fantomskog
pisma djelatnika HKR-a kardinalu Bozaniću,
Pavičić navodi da je «u javnost procurila i
priča kako su se honorarni novinari HKR-a
pismeno žalili samome predsjedniku HBK,
zagrebačkom nadbiskupu kardinalu Josipu
Bozaniću, koji je burno reagirao kada je vidio
da traže dodatno plaćeni rad nedjeljom».
Odgovorno tvrdim, kao ravnatelj i glavni urednik
Hrvatskoga katoličkog radija, da nije bilo
nikakvog pisma upućenog kardinalu Bozaniću niti
ima bilo kakve pobune novinara na HKR-u, kako to
gospodin Pavičić pokušava lažno prikazati.
Nadalje, gospodin Pavičić u svom članku pokazuje
nepoznavanje Zakona o radu jer očito ne
razlikuje tko prema tom zakonu mora, a tko ne
mora imati kolektivni ugovor, pravilnik o radu
ili organiziran sindikat.
Honorarni
suradnici na HKR-u primaju svoje honorare u
skladu s postojećim zakonima Republike Hrvatske
i ne nalaze se ni u kakvom diskriminirajućem
položaju u odnosu na svoje kolege u drugim
medijima. Pravilnik koji Hrvatska biskupska
konferencija upravo priprema za sve svoje
institucije, bit će u potpunosti u skladu s
hrvatskim radnim zakonodavstvom, što između
ostalog znači da će novinari Hrvatskoga
katoličkog radija dobiti dodatak na plaću za rad
nedjeljom, kako to i propisuje članak 92. Zakona
o radu.
Novinar Jutarnjeg
lista svjesno izvrće činjenice i iznosi
neistine, a sve pod krinkom demokracije i
slobode medija. Tko daje pravo gospodinu
Pavičiću i njemu sličnima nekažnjeno iznositi
takve laži i na takav način ocrnjivati Crkvu u
hrvatskoj javnosti? Zašto i s kojim ciljem to
čini? Koji će biti slijedeći korak u
organiziranom napadu na Crkvu? Odgovor na ta
pitanja znaju gospodin Pavičić i oni u Jutarnjem
listu i izvan njega koji stoje iza takve prljave
anti-crkvene kampanje. |
