|
Korčula,
30. rujna - 2. listopada 2005). - Stoljeće služenja «Bogu, redu i narodu», pod
kojim je sloganom davne 1905. godine dominikanac o. Anđeo Marija Miškov osnovao
Kongergaciju sestara dominikanki sv. anđela čuvara u Korčuli, dostojno je
obilježavanja tog značajnog događaja i djelovanja dominikanki u Hrvatskoj. Stoga
je stota obljetnica te Kongregacije svečano ali i radno proslavljena u
korčulanskome samostanu Kongregacije trodnevnim skupom što je održan od 30.
rujna do 2. listopada ove godine. Bila je to prilika da se oda počast osnivaču,
Zlarinjaninu, ocu Anđelu M. Miškovu, tadašnjem provincijalu Dalmatinske
dominikanske redodržave (provincije), koji je uviđajući potrebu obnove pomalo
rasute i oslabljene zajednice dominikanki, na temeljima zajednica redovnica u
Šibeniku i Splitu, osnovao Kongregaciju sestara dominikanki Svetih anđela čuvara
u Korčuli koja danas broji oko 130 sestara.
Okupljene tom prigodom u Korčuli (gdje inače boravi 35 sestara), uz brojne
uzvanike, redovnice i redovnike, ne samo dominikanskog Reda, te svećenike,
kojima su se pridružili i mostarski biskup dr. Ratko Perić, dubrovački biskup
Želimir Puljić i varaždinski biskup Marko Culej, dominikanke su se prisjetile i
svoje velike prethodnice, Ozane Kotorske, prve hrvatske blaženice. Stoga su na
svoju svečanost pozvale rodbinu iz njezina davnašnjeg plemena u Crnoj Gori, kao
i rodbinu oca Miškova i prve časne majke s. Imelde Jurić, koji su se ponosno
odazvali i nazočili tom trodnevnom slavlju.
Na
samom početku slavlja časna majka Katarina Maglica, vrhovna glavarica
Kongregacije zahvalila je svim sestrama koje su zajednički tkale ovu postojanu
zajednicu ostajući vjerno na Dominikovu putu i ne zaboravljajući da je Dominik
1206. utemeljio upravo prvo red sestara dominikanki. One, obraćenice iz
albigeneške sljedbe, bile su prvi plodovi Dominikova propovijedanja i gorljive
obrane Evanđelja. Njihov život odredile su molitva, studij, zajednica i
poslanje. A poslanje ove Kongregacije profilirao je njezinim osnivanjem otac
Miškov kao služenje Bogu, redu i narodu, što je ona u milim i nemilim vremenima
zdušno činila, nastojeći svojim javnim djelovanjem pomagati u odgoju (osnivanjem
vrtića), obrazovanju (osnivanjem škole, na žalost oduzete im nakon Drugog
svjetskoga rata), u skrbi za bolesne, stare i nemoćne. To je upravo i razlogom
što su u Korčuli (sjedištu Kongregacije), gdje su u poviješću bremenitim
vremenima zdušno nastojale i pomogle održati kršćanski identitet pučanstva,
voljene i utkane u narod kojemu služe, kao što služe Bogu i redu.
Nakon
uvodnih riječi časne majke Katarine te provincijala Hrvatske dominikanske
provincije o. Ivana Ike Mateljana, čestitke ministra kulture mr. Bože Biškupića
uz stotu obljetnicu Kongregacije prenio je njegov izaslanik Franjo Dubrović,
tajnik Komisije za odnose s vjerskim zajednicama. Dobre želje, koje trebaju
pratiti daljnje djelovanje Kongregacije, izrekli su i zamjenik gradonačelnika
Korčule Duško Kalogjera, župnik korčulanske župe Sv. Marka don Frano Kuraja i
starješina korčulanskoga dominikanskoga samostana Sv. Nikole o. Mato Bošnjak.
Prvi
dan obljetničkoga skupa bio je ponajprije posvećen prvoj časnoj majci sr. Imeldi
Jurić i naravno utemeljitelju Kongregacije ocu Miškovu, kojemu su dominikanke u
svome samostanu tom prilikom otkrile spomen ploču. O njihovim životnim putevima
govorio je dr. Jure Krišto, autor za ovu prigodu priređene monografije što nosi
naslov «Stoljeće služenja Bogu, redu i narodu – Kongregacija sestara dominikanki
Sv. anđela čuvara», s posebnim naglaskom na pripreme oca Miškova za osnivanje
Kongregacije, koji je za taj svoj pothvat tražio i potpore, a dobio ih svesrdno
od đakovačkog biskupa Josipa Jurja Strossmayera s kojim je bio u dugogodišnjem
gotovo prijateljskom odnosu. Strossmayer je, naime, shvatio da će se Miškovljeva
ideja o reformi zajednica sestara dominikanki najbolje ostvariti ujedinjenjem u
novu Kongregaciju. Otac Miškov nije bio samo uporan u tome. Istaknut je i kao
promicatelj kauze Ozane Kotorske. U oba slučaja pokazao se ne samo upornim nego
i uspješnim.
Predstavljanje knjige «Bogu, redu i narodu» je, uz rekapitulaciju stoljeća
služenja dominikanki, koju je iznio dr. Jure Krišto, razlomljeno na poglavlja
toga služenja – Bogu, redu i narodu. Što, tko i kako služiti Bogu? zapitao je
dr. Ante Mateljan, odgovarajući: sve i svi Bogu u istinskoj ljubavi koja je
izvor snage za život, jer je Bog vertikala zabodena u zemlju, jer je Bog
ukorijenjen u naš put. Bog je putokaz. A zakon redovništva je jedino: «Idući
prema Bogu mogu doći k tebi». A služeći redu na takvom putu, o čemu je govorio
o. Mate Bošnjak, dominikanke su u Kongregaciji ostvarile i onaj put koji im je
pokazao o. Miškov. Utkanost tog puta i u služenje narodu, a da se ne okrnji pri
tome zavjet poslušnosti ni duhovnosti, istaknuo je Branko Salaj naglasivši kako
je služenje narodu ujedno i služenje državi kojoj taj narod politički pripada.
Na
kraju prvoga dana, nakon euharistijskoga slavlja koje je u crkvi sv. Nikole
predvodio provincijal dominikanaca, svi sudionici tog impozantnoga skupa uputili
su se sa svijećama u svečani pohod prema mjesnome groblju sv. Luke, gdje su još
jednom odali počast ocu Miškovu, časnoj majci Imeldi Jurić i ostaloj preminuloj
braći i sestrama dominikanskoga Reda.
Drugi
dan proslave označio je simpozij naslovljen «Bogu redu i narodu u svjetlu
današnjice». Bila je to prilika ne samo za svečarske nego i kritičke riječi o
ulozi, kako dominikanki i dominikanaca tako i Crkvi uopće u suvremenom, sve više
sekulariziranome, društvu koje je Boga proglasilo mrtvim još s Nietzscheom, na
što je upozorio prof. dr. Špiro Marasović OFMconv. Bilo je stoga govora i o
zatvaranju Crkve u svoje okvire, dakle, izvjesnom distanciranju od toga društva,
a onda o njezinom otvaranju nakon Drugoga vatikanskoga koncila. Na neke
slabosti, međutim, i postkoncilskog vremena upozorio je prof. dr. Ivica Raguž.
Kršćanstvo je interpretirano kao identitet kojeg se suvremena Europa odriče,
odbacujući s njime i kršćanske moralne zasade, što je u svome izlaganju o «ulozi
nacionalnoga idnetiteta u naviještanju Radosne vijesti» istaknuo biskup dr.
Ratko Perić.
Poseban je naglasak u svome govoru o dominikankama između tradicije i globalnih
izazova, časna majka Katarina Maglica stavila na globalizacijske procese koji se
pokušavaju prikazati pozitivnima iako diktirani tržišnim nadmetanjem izazivaju
još veće raslojavanje društva na (nedodirljive) bogate i siromašne, koji postaju
još siromašnijima, zatim uzrokuju otuđenost, nezaposlenost, rat,
fundamentalizam, raslojavanje obitelji, ekološke degradacije te odumiranje
etičnosti i moralnosti. Istaknula je da Katolička crkva ne odbacuje
globalizaciju, jer je i ona po svojoj naravi globalistička i zalaže se za bolju
svjetsku obitelj. A ona bi uistinu bila bolja kada bi zakoni za sve bili isti i
kada bi svi slobodno uzimali sa „stola“ i dijelili stečeno, kada bi mir bio
jednako raspoređen svima, a ne samo nekima, kada bi se nesporazumi rješavali
dijalogom, a ne oružjem, kada bi ljudsko biće bilo cilj, a ne sredstvo.
Same
dominikanke, kao i dominikanci, pozvane su, kako je naglašeno, na djelovanje, na
rad, na zauzimanje za čovjeka na prvome mjestu. Zato je i ova Kongregacija znala
očitavati vapaje svoga vremena i na njih spremno odgovarati. No, vrijeme nije
uvijek bilo sklono redovničkim zvanjima, pa ni dominikanskom. Stoga je o. Ivan
Iko Mateljan govorio i o krizi zvanja, a dr. Ivica Raguž upozorio da putove u
riskantnom vremenu modernoga društva treba tražiti ne izvan nego unutar te
krize. Bilo je riječi i odgovornosti redovničkoga poslanja u svijetu i prema
svijetu. U tom kontekstu fr. Frano Prcela OP kritički je preispitivao teološki
govor u postteološkome vremenu u kojem se religija često svodi na religioznost,
u kojem religija ostaje bez teologije. A kad je riječ o propovjednicima, što
dominikanci jesu od osnutka, onda etika teološkoga govora podrazumijeva
koegzistenciju riječi i djela, na što je posebno upozorio. Kad takva prava
teološka praksa (teopragmatika) izostaje, kad vjera ostane bez teologije odnosno
religija bez refleksije, onda poslanje nije u potpunosti življeno. Iako se o
tome uglavnom šuti, nužno je i o tome govoriti, zaključio je, jer je krivo
šutjeti pred Bogom.
Na tom
je skupu o biskupu Strossmayeru i Korčuli, s kojom je bio povezan preko oca
Miškova predavanje održao dr. Franko Oreb, a o povezanosti dominikanki s
Korčulom dr. Alena Fazinić. Otvorena je i prigodna izložba «100 godina nije samo
prošlost» koju je pripremila prof. Marta Lončarević. Drugi, radni dan,
obilježavanja stote obljetnice Kongregacije dominikanki završen je
euharistijskim slavljem koje je predvodio biskup mostarski dr. Ratko Perić, te
prigodnom svečanom akademijom koja je bila i dirljivo listanje albuma prošlosti
Kongregacije, ali i pogled u budućnost apostolskog poslanja sestara dominikanki.
Trodnevno slavlje završeno je u nedjelju, na blagdan Anđela čuvara, zaštitnika
Kongregacije dominikanki, euharistijskim slavljem koje je predvodio biskup
dubrovački Želimir Puljić, koji se u propovijedi, upozorivši još jednom na
Europu koja se odriče svojih kršćanskih korijena, založio za čuvanje kršćanske
baštine, riskantnom vremenu usprkos. Na tom zadatku i dalje ostaje Kongregacija
sestara dominikanki Sv. anđela čuvara služeći Bogu, redu i narodu.
|
