|
Kćer
Billyja Grahama, koja je intervjuirana u jutarnjem programu američke
televizije, Jane Clayson je upitala (u vezi tragedije u New Yorku 11.
rujna 2001): Kako je Bog mogao dopustiti da se dogodi nešto
ovakvo? Anne Graham je dala pronicavi odgovor: Vjerujem da je
Bog duboko rastužen ovom tragedijom, baš kao što smo i mi, ali smo
mu mi sami odavno rekli da se udalji od naših škola, od naše vlade
i iz naših života. A budući da je On pažljiv i poštuje naše
odluke, mirno se udaljio. Kako možemo očekivati da će nam Bog dati
svoj blagoslov i zaštitu ako smo mu rekli da nas ostavi na miru?
Čini mi se da je sve počelo
kada je Madeline O'Hare (koja je poginula i njeno tijelo je nedavno nađeno)
rekla da ne želi nikakve molitve u našim školama, a mi smo se s tim
složili. Zatim je netko rekao: Bolje je ne čitati Bibliju u školama
... Bibliju koja kaže, ne ubij, ne kradi, voli svoga bližnjega
kao sebe sama, a mi smo se i s tim složili. Kasnije je doktor
Beniamino Spock rekao da ne moramo tući po stražnjici našu djecu
kada se zločesto ponašaju, jer bi se njihove osobnosti mogle
deformirati i time bi se moglo narušiti njihovo samopoštovanje (sin
doktora Spocka je izvršio samoubojstvo), a mi smo i njemu rekli U
redu, jer smo smatrali da on kao stručnjak zna što je potrebno
za našu djecu.
Zatim je netko rekao da je
bolje da nastavnici i ravnatelji ne kažnjavaju našu djecu kada se ne
ponašaju korektno. A pedagozi u školama su odlučili da niti jedan
nastavnik ne smije dirnuti učenika kada se nekorektno ponaša, jer se
nikako ne želi loš publicitet. Mi smo se i ovdje složili.
Kasnije je netko opet
rekao: Dozvolimo našim kćerkama da abortiraju, ako to žele, bez
da to kažemo njihovim roditeljima. I s time smo se složili.
Zatim je neki mudrac iz pedagoškog savjeta škole rekao: Budući
da su dječaci uvijek dječaci i to će oni svejedno učiniti, dajmo
im onoliko prezervativa koliko traže, e da bi se mogli zabavljati
koliko žele, ali bez da se kaže njihovim roditeljima da su
prezervative dobili u školi. Opet smo se složili. Tada su neki
od izabranih na izborima rekli: Nije bitno ono što radimo
privatno, sve dok ispunjavamo obveze koje smo preuzeli. Složivši
se s njima mi smo rekli: Nije važno ako netko, uključujući
predsjednika, čini sve što ga je volja, sve dok sam zaposlen i dok
ekonomija dobro stoji.
Poslije toga netko je
rekao: Tiskajmo revije sa slikama golih žena i to nazovimo
divljenjem ljepoti ženskog tijela. Opet smo reli da je i to u
redu. Kasnije je netko drugi otišao korak dalje i tiskao fotografije
gole djece i slijedećim korakom ih stavio na Internet. Mi smo rekli Dobro,
jer oni imaju pravo na slobodu riječi. Zatim je industrija zabave
rekla: Napravimo TV programe i filmove koji potiču blasfemiju,
nasilje i seks. Snimajmo glazbu koja potiče na krađu, droge,
ubojstva, samoubojstva, sotonske sadržaje. Mi smo tada
odgovorili: Ma to je samo zabava, nema tu nikakvih posljedica, i
tako nitko ništa ne uzima za ozbiljno i zato idemo naprijed.
Sada se pitamo zašto naša
djeca nemaju savjesti. Zašto ne razlikuju dobro od lošega? I zašto
ih ne uznemiruje ubijati različite od sebe, svoje kolege iz razreda,
ili sebe same? Vjerojatno, ako dovoljno dugo i intenzivno razmišljamo,
možemo naći odgovor. Mislim da se on može vidjeti u rečenici: Žanjemo
ono što smo posijali.
Dragi Bože zašto nisi spasio malu djevojčicu ubijemu u učionici?
Srdačni pozdravi, zabrinuti student. I odgovor: Dragi
zabrinuti studentu, u škole mi nije dopušteno ući. Srdačni
pozdravi, BOG.
Bizarno je kako ljudi bez
razmišljanja stavljaju Boga u besramno i kako se čude što svijet
ide u pakao. Zanimljivo je kako ljudi vjeruju onome što pišu novine
i kako se protive onome što piše Biblija. Čudno je kako svi žele ići
u raj, ali u isto vrijeme ne vjerovati, ne misliti i ne činiti ništa
od onoga što kaže Biblija. Neshvatljivo je kako netko kaže Vjerujem
u Boga, a ipak slijedi Sotonu.
Neshvatljivo je kako smo
brzi u osuđivanju, ali ne prihvaćamo biti suđeni. Nepojmljivo je
kako smo odlični u slanju tisuća igara e-mailom, ali kada se radi o
porukama koje govore o Bogu, ljudi uglavnom dvaput promisle prije nego
odluče sudjelovati. Teško je shvatljivo kako lascivno, sirovo,
vulgarno i opsceno slobodno plove Mrežom, dok su javne rasprave u školi
ili na radnom mjestu o Bogu uglavnom zaustavljene, ili čak
zabranjene zakonom. Bizarno je kako se netko može zapaliti za Krista
u nedjelju, dok je nevidljiv za vrijeme ostatka tjedna.
Smijete se? Bizarno je da
ovu poruku ne šaljemo svima iz našeg adresara, jer nismo sigurni da
su vjernici. Teško je shvatljivo da sam više zaokupljen time što će
ljudi misliti o meni, umjesto da se brinem o tome što će Bog misliti
o meni. Jeste li se zamislili? Pošaljite dalje ovu poruku, ako
mislite da je vrijedna. Ako pak ne, bacite ju u smeće ... nitko to neće
saznati ...
La Famiglia di Nazareth
fam.nazareth@erreddi.it
www.erreddi.it/fdn |
