|
Vatikan, 7. studenoga 2007. (Radio Vatikan) -
Papa Benedikt XVI. se danas na trgu Svetoga Petra, pred mnoštvom hodočasnika
osvrnuo na lik i djelo velikoga crkvenoga oca svetog Jeronima.
Zadržat ćemo danas svoju pozornost na svetom Jeronimu, crkvenome ocu koji je
u središte svoga života postavio Bibliju: preveo ju je na latinski jezik,
tumačio je u svojim djelima, a ponajprije ju je nastojao konkretno živjeti
za svoga duga zemaljskog života, unatoč svome poznatome teškom i raspaljivom
karakteru što mu ga je dala priroda rekao je na početku današnje audijencije
Sveti Otac.
Jeronim se rodio u Stridonu oko 347. godine, u kršćanskoj obitelji koja mu
je omogućila prikladan odgoj i obrazovanje, poslavši ga i u Rim kako bi
ondje dovršio školovanje. Osjetio je privlačnost svjetovnoga života, no
prevladala je kod njega želja i zanimanje za kršćansku vjeru. Primivši
krštenje oko godine 366., usmjerio se prema asketskome životu i pošavši u
Akvileju, ondje je postao dijelom skupine gorljivih kršćana koju je on sam
nazivao sličnom "koru blaženih", a okupljala se oko biskupa Valerijana.
Otišao je potom za Istok te je kao pustinjak živio u Pustinji Kalcidi, južno
od Alepa , posvetivši se ozbiljno studiju. Usavršio je svoje poznavanje
grčkoga, a počeo je učiti hebrejski, prevodio je kodekse i patristička djela
– kazao je Benedikt XVI. Razmatranje, samoća, dodir s Riječi Božjom doveli
su dozrijevanja njegova kršćanskoga senzibiliteta. Snažno je osjećao teret
svoga nekadašnjeg mladenačkog života, a živo je primjećivao i kontrast
između poganskoga mentaliteta i kršćanskoga života. Taj je kontrast postao
poznat po dramatičnom i živom "viđenju", u kojem mu se učinilo kao da je
bičevan pred Bogom, jer je "ciceronovac a ne kršćanin" nastavio je dalje
Papa. Godine 382. prešao je u Rim gdje ga je papa Damaz, čuvši glas o
njegovu asketsku životu i znanstvenoj kompetenciji, uzeo kao tajnika i
savjetnika. Ohrabrio ga je i da započne novi latinski prijevod biblijskih
tekstova iz pastoralnih i kulturnih razloga. Neke osobe iz rimske
aristokracije, posebice plemkinje Paula, Marcela, Asela, Lea i ostale,
želeći se posvetiti putu kršćanskoga savršenstva i produbiti poznavanje
Riječi Božje, izabrale su ga kao duhovnoga vođu i učitelja u metodičkom
pristupu svetim tekstovima.
Nakon smrti pape Damaza, Jeronim je napustio Rim godine 385. i krenuo u
hodočašće, isprva u Svetu zemlju, tihu svjedokinju zemaljskoga Kristova
života, a zatim u Egipat, zemlju koju su odabrali mnogi monasi. Godine 386.
zaustavio se u Betlehemu gdje su, velikodušnošću plemenite gospođe Paule,
izgrađeni jedan muški i jedan ženski samostan te svratište za hodočasnike
koji su dolazili u Svetu zemlju, "misleći kako Marija i Josip nisu imali
gdje bi se smjestili". U Betlehemu je ostao sve do smrti, nastavljajući sa
svojom intenzivnom djelatnošću: tumačio je Božju Riječ; branio je vjeru,
snažno se suprotstavljajući raznim krivovjerjima, poticao je monahe na
savršenstvo; poučavao je mlade učenike klasičnoj i kršćanskoj kulturi;
pastirskim je duhom primao hodočasnike koji su posjećivali Svetu zemlju.
Preminuo je u svojoj ćeliji, u blizini spilje Rođenja, 30. rujna 419./420.
godine završio je papa Benedikt XVI. govoreći o životu svetoga Jeronima.
Nadalje, Sveti Otac je oslikao velebno djelo velikoga sveca i crkvenog oca.
Njegova književna sprema i široka erudicija omogućile su Jeronimu da izvrši
reviziju i prijevod mnogih biblijskih tekstova. Riječ je o dragocjenom djelu
za latinsku Crkvu i za zapadnu kulturu. Na temelju izvornih tekstova i
zahvaljujući usporedbi s prethodnim prijevodima, on je izvršio reviziju
četiriju evanđelja na latinskom jeziku, potom Psaltira, te većeg dijela
Staroga zavjeta. Vodeći računa o hebrejskom i grčkom izvorniku, o grčkom
prijevodu Septuaginte, kao i o prethodnim latinskim prijevodima, Jeronim je,
potpomognut ostalim suradnicima, mogao ponuditi bolji prijevod koji čini
takozvanu Vulgatu, "službeni" tekst latinske Crkve. Zanimljivo je
primijetiti kriterije kojih se ovaj veliki bibličar držao u svome
prevoditeljskom poslu. Otkriva ih on sam kad izjavljuje da poštuje čak i red
riječi Svetoga pisma, jer je u njemu, kaže, "čak i poredak riječi otajstvo",
to jest objava. Ističe usto potrebu utjecanja izvornim tekstovima: "Ako bi
se podigla kakva raspra među Latinima o Novom zavjetu, zbog različitih
oblika teksta u rukopisima, utecimo se izvorniku, to jest grčkome tekstu, na
kojemu je napisan Novi savez. Na isti način i za Stari zavjet, ima li
razlike između grčkih i latinskih tekstova, pozovimo se na izvorni tekst,
hebrejski. Tako sve što izlazi iz izvora, moći ćemo naći i u potocima
istaknuo je Papa. Jeronim je također tumačio i brojne biblijske tekstove. Po
njemu, tumačenja moraju ponuditi različita mišljenja, "tako da oprezan
čitatelj, nakon što je pročitao različita tumačenja i nakon što je upoznao
različita mišljenja - koja valja prihvatiti ili odbaciti - sam mogne
procijeniti koje je najvjerodostojnije te, poput stručnjaka u mjenjačnici,
odbaci lažan novac".
Snažno je i živo pobijao krivovjerce koji su dovodili u pitanje tradiciju i
vjeru Crkve. Dokazao je i važnost i vrijednost kršćanske književnosti, kao
već dostojne da je se usporedi s onom klasičnom. Učinio je to napisavši De
viris illustribus, djelo u kojem Jeronim predstavlja biografije više od
stotinu kršćanskih pisaca. Napisao je i životopise monaha, oslikavajući, uz
ostale duhovne životne putove, i monaški ideal. Usto, preveo je razna djela
grčkih pisaca. Konačno, u svojoj važnoj zbirci pisama, tom remek-djelu
latinske književnosti, Jeronim se pokazuje sa svim svojim značajkama učena
čovjeka, askete i duhovnoga vođe. Dopustimo i mi da nas, draga braćo i
sestre, vodi ovaj mudar učitelj duha. Prihvatimo onaj njegov poziv što ga je
jednom uputio Paulinu Nolanskome: "Gledajmo da naučimo na zemlji one istine
čija će se trajnost nastaviti i u nebu" zaključio ja na kraju papa Benedikt
XVI.Na današnjoj audijenciji bila je prisutna i skupina hrvatskih
hodočasnika.
|
