|
Vatikan, 9. sijeènja 2008. (Radio Vatikan) -
Papa Benedikt XVI. je danas na opæoj audijenciji govorio o svetom Augustinu
koji u potrazi za mudro¹æu nalazi Boga. Od danas, kad nastavljamo slijediti
tragove crkvenih otaca, svjedoka vjere i kr¹æanske predaje, govorit æemo o
doista znaèajnom liku svetog Augustina, o tom èovjeku strasti i vjere,
visoke inteligencije i neumorne pastoralne zauzetosti, velikom svecu i
crkvenom nauèitelju kojega èesto, barem po èuvenju, poznaju i oni koji ne
poznaju kr¹æanstvo ili mu nisu bliski. Po svojoj jedinstvenoj va¾nosti,
sveti Augustin izvr¹io je ogroman utjecaj, te bi se s jedne strane moglo
reæi da svi putovi latinske knji¾evnosti vode u Hipon (danas Annaba, na
al¾irskoj obali), a s druge strane da se od ovog rimskog afrièkog grada,
èiji je Augustin bio biskup od 395. sve do smrti 430., raèvaju mnogi drugi
putovi kasnijega kr¹æanstva i same zapadne kulture rekao je Sveti Otac.
Augustin se rodio u Tagasti, u pokrajini Numidiji u rimskoj Africi, 13.
studenoga 354., u obitelji Patracija, poganina koji je potom postao
katekumen, i Monike, gorljive kr¹æanke. Ova strastvena ¾ena, èa¹æena kao
svetica, izvr¹ila je posebno velik utjecaj na svoga sina te ga je odgojila u
kr¹æanskoj vjeri koju je ipak kao mladiæ brzo napustio. Augustin je imao
brata Navigija, i sestru èije nam ime nije poznato i koja je, ostav¹i
udovica, postala poglavaricom jednog ¾enskog samostana. Djeèak Augustin,
osobito ¾ive inteligencije, primio je dobro obrazovanje, izuèavajuæi
gramatiku isprva u svome rodnom gradu, a potom u Madauri, dok je od 370.
uèio retoriku u Kartagi. Kao izvrstan poznavalac latinskoga jezika ipak nije
uspio tako dobro ovladati i grèkim jezikom, a nije nauèio ni punski kojim su
se slu¾ili njegovi zemljaci. Upravo u Kartagi Augustin je prvi puta proèitao
Ciceronov spis Hortensius koji je kasnije izgubljen, a predstavlja poèetak
njegova puta prema obraæenju. Taj je Ciceronov tekst doista probudio u njemu
ljubav prema mudrosti, kao ¹to æe to on sam opisati, veæ kao biskup, u
svojim Ispovijestima: "Ta knjiga doista je promijenila moj naèin osjeæanja",
do te mjere da je "iznenada svaka isprazna nada izgubila vrijednost te sam
nevjerojatnom gorljivo¹æu srca ¾elio besmrtnost mudrosti" (III, 4, 7)
nastavio je nadalje papa Benedikt XVI.
Mladoga Augustina razoèarao je, meðutim, susret s Biblijom, jer mu se
knji¾evni oblik latinskih prijevoda Svetoga pisma uèinio grubim u usporedbi
sa sjajnom Ciceronovom prozom. Privlaènost pojednostavljenog poimanja
svijeta, viðenog kao podijeljenog u korijenu izmeðu dobra i zla, pribli¾ilo
je mladoga intelektualca manihejskoj religiji koja mu se èinila stro¾om i
racionalnijom od kr¹æanstva. Usto, prianjanje uz nju, osim ¹to je izgledalo
da æe mu otvoriti put uspje¹noj karijeri, omoguæilo mu je i nastavak odnosa
s jednom ¾enom, koji je tih godina zapoèeo. Od te dru¾ice imat æe sina,
Adeodata, kojega je vrlo volio i koji je prerano umro. Nakon ¹to je bio
uèitelj gramatike u svome rodnom gradu oko svoje dvadesete godine, brzo se
vratio u Kartagu gdje je postao sjajan i proslavljen uèitelj retorike. S
vremenom se Augustin ipak poèeo udaljavati od vjere manihejaca koji su ga
razoèarali upravo na intelektualnom podruèju, buduæi da nisu bili sposobni
razrije¹iti njegove dvojbe. Preselio se u Rim, a onda i u Milano, gdje se
tada nalazio carski dvor i gdje je dobio presti¾an posao zahvaljujuæi
preporukama i zanimanju ¹to ga je za njega pokazao prefekt Rima, poganin
Simah naglasio je Benedikt XVI.
U Milanu Augustin je obièavao slu¹ati – isprva kako bi obogatio svoju
retorièku riznicu – prelijepe propovijedi biskupa Ambrozija koji je bio
predstavnik cara za sjevernu Italiju. Afrièki je govornik ostao zadivljen
rijeèima velikoga milanskoga biskupa. Nakon èitanja spisa filozofa, Augustin
je pre¹ao na èitanje Pavlovih poslanica. Obraæenje na kr¹æanstvo, 15.
kolovoza 386., predstavljalo je dakle vrhunac dugog i mukotrpnog nutarnjega
hoda. Ovaj se Afrikanac tada preselio na selo, sjeverno od Milana, zajedno s
majkom Monikom, sinom Adeodatom i malenom skupinom prijatelja, kako bi se
pripremio za kr¹tenje. Tako je 24. travnja 387., za vazmenoga bdijenja,
Ambrozije krstio Augustina, kad je imao trideset i dvije godine podcrtao je
Sveti Otac.
Nakon kr¹tenja, Augustin se sa svojim prijateljima odluèio vratiti u Afriku,
naumiv¹i ¾ivjeti u zajednici mona¹koga oblika u slu¾enju Bogu. No u Ostiji,
oèekujuæi polazak, iznenada se razboljela majka i ubrzo umrla, parajuæi
sinovljevo srce. Vrativ¹i se konaèno u domovinu, ovaj se obraæenik nastanio
u Hiponu kako bi ondje utemeljio samostan. U tom afrièkom obalnom gradu 391.
godine zareðen je za sveæenika te je s nekoliko drugova zapoèeo mona¹ki
¾ivot na koji je dugo mislio, razdijeliv¹i svoje vrijeme izmeðu molitve,
studija i propovijedanja. Èetiri godine kasnije, 395., u Hiponu je posveæen
i za biskupa. Nastavljajuæi s intenzivnim prouèavanjem Svetoga pisma i
tekstova kr¹æanske tradicije, Augustin je bio uzoran biskup po svome
neumornom pastoralnom djelovanju: propovijedao je vi¹e puta tjedno svojim
vjernicima, pomagao je siromasima i siroèadi, brinuo se o odgoju klera i
organizaciji ¾enskih i mu¹kih samostana. Ukratko, nekada¹nji se govornik
istakao kao jedan od najva¾nijih predstavnika kr¹æanstva toga doba kazao je
Papa.
Augustin se povjeravao Bogu svakoga dana sve do konca svoga ¾ivota: pogoðen
vruæicom, dok su vandalski napadaèi veæ gotovo tri mjeseca opsjedali Hipon,
ovaj je biskup, kako pripovijeda njegov prijatelj Posidije u Augustinovu
¾ivotopisu, tra¾io da mu se velikim slovima prepi¹u pokornièki psalmi "te je
dao objesiti papir na zid tako da je, le¾eæi u postelji, mogao vidjeti i
èitati. I neprekidno je plakao vruæim suzama" (31,2). Tako su pro¹li
posljednji dani Augustinova ¾ivota. Umro je 28. kolovoza 430., ne napuniv¹i
jo¹ 76 godina. Njegovim djelima, njegovoj poruci i njegovu nutarnjem ¾ivotu
posvetit æemo sljedeæe susrete – ovim rijeèima zavr¹io je svoju dana¹nju
katehezu Benedikt XVI. Na dana¹njoj audijenciji bila je i skupina hrvatskih
hodoèasnika. Poslu¹ajmo nekoliko njihovih dojmova o susretu sa Svetim Ocem.
|
