|
Zagreb, travnja 2006. - U izdanju zagrebačke
nakladne kuće Globus upravo su iz tiska izašle četiri knjige. Knjige izlaze u
nizu "Izazovi", kojeg uređuje prof. Fr. Anto Gavrić OP. Radi se o
sljedećim naslovima:
Timothy Radcliffe: Sedam posljednjih Kristovih
riječi
Emmanuel Mounier: Pisma o boli
Anselm Grün: Srednja životna dob
Johannes B. Brantschen: Zašto dobri Bog dopušta
patnju
Timothy Radcliffe: Sedam posljednjih Kristovih
riječi
Preveo Mihael Tolj, 112 str.
 Godine
1993. Timothy Radcliffe iznenada se vraća iz Jeruzalema da posjeti svog oca na
umoru. Na očevu molbu donosi mu Haydnov CD Sedam posljednjih Kristovih riječi na
križu. Deset godina kasnije zamoljen je da u katedrali u Seattleu (SAD)
propovijeda o sedam posljednjih Kristovih riječi na križu. Timothy Radcliffe se
odmah sjeća brojnih situacija patnje i smrti koje je susreo po čitavom svijetu
tijekom svojih putovanja kao vrhovni Učitelj Dominikanskog reda.
Ova knjiga nije samo razmatranje o otajstvu Kristovu u njegovoj muci, Krista
koji daje svoj život za ljude. Knjiga je također razmišljanje o otajstvu Riječi
Božje i riječi čovjeka kojeg ni ljudska mržnja ni nasilje nisu mogli ušutkati.
Svaka od sedam meditacija ilustrirana je reprodukcijom križa koju Timothy
Radcliffe prikazuje i tumači. To je sedam njemu najdražih križeva, zbog
umjetničkih kvaliteta ili zbog njihova podrijetla: križ od papira koji su za
njega napravili članovi dominikanskog laičkog bratstva u zatvoru u Norfolku
(SAD), mali križ s Haitija koji uvijek sa sobom nosi na putovanjima ili
iznenađujuća Pietà oboljelih od side! Prije samih meditacija autor donosi uvod
na temu »U početku bijaše Riječ«, a nakon meditacija slijede dva poglavlja o
šutnji i riječi »Onkraj šutnje« i »Onkraj nasilja«.
Prekrasna knjiga za meditaciju i razmišljanje.
Timothy Radcliffe, rođen 1945., dominikanac, profesor Sv. pisma na Sveučilištu u
Oxfordu. Od 1992. do 2001. bio je vrhovni Učitelj Dominikanskog reda. Nadaleko
je poznat po svojim analizama, odvažnim stavovima o suvremenom društvu,
situaciji u Crkvi, kao i o kršćanskom te redovničkom životu nudeći poticajne
poglede na vrlo suvremen i izazovan način.
-------
Emmanuel Mounier: Pisma o boli
96 str.
 Osjećaj
avanture, te stoga i suštinske nestalnosti čovjekova života, ali zajedno s njom
i osjećaj nade, pa prema tome i potpune otvorenosti nadnaravnomu, dva su pola
oko kojih se okreće cijeli duhovni put Emmanuela Mouniera, jednog od velikih
protagonista francuskog katoličanstva XX. stoljeća, čije je ime vezano uz
časopis Esprit, jedan od najvažnijih glasova kulture i religiozne rasprave
prošloga stoljeća.
Ove su stranice izabrane iz
Pisama i Dnevnika Emmanuela Mouniera, vrlo poznatih djela koja su prava riznica
podataka o naraštaju francuskih intelektualaca od kojih je potekla filozofija
takozvanog "personalizma". Nit vodilja ove antologije pisama, bol, doživljena u
prvom licu i podijeljena s drugima, nevjerojatno živo ukazuje put kojim se zrela
i vedra vjera izgrađuje i ojačava. Dirnut, naime, nekim posebnim okolnostima,
prvenstveno teškom bolešću prvorođene kćeri, Mounier se često zaustavlja na
problemu boli.
Stoga je objavljivanje ovih
pisama daleko od pukoga sentimentalnog pijetizma. Emmanuel Mounier podsjeća da
samo krumpiri rastu sami od sebe, odnosno da oblikovanje ljudske osobe ide
usporedno sa sazrijevanjem njezina suda o onome što doživljava. Budući da je
iskustvo boli jedno od najznačajnijih, može se sa sigurnošću tvrditi da stav
koji neka osoba zauzme prema boli i problemu koji ona postavlja, otkriva stav
osobe prema životu općenito. Iz njezina stava prema boli, može se zaključiti
kako se postavlja prema životu u cjelini.
-------
Anselm Grün: Srednja životna dob
S njemačkog preveo Ivica Tomljenović, drugo izdanje
2006. (1. izd. 1993.), 64 str.
 Prekretnica
srednje životne dobi mnogim ljudima predstavlja problem. Ponekad se postavlja
pitanje o čitavu dotadašnjem životu. Neki reagiraju promjenom zanimanja,
preseljenjem u novu sredinu, rastavom braka, živčanim slomom ili psihosomatskim
tegobama na promjene.
Anselm Grün smatra srednju životnu dob važnim pozivom na suočavanje sa
stvarnošću. Tko prihvati taj izazov, više ne žali za prošlim mladim danima. On
daleko više živi u sadašnjem trenutku. On osjeća kako je život uzbudljiv i kako
ga ono što je postalo staro uvodi u nova područja ljudskog života.
Knjiga se temelji na prikazu misli dvojice autora. U prvom dijelu dolaze do
izražaja misli njemačkog mistika Ivana Taulera (1300.-1361.), koje krizu srednje
životne dobi opisuju kao priliku za duhovni rast. Drugi dio prikazuje kako Carl
Gustav Jung s psihološkog gledišta promatra probleme srednje životne dobi. Dvije
različite polazne misli dolaze u ovoj knjizi do plodnog dijaloga.
Anselm Grün (1945.) stupio je kao devetnaestogodišnjak u benediktinsku opatiju
Münsterschwarzach pokraj Würzburga (Njemačka). Sedamdesetih godina otkriva
monašku tradiciju i opaža njezino novo značenje, povezano s modernom
psihologijom. Nakon studija filozofije, teologije i ekonomije, od 1977. ekonom
je u opatiji Münsterschwarzach te se brine o 300 suradnika u više od 20 pogona.
U brojnim se predavanjima i tečajevima dotiče ljudske nevolje te zadire u
egzistencijalna pitanja ljudskog života. Tako je postao duhovni savjetnik i
duhovni vođa brojnih vrhunskih njemačkih menadžera. Doktor teologije, autor više
od stotinu knjiga prevednih na tridesetak jezika, ubraja se među najčitanije
kršćanske autore današnjice.
-------
Johannes B. Brantschen: Zašto dobri Bog dopušta
patnju
96 str.
 Povijest
čovječanstva je uvijek i povijest patnje. Patnja prati čovjeka kao sjena,
provlači se cijelim njegovim životom. Dominikanac Johannes B. Brantschen,
umirovljeni profesor fundamentalne teologije u Fribourgu u Švicarskoj, uzima
također teološki ozbiljno patnju kao jedini prigovor Bogu što ga ozbiljno treba
uzeti i suočava se s tamnim, tjeskobnim pitanjem: Zašto Bog dopušta patnju - Bog
o kome vjerujemo da je dobar, pravedan i mudar?
Johannes B. Brantschen ne daje
prebrze odgovore. Ne razrješuje misterij. Ali pokazuje mogućnosti koje kršćani
imaju kada se suoče s patnjom: otpor ondje gdje se patnje mogu ukloniti;
predanje i aktivno prihvaćanje ondje gdje se patnja neda nadvladati, nego samo
podnositi i u svjetlu Kristova uskrsnuća preobraziti u nadu. |
