|
Vatikan, 19. oćujka 2008. (Radio Vatikan) - Na
današnjoj općoj audijenciji u dvorani Pavla VI. Sveti Otac je pozvao nazočne
hodočasnike da duboko u sebi pokušaju doživjeti vazmeno trodnevlje da bi
shvatili vrijednost svoga kršćanskog poziva. Draga braćo i sestre, nalazimo
se u danima uoči vazmenog trodnevlja. Tri dana koja slijede obično se
nazivaju "svetima" ili "velikima" jer nam omogućuju da ponovno proživimo
središnji događaj našega otkupljenja; ponovno nas uvode u bitnu jezgru
kršćanske vjere: muku, smrt i uskrsnuće Isusa Krista. To su dani koje bismo
mogli promatrati kao jedan dan: oni čine srce i stožer čitave liturgijske
godine kao i života Crkve. Želimo u sebi probuditi živo sjećanje na muke što
ih je Gospodin podnio za nas te se pripraviti za radosno slavljenje sljedeće
nedjelje, "pravog Vazma, što ga je krv Kristova pokrila slavom, Vazma u
kojem Crkva slavi blagdan koji je izvorište svih blagdana" – rekao je papa
Benedikt XVI.
Sutra, na Veliki četvrtak, Crkva se spominje Posljednje večere za koje je
Gospodin, uoči svoje muke i smrti, ustanovio sakrament Euharistije i
sakrament ministerijalnoga svećeništva. Te iste noći Isus nam je ostavio
novu zapovijed, zapovijed bratske ljubavi. Prije no što zakoračimo u Veliko
trodnevlje, no već u bliskoj vezi s njime, u svakoj će se biskupijskoj
zajednici sutra ujutro proslaviti misa posvete ulja, na kojoj biskup i
svećenici koji su dio dijecezanskoga svećenstva obnavljaju obećanja s
ređenja. Blagoslivljaju se također i ulja za slavljenje sakramenata:
katekumensko ulje, ulje za bolesničko pomazanje i sveta krizma. Uvečer, na
misi Večere Gospodnje, spominjemo se Posljednje večere na kojoj se Krist dao
svima nama za hranu spasenja, za lijek besmrtnosti: to je otajstvo
Euharistije, izvor i vrhunac kršćanskoga života. U tom otajstvu spasenja
Gospodin je ponudio i ostvario za sve koji u njega vjeruju najintimnije
moguće jedinstvo našeg i svoga života - istaknuo je Papa.
Veliki petak dan je spomena muke, razapinjanja i smrti Isusove. Toga dana
liturgija Crkve ne predviđa slavljenje svete mise, no kršćanska se zajednica
okuplja kako bi promišljala o velikom otajstvu zla i grijeha koje pritišće
čovječanstvo i kako bi se ponovno, u svjetlu Božje Riječi i potpomognuta
dojmljivim liturgijskim činima, spomenula Gospodinovih patnji. Nakon što
posluša izvještaj o muci Kristovoj, zajednica moli za sve nakane Crkve,
klanja se Križu i pristupa Euharistiji, blagujući čestice koje su pohranjene
na misi Večere Gospodnje prethodnoga dana. Kao dodatni poziv na razmatranje
muke i smrti Otkupiteljeve i da bi se izrazila ljubav i dioništvo vjernika
na patnjama Kristovim, kršćanska tradicija potakla je razne oblike pučke
pobožnosti, procesije i svete predstave koje žele što dublje u vjernikovu
dušu utisnuti osjećaje istinskoga sudioništva na otkupiteljskoj Kristovoj
žrtvi. Među tim pobožnostima ističe se križni put, pobožna vježba koja je
tijekom godina obogaćena raznovrsnim duhovnim i umjetničkim izričajima koji
ovise o senzibilitetu različitih kultura – naglasio je Benedikt XVI.
Velika subota obilježena je dubokom tišinom. Crkve su ogoljene i nisu
predviđena liturgijska slavlja. Dok iščekuju veliki događaj uskrsnuća,
vjernici ustraju s Marijom u očekivanju moleći i razmatrajući. Velika se
važnost pridaje pristupanju sakramentu pomirenja, neizbježnom putu čišćenja
srca što omogućuje vjernicima da iznutra obnovljeni proslave Uskrs. Ova
jedinstvena subota završava Vazmenim bdijenjem koje uvodi u najvažniju
nedjelju čitave povijesti, nedjelju Kristova Uskrsa. U tami noći novim je
plamenom zapaljena vazmena svijeća, simbol Krista slavnoga koji uskršava.
Krist, svjetlo čovječanstva, razgoni tmine srca i duha te osvjetljuje
svakoga čovjeka koji dolazi na svijet – nastavlja nadalje Sveti Otac.
Draga braćo i sestre, kroz ove jedinstvene dane usmjerimo odlučno život
prema velikodušnom i uvjerenom prianjanju uz naume nebeskoga Oca; obnovimo
svoje "da" božanskoj volji kao što je to učinio Isus žrtvom na križu.
Spominjati se Kristovih otajstava znači i duboko i u potpunosti prionuti uz
današnjicu povijesti, uvjereni da je ono što slavimo živa i aktualna
stvarnost. Moramo dakle ponovno krenuti od njega da bismo mogli izgraditi
svijet utemeljen na miru, na pravdi i na ljubavi. U tom nastojanju koje
uključuje sve nas, dopustimo da nas vodi Marija koja je pratila svoga
božanskoga Sina na putu muke i križa, te je sudjelovala, snagom vjere, u
ostvarenju njegova nauma spasenja. Uz te misli, već sada svima vama, vašim
najdražima i vašim zajednicama upućujem svoje srdačne želje za radostan i
svet Uskrs.
|
