|
Vatikan, 13. lipnja 2007. (Radio Vatikan) -
Gledati “velika Božja djela “ u povijesti i voljeti Crkvu bez traženja pod
svaku cijenu “senzacionalno i skandalozno”. To je ukratko poruka 21. opće
audijencije u 2007., koju je Benedikt XVI. održao danas na Trgu svetoga
Petra u nazočnosti više od 20 tisuća vjernika. Papa je katehezu posvetio
liku Euzebija biskupa iz Cezareje, prvom povjesničaru kršćanstva.
Postoje oni koji gledaju u Crkvu tražeći njezine pogreške, uvećavajući joj
skandale ili zanimajući se samo za ono senzacionalno na razini površnosti,
čine to vođeni znatiželjom i predrasudama što je neizbježna činjenica. No,
tako se ne smije ponašati kršćanin: vjera mu treba pomoći otvoriti dušu
“otajstvu”, “pronaći u povijesti Crkve znakove Božje ljubavi” i u ljudskoj
povijesti njegova “velika djela” spasenja. Benedikt XVI. je povukao jasnu
crtu između ta dva stajališta i to je učinio nadahnuvši se na stilu kojim je
prije 1700 godina jedan od velikih biskupa prve ere kršćanstva, Euzebije
Cezarejski, pričao geste kako onih koji su “poput okrutnih vukova – pisao je
– nesmiljeno devastirali Kristovo stado”, tako i onih koji su, dodao je,
“tijekom svakog naraštaja bili vjesnici božanske Riječi s riječima ili
spisima”.
Teolog, egzeget, erudit, Euzebije je kanio promišljati o tri stoljeća Crkve,
koja će od svoje strane provjeravati svoju doktrinarnu evoluciju na poznatom
Nicejskom saboru 325. godine. Zahvaljujući deset knjiga “Povijesti Crkvene”
biskupa iz Cezareje, pojasnio je Papa, “brojni događaji, osobe i literarna
djela antičke Crkve” spašeni su od “sigurnog zaborava”. Njegove knjige,
napisane s “pozornim moralom”, donose pregled života svetaca i mučenika,
pričaju o hereticima i apologetima, uvijek u tim dijelovima osoba i događaja
“iščitavajući” božansko milosrđe i dobrohotnost.
Euzebijeva “povijest, ustvrdio je Benedikt XVI., ‘kristocentrična’ je, a u
njoj se postupno otkriva otajstvo Božje ljubavi prema ljudima” i njegov
“način približiti se događajima povijesti”, primijetio je Papa, “živo
propituje vjernike svih vremena”:
“Propituje i nas: kakvo je naše stajalište s obzirom na sudbinu Crkve? Je li
to stajalište nekoga tko je doista zainteresiran ili tek puka znatiželja, pa
čak i potraga za senzacijama i skandalima pod svaku cijenu? Ili je riječ o
stajalištu punom ljubavi, otvorenom za otajstvo, nekoga tko vjerom zna da u
povijesti Crkve može pronaći znakove Božje ljubavi i velikih djela spasenja
što ih je Bog izveo? Ako je to naše stajalište, ne možemo se ne osjetiti
potaknutima na još dosljedniji i velikodušniji odgovor, na više kršćansko
svjedočenje životom, kako bismo ostavili znakove Božje ljubavi nadolazećim
naraštajima”.
"Postoji sadržaj sakriven u povijesti”, zaključio je Benedikt XVI. navodeći
istaknutog proučavatelja crkvenih otaca, kardinala Jeana Daniéloua:
“Otajstvo je otajstvo Božjih djela koja predstavljaju u vremenu istinsku
stvarnost, skrivenu iz pojava”:
“U razmaku od toliko stoljeća sveti Euzebije Cezarejski i danas poziva
vjernike da se dive, da u povijesti motre velika Božja djela za spasenje
ljudi. Istom nas tolikom silinom on poziva na obraćenje života. Doista, pred
Bogom koji nas je tako ljubio, ne možemo ostati nepokretni. Pobuda koja je
vlastita ljubavi sastoji se u tome da čitav život ima biti usmjeren na
nasljedovanje Ljubljenoga. Učinimo dakle sve da u svome životu ostavimo
vidljiv znak Božje ljubavi”.
|
