|
Vatikan, 28. studenoga 2007. (Radio Vatikan) -
Danas je Sveti Otac održao generalnu audijenciju u dvorani Pavla VI. pred
velikim mnoštvom hodočasnika i u nagovoru se osvrnuo na lik i djelo svetog
Efrema Sirskoga.
Uspoređujući ga s Afraatom, o kojem smo govorili u prethodnoj katehezi,
mnogo više podataka imamo o svetom Efremu Sircu, rođenom u Nisibi oko 306.
godine u kršćanskoj obitelji. Efrem je najvažniji predstavnik kršćanstva
sirskoga jezika. On je uspio na jedinstveni način pomiriti poziv teologa i
pjesnika. Odgojen je i rastao je uz Jakova, biskupa Nisibija (303.-338.), a
zajedno je s njime utemeljio teološku školu svoga grada. Nakon biskupskoga
ređenja snažno je bio uključen u život mjesne kršćanske zajednice sve do
363. godine, kad je Nisibi pao u ruke Perzijanaca. Efrem je tada prešao u
Edesu gdje je nastavio sa svojom propovjedničkom djelatnošću. Umro je u tome
gradu 373. godine kao žrtva zaraze što ju je dobio brinući se za oboljele od
kuge. Predaja kaže da je Efrem bio monah, no on je zapravo pripadao onoj
skupini ljudi - muškaraca i žena - koji se, kako nekoć tako i danas, u
potpunosti posvećuju Kristu u služenju crkvenoj zajednici, prihvaćajući
djevičanstvo i siromaštvo rekao je papa Benedikt XVI.
Efrem je bez sumnje najveći među sirskim ocima i najznamenitiji pjesnik
čitavog patrističkoga doba. Od njega nam je ostao zamjetan broj djela koja
se mogu svrstati u četiri kategorije: djela pisana uobičajenom prozom
(njegova polemička djela ili biblijska tumačenja); djela u pjesničkoj prozi;
homilije u stihovima; i konačno himni koji su zasigurno i njegovo
najopsežnije djelo. Riječ je o piscu koji je pod mnogim vidovima bio bogat i
zanimljiv, no osobito se to odnosi na njegov teološki profil.
Efremov lik i danas je aktualan u životu raznih kršćanskih Crkava. Otkrivamo
ga ponajprije kao teologa koji, polazeći od Svetoga pisma, poetski promišlja
otajstvo otkupljenja čovjeka, što ga je izveo Krist, utjelovljena Riječ
Božja. Njegovo je teološko razmišljanje izrečeno slikama i simbolima
preuzetim iz prirode, iz svakidašnjeg života i iz Biblije. Poeziji i himnama
za liturgijsku uporabu, Efrem ulijeva didaktički i katehetski karakter;
riječ je o teološkim himnama prilagođenim za recitiranje i liturgijsko
pjevanje. Efrem se služi ovim himnama prigodom liturgijskih slavlja u
širenju nauka Crkve. Oni su se u to doba pokazali kao izuzetno učinkovito
katehetsko sredstvo za kršćansku zajednicu istaknuo je Benedikt XVI.
Važno je Efremovo razmišljanje o Bogu stvoritelju: ništa u stvorenju nije
izolirano, a svijet je, uz Sveto pismo, Božja Biblija. Koristeći se na
pogrešan način svojom slobodom, čovjek izvrće poredak svemira. Za Efrema je
važna uloga žene. Svijet u kojem on o tome govori uvijek je po tom pitanju
pokazivao osjetljivost i poštovanje: Isusovo prebivanje u krilu Marijinu na
osobit je način uzvisilo dostojanstvo žene. Za Efrema, kao što nema
Otkupljenja bez Isusa, tako nema ni Utjelovljenja bez Marije. Božanska i
ljudska dimenzija otajstva našega otkupljenja nalaze se već u Efremovim
tekstovima; na poetski način i slikama koje su u temelju svetopisamskoga
podrijetla, on priprema teološku podlogu, a u nekom smislu i sam teološki
jezik velikih kristoloških definicija crkvenih koncila 5. stoljeća.
Efrem, kojega kršćanska predaja časti naslovom "harfe Duha Svetoga", ostao
je đakonom svoje Crkve kroz cijeli svoj život. Bio je to odlučujući i
simboličan izbor: bio je đakon, to jest poslužitelj, bilo u liturgijskom
otajstvu, bilo, još korjenitije, u ljubavi prema Kristu kojega je na
nedostižan način opjevao, bilo, u konačnici, i u ljubavi prema braći koje je
rijetkom umješnošću uvodio u poznavanje božanske Objave zaključio je na
kraju Sveti Otac.
Papa je na kraju uputio snažan apel za borbu protiv AIDS-a.
1. prosinca obilježava se Svjetski dan borbe protiv AIDS-a. Duhom sam blizu
svima koji pate zbog ove strašne bolesti kao i njihovim obiteljima, a
posebice onima koji su izgubili nekog od svojih najbližih. Svima obećajem
svoju molitvu.Želja mi je, usto, potaknuti sve osobe dobre volje da pojačaju
napore na zaustavljanju širenja virusa HIV, da se suprotstave preziru kojem
su često izloženi oni koji su zaraženi, te da se brinu za bolesne, posebno o
onima koji su još djeca.
|
