|
Zagrebački nadbiskup
u svojoj poruci snažno ističe solidarnost kao
važnu kršćansku krepost za naše vrijeme te upućuje
kritiku raširenoj korupciji "koja zahtijeva
ozbiljno etičko vrednovanje i prosuđivanje, jer
narušava temeljne vrijednosti međuljudskih odnosa
kao što su povjerenje, poštenje, pravednost i
ravnopravnost te bitno ugrožava jednakost,
solidarnost i sigurnost
građana"
Zagreb,
21. prosinca 2004. (IKA) – Zagrebački nadbiskup kardinal Josip
Bozanić u božićnoj poruci, upućenoj vjernicima
svoje nadbiskupije i ljudima dobre volje, osobito
je istaknuo potrebu zahvalnosti za iskustvo
"neizrecive nježnosti" koja se događa po
slavljenju božićnog otajstva, ali je također
upozorio i na "bolnu tjeskobu" koja je s tim
otajstvom povezana. Stoga zagrebački nadbiskup u
svojoj poruci snažno ističe solidarnost kao važnu
kršćansku krepost za naše vrijeme te upućuje
kritiku raširenoj korupciji u suvremenom hrvatskom
društvu.
Polazeći od božićnog otajstva
kardinal Bozanić upozorava kako vjernici od toga
događaja ipak mogu "mirna koraka prolaziti kroz
život, jer usred svijeta živi otvoreno Božje
srce". "No ići mirna koraka ne znači ujedno ići i
neodgovorna koraka. Naprotiv, ta sveta noć nas
prije svega potiče na odgovornost. Upozorava nas
da se odgovorno odnosimo prema vratima i među nama
i u nama. Poziva nas da se potrudimo da ona budu
što otvorenija. Jer lažna je sigurnost iza
zatvorenih vrata. Iza zatvorenih vrata život je
lažan", poručuje zagrebački nadbiskup, ističući
kako se otvorenošću štalice "Bog nije želio
ograditi od ljudi", već se rodio da bude svima
sve. "Stoga bi bili suprotni Božiću: svaki oblik
uvlačenja u uske okvire u kojima bismo se osjećali
zaštićenima od prijetećih zbilja našega svijeta,
svaki oblik odvraćanja od 'radosti i nada, žalosti
i tjeskobe ljudi našega vremena, osobito
siromašnih i svih koji trpe' (usp. GS,1)",
poručuje kardinal Bozanić.
U tom kontekstu
on osobito upućuje na činjenicu da su vjernici u
otajstvu Božića upoznali Božju ljubav, koja je
temelj čovjekova dostojanstva. "Svi smo mi
stvoreni na sliku Božju. Zato nam se valja pitati:
Tko smije podcjenjivati tu sliku Božju u čovjeku?
Iz te perspektive možemo li uopće govoriti o
željenoj i neželjenoj djeci? Svi smo mi željeni od
Boga i od samog početka našega života pod majčinim
srcem Krist je sa svakim od nas životno povezan",
piše zagrebački nadbiskup poručujući da biti
kristovski solidaran znači biti bliz svakom
čovjeku, biti odgovoran i osjetljiv za druge. "Taj
radikalni Kristov primjer solidarnosti po
utjelovljenju poziv je i izazov i nama danas.
Krist otvara novu perspektivu. On postavlja
ljudsku osobu u središte svijeta. Nema cjelokupnog
razvoja ljudske osobe i njezina dostojanstva izvan
ozračja solidarnosti. 'Integralni razvoj čovjeka
ne može se ostvariti bez solidarnog razvoja
čovječanstva', kaže Pavao VI.
Solidarnost
je neotuđiva dimenzija ljudske osobe. Reći da je
čovjek središte solidarnosti znači prepoznati da
je on konkretna osoba, a ne neka virtualna ili
zamišljena, poput lica koja susrećemo u filmovima,
koja prividno žive i prividno umiru, prividno
plaču i prividno se raduju. Reći da je osoba u
središtu znači izvući je iz anonimnosti, povratiti
joj 'identitet', shvatiti da se s njezinim
potrebama ne može trgovati i riješiti ih
dodjeljivanjem jednokratne pomoći. U životu,
naime, koji je puno više od običnog filma ili
show-programa, ništa nije prividno, u njemu se
stvarno plače, trpi, obolijeva, umire te ostaje
napušten i zaboravljen. Reći da je čovjek središte
znači prihvatiti da dio puta prijeđemo zajedno,
pružiti mu dio svoje 'odjeće', darovati mu dio
sebe", poručuje kardinal Bozanić.
Govoreći
dalje o solidarnosti ka o društvenoj kreposti
zagrebački nadbiskup ističe kako se ona ne sastoji
samo u pomoći jačega slabijemu, nego i u
omogućavanju suživota među svim članovima društva.
"Nema pravoga suživota tamo gdje nema
solidarnosti. Ako se ona ne ostvaruje, u opasnosti
smo da se nađemo pred društvenom patologijom, u
kojoj zatajuje društvena savjest i istinska
uljudba. Za oživljavanje solidarnosti potrebno je
odlučno i svestrano zalaganje u odgajanju
savjesti, a polazišna točka može biti jedino
pravo, obnovljeno poimanje ljudske osobe. Oni koji
su na vlasti imaju posebnu odgovornost za
uspostavljanje veza uzajamnosti u društvu. Pozvani
su štititi najslabije i omogućavati da solidarnost
postane navikom i stilom života cijeloga društva",
piše kardinal. U tom kontekstu on posebno ističe
suvremenu kulturu koju "snažno obilježava
individualizam", koji pak nije samo izraz
uskogrudnoga egoizma, već je i "znak nesigurnosti
suvremenoga čovjeka, njegova straha od drugih i
svega što ga okružuje". Rješenje nije traženje
utočišta u anonimnome mnoštvu već u izgradnji
istinskoga prijateljstva i trajnih odnosa po
Kristovoj mjeri.
"Božić je znak Božje
brige za opće, zajedničko i svima nužno. Nažalost,
danas smo svjedoci mnogih pojava u našem društvu
koje bitno odudaraju od ovog ideala koji Isusovo
rođenje stavlja pred nas. Propagirani
individualizam sve više prerasta u praktični
egoizam. Neodgovornost uzima maha. Svatko misli da
za učinjeno treba odgovarati samo sebi samome. S
koliko pozornosti pratimo moralnu i fizičku
destruktivnost nekih tobože modernih kulturoloških
ponuda? Jesmo li spremni za nešto više od
ravnodušnosti?", pita se kardinal Bozanić te
upućuje kritiku 'umnima i odgovornima', koji
umjesto odgovornosti rade posve nešto drugo, pri
čemu nije isključeno ostvarivanje uskih osobnih
interesa, dok se briga za opće dobro stavlja u
drugi plan.
"Ne postoji, naime, samo
individualizam pojedinaca, već ništa manje opasan
i žalostan grupni individualizam. Nalazimo se pred
skupinama i kategorijama nesretno udruženih ljudi.
Postoji u stvarnosti opaka 'solidarnost' koju
karakterizira drska bezočnost. To je solidarnost
koja nadilazi stranačke podjele, a koja se rađa iz
nezakonitih interesa, ili pak interesa koji
postaju nemoralni kada se snaga skupine koristi
kao sredstvo iskorištavanja slabijih, kada zakon
skupine postaje izvorom nepravda protiv kojih se
onemogućava učinkovitu zakonsku zaštitu
slabijega", piše zagrebački nadbiskup.
Okarakteriziravši naše vrijeme kao
"vrijeme zatvorenih vrata", kardinal upućuje na
društvene nepravde zbog kojih neke vrijednosti
dobrome dijelu ljudi ostaju trajno nedostupne pri
čemu moć, imetak i novac postaju temeljni
kriteriji djelovanja. "Na osobit način jedna je
pojava u suprotnosti s kršćanskim pozivom na
solidarnost i osjetljivost prema bližnjemu te kao
takva rastače i truje različita područja javnog i
privatnog života. Ta pošast jest korupcija koja se
tako zabrinjavajuće proširila u našoj domovini.
Radi se o pojavi koja zahtijeva ozbiljno etičko
vrednovanje i prosuđivanje, jer narušava temeljne
vrijednosti međuljudskih odnosa kao što su
povjerenje, poštenje, pravednost i ravnopravnost
te bitno ugrožava jednakost, solidarnost i
sigurnost građana", upozorio je zagrebački
nadbiskup naglasivši kako se u društvenim
sustavima opterećenim korupcijom gazi ljudsko
dostojanstvo kojim su najviše pogođeni oni
najsiromašniji.
"Korupcija je stoga veliki
grijeh protiv slabih i nemoćnih", poručuje
kardinal Bozanić te pita: "Nije li došlo vrijeme
da se u duhu odgovornosti za opće dobro u našem
društvu povežu svi: društvene institucije,
političke organizacije, odgovorni na vlasti,
nevladine udruge, mediji, Crkva i vjerske
zajednice kao i svaki građanin u ozbiljnom i
odgovornom zauzimanju na uklanjanju te pošasti iz
našega društva, jer inače kakav ćemo sustav
vrijednosti predati novim naraštajima? Je li
korupcija obilježje po kojem ćemo danas i sutra
biti prepoznatljivi u Europi? Nije li i ona uzrok
snažne polarizacije našega društva na mali broj
sve bogatijih i veliki broj osiromašenih
građana?".
U tom pogledu kardinal se
posebno obraća kršćanima kojima upućuje pitanje:
"Kako shvatiti Hrvatsku kao zemlju koju većinom
čine vjernici, a ponajviše kršćani i katolici, a
ipak s toliko korupcije, kršenja prava i zakona?".
Na kršćanima je zadaća i odgovornost da se odupru
tim pojavama te pomognu u liječenju "te teške
bolesti društva" bez obzira na rasprostranjena
mišljenja kako to svi čine ili kako je teško
potaknuti društvene ustanove na brzo i učinkovito
djelovanje.
Zaključujući svoju Božićnu
poruku kardinal Bozanić je svim katolicima i
kršćanima, kao i svim ljudima dobre volje uputio
čestitke s ponovljenom željom "da nam Božić bude
novi poticaj da budemo ljudi za druge".
|
