Dvije
mise u newyorškom Greenwich Villageu privukle su više od 4000 ljudi,
u New Jerseyju morali su intervenirati vatrogasci jer se u crkvi
okupilo više ljudi nego što je dopušteno, u crkvi sv. Anastazije
oko 2000 vjernika četiri je sata prije mise na kiši čekalo Sudca...
Na
oproštajnoj sv. misi u crkvi St. John the Baptist u Fairviewu, u New
Jerseyju, preko puta newyorškog Manhattana, prošle nedjelje
napunjenoj do posljednjeg mjesta, velečasni Zlatko Sudac, koji je
dosad nedvojbeno pokazao svoje nadnaravne moći, svojom mirnom
produhovljenom propovijedi o ljubavi prema Kristu i o ljubavi prema
svomu bližnjemu toliko je impresionirao vjerničku masu da je na
kraju dobio dugi pljesak. To nije bila misa kakve su bile njegove prve
mise prije gotovo tri godine kad je prvi put stupio na američko tlo.
Njegovi nastupi u to doba bili su ograničeni na hrvatske katoličke
župe na Manhattanu i u Astoriji, a trajali su i po nekoliko sati.
Velečasni Sudac, odnosno kako američki tisak radi pravilna izgovora
daje englesku fonetsku uputu “Soodots” da bi se pravilno
izgovorilo njegovo prezime, u posljednjih je nekoliko mjeseci za
boravka u Americi održao desetak misa, isključivo u župama na istočnoj
obali, a u unutrašnjosti ne dalje od Chicaga. Njegova pojava i
fenomen koji stvara među vjernicima probila je čvrstu medijsku
blokadu američkih elektronskih i tiskanih sredstava priopćavanja
koji nisu skloni Katoličkoj crkvi.
Sljednik sv. Franje
Asiškog i padre Pia
To je posebice izraženo
u posljednjih mjesec-dva, kad je američka katolička crkva izložena
strahovitoj kampanji zbog otkrića pedofilije i homoseksualnih veza više
svećenika u nekoliko američkih biskupija. Ta je kampanja, za koju
upućeniji promatrači smatraju da je odgovor moćnoga židovskog
lobija u Americi na Papinu podršku pravu Palestinaca na vlastitu državu
i oštru kritiku Sharonove vojne avanture, dovela američku katoličku
crkvu u jednu od najtežih kriza koju je morao rješavati sam papa
Ivan Pavao Drugi, pozvavši američke kardinale na konzultacije u
Vatikan.
U takvim okolnostima pojava jednog (ne)običnog svećenika, i to još
iz Hrvatske, s dokazanim stigmatiziranim obilježjima, nije tema koju
bi objeručke prihvatio, recimo, jedan New York Times. Međutim, ono
što se dogođalo na njegovim misama u posljednjih nekoliko mjeseci
jednostavno ne može proći nezapaženo, makar u manje utjecajnim
medijima, kako elektronskim, tako i tiskanim. O Zlatku Sudcu i vjerničkoj
masi koja je nahrupila u crkve gdje je bio najavljen njegov nastup
izvijestili su tako neki lokalni televizijski kanali, ali još uvijek
ni jedan komercijalni koji obuhvaća cijelu Ameriku. Pisali su i
relativno visokonakladni newyorški tabloidi, poput Daily Newsa, a
jedan od najopširnijih članaka pojavio se prije nekoliko dana u
uglednom newyorškom tjedniku New York Magazine.
S
podnaslovom “Misteriozni Sudac” newyorški magazin piše o
stigmatiziranom velečasnom s otoka Krka kao pojavi koja u Katoličnoj
crkvi ima svoje prethodnike, od sv. Franje Asiškog do padre Pija,
koji su također bili obdareni stigmom i nadnaravnim svojstvima. Velečasni
Sudac ne daje intervjue, a niti je dopušteno za vrijeme njegovih misa
snimati fotografije, iako tu i tamo ipak zasvijetli neki blic. Zato je
novinar New York magazina opširnu reportažu o fenomenu velečasnog
Sudca temeljio na posjetu jednoj misi, razgovorima s vjernicima koji
su joj nazočili i razgovoru s velečasnim Giordanom Belanicem koji je
prevoditelj s hrvatskoga Sudčevih propovijedi što ih drži
okupljenim vjernicima. Pisac Mark Jacobson navodi riječi crkvenih dužnosnika
u New Yorku kako “ni jedna crkva sada nije dovoljno velika za
velečasnog Sudca".
Novi povratak
duhovnosti
Uistinu, u južnom
dijelu Manhattana, u poznatom umjetničkom kvartu Greenwich Villageu
dvije mise u crkvi Our Lady of Pompeii privukle su više od 4000
ljudi, dok su u Patersonu, New Jersey, morali intervenirati
vatrogasci jer je u crkvi gdje je velečasni Sudac držao misu bilo više
ljudi nego što je dopušteno. U crkvi sv. Anastazije oko 2000
vjernika četiri sata prije nego što je počela misa stajalo je na kiši
u redu, nadajući se da će ući u crkvu, pa su zbog njezina malog
kapaciteta bili premješteni u obližnju dvoranu, gdje je sv. misu
prenosila televizija. Nešto slično bilo je nekoliko tjedana prije u
Bronxu, gdje je po hladnu vremenu oko 300 ljudi na stepenicama crkve
Bezgrješnog Začeća preko razglasa došlo čuti velečasnog Sudca.
Novinar
newyorške revije, podsjećajući da je Katolička crkva u Americi
uzdrmana najnovijim seksualnim skandalom, upozorava da je pojava
“stigmatiziranog Sudca razlog za uzdržano slavlje”, ali s
druge strane navodi izjave pojedinih vjernika s otvorenijim tumačenjima
i pogledima na Sudčevu misiju. “Nije čudno da je Bog baš u
ovom trenutku nakon neoapokaliptičnog napada od 11. rujna odlučio
poslati svojega glasnika u liku velečasnog Sudca”, izjavila je
novinaru Pat F., daktilografkinja u svojim četrdesetima, koja ga je
došla čuti iz udaljenog Peekskila. “Cijeli svijet je u velikom
neredu”, dodala je Pat koja je za sebe kazala da je bila uvijek
dobra katolkinja, čak i u svome punk razdoblju. “Ljudi su zaluđeni
materijalističkim pogledom na svijet koji im nudi televizija, bjesomučnom
trkom za zaradom i relativističkim moralom”, kaže Pat F. i
nadodaje da je teroristički napad prošle godine izmijenio sve.
“Jedanaesti rujna jasno je ukazao da pop kultura i ostalo što
uz nju ide nije dovoljno. Bushova verzija političkog dobra i zla
dodala je više konfuzije. Bitka je zapravo izmedju Božje istine i
ljudskih laži. To su istinske vrednote kakve nam donosi velečasni
Sudac, koji nam ukazuje da spoznamo pravu istinu.”
Takvo razmišljanje u današnjoj Americi suočenoj s istinskom
prijetnjom od novih terorističkih napada, sa saznanjem da je u novom
svjetskom poretku koji neki opravdano nazivaju “novim svjetskim
neredom” i Amerika na svojem tlu postala ranjiva, stvara novu
klimu povratku duhovnosti u materijalističko i liberalističko američko
društvo. To je trend koji se tek nazire, ali u koji se sasvim
primjereno uklapa pojava stigmatiziranog velečasnog iz Hrvatske sa
svojim propovijedima o ljubavi prema Kristu i prema bližnjemu, čuvajući
se da sebe reklamira kao nešto izuzetno, bez obzira na to što je sa
znakovima vjere sam po sebi izuzetan. I na posljednjoj sv. misi u
crkvi sv. Ivana Krstitelja u Fairview, New Jersey, na njegovu čelu
bio je flaster, a naravno, nisu se mogle vidjeti ni druge stigme.
Uostalom, na jednoj od prethodnih misa velečasni Sudac je rekao
okupljenom vjerničkom mnoštvu: “Nemojte gledati na dar,
gledajte Onoga koji ga daje”, upozoravajući da svatko tko je došao
na sv. misu radi njega, a ne radi Krista “čini veliku pogrešku”.
Prozirni lik koji
lebdi
Međutim, fama o čudotvornom
velečasnom iz Hrvatske s krvavim križem na čelu i drugim znakovima
stigma po tijelu, kao i s drugim čudotvornim svojstvima u Americi
koja je i dosad bila puna materijalističkih propovjednika učinila je
svoje. U jednom od prvih nastupa prije dvije i pol godine u crkvi Most
Precious Blood u Astoriji, dijelu Queensa, gdje živi velik broj
hrvatskih iseljenika, jedan osobni prijatelj kojemu mogu vjerovati
rekao mi je kako je nakon Sudčeve propovijedi na misi koja je s
prekidom trajala više od tri sata osjetio olakšanje u svojoj kralježnici
s kojom inače ima problema. Croatian American Times u broju od 19.
listopada 1999. godine, napisao je da je nakon Sudčevih propovijedi
jedna žena u Chicagu s bolesnim kukom prohodala, a da je u New
Jerseyju kod jednog bolesnika na čudesan način izliječen karcinom.
Tada je s oltara velečasni Sudac prepunoj crkvi rekao: “Osjećam
da mnogi od vas misle da je riječ o manipulaciji. To je vaše mišljenje
na koje imate pravo. Želim, međutim, ukazati na sljedeće. Prošlog
tjedna za vrijeme duhovnog seminara u Chicagu dogodilo se ozdravljenje
kod jedne žene. Kad je liječnik pogledao njezinu najnoviju snimku,
rekao je da je to nemoguće. Radilo se o osobi koja u kuku nije imala
hrskavice, pa je jedva, i to s bolovima, hodala. Ona sada normalno
hoda i nema nikakvih bolova. Za tu ženu to nije manipulacija”.
U
međuvremenu velečasni Sudac odbija davati intervjue, pa se njegovo
poslanje vjerničkoj i široj javnosti koja ne može ostati
indiferentna na njegovu pojavu kao novog, i to mladog stigmatiziranog
svećenika prati kroz sv. mise kojima nazoči kroz reagiranje vjernika
i pojave koje sve to skupa prate. Prošle godine veliko zanimanje
pobudila je slika koja je uzeta za vrijeme jednog od njegovih nastupa
u Chicagu. Na negativu je lik velečasnog Sudca bio proziran. Newyorška
revija poziva se na jedan od rijetkih intervjua koji postoje na
engleskom, a potječu iz doba neposredno nakon pojave stigme na
njegovu tijelu. Velečasni Sudac je tada izjavio da je obdaren
“darom lebdenja, sposobnošću da istodobno bude na dva različita
mjesta, te da predviđa buduće događaje”.
Na oproštajnoj misi prošle nedjelje u crkvi sv. Ivana Krstitelja u
Fairviewu, New Jersey, gdje također živi velika zajednica američkih
Hrvata, posebno iz Hrvatskog primorja i Dalmacije, velečasni Sudac uz
pratnju crkvenog zbora i sastava gitarista svojim tihim smirujućim
glasom na hrvatskom, i uz prijevod velečasnog Belanića, održao je
propovijed kojom je pozvao na povratak i privrženost Kristu kao
Spasitelju. Potom se u proredu uputio do kraja crkvene lađe s
uzdignutom Euharistijom, zaustavljajući se u molitvi svakih nekoliko
koraka pred vjernicima. Mnoštvo je uistinu bilo ganuto, neki su ljudi
plakali, a kad se velečasni zajedno s pratnjom vratio do oltara, u
jednom trenutku opuštanja, ali i priznanja, odjeknuo se pljesak.
Back in USA
Ovih dana velečasni
Sudac vraća se u svoju Betaniju, ali već ima rezerviranu kartu za
povratak u Sjedinjene Države na jesen. Kao što je svaki njegov
ponovni dolazak na novi kontinent pobuđivao veću pozornost, nema
sumnje da će za oko 50 milijuna američkih katolika novi dolazak
stigmatiziranog svećenika pobuditi nove nade u poruke koje on
prenosi. Njegove poruke vraćanja Bogu i nalaženja Boga u vlastitom
biću u doba kad je, kako je sam rekao u jednoj propovijedi, jaz između
s jedne strane vrtoglavog napretka znanosti i tehnologije, a s druge
strane ljudskih odnosa dostigao zabrinjavajuću razinu, imat će širi
odjek od kruga jedne etničke zajednice kojoj po prirodi rođenja
pripada”, napisao je u komentaru povodom njegova nastupa
Croatian American Times u listopadu 1999. godine.
|
