Povodom brisanja imena fra Dominika Mandića gimnaziji u Mostaru

Mostar, 4. ožujka 2004. – Otvoreno pismo koje je Provincijalat danas uputio javnosti prenosimo u cijelosti.

»U posljednje vrijeme Provincijalat hercegovačkih franjevaca sa sjedištem u Mostaru obasut je pitanjima i prigovorima zašto ne reagira (kako zna povremeno reagirati) na brisanje imena fra Dominika Mandića gimnaziji u Mostaru. Brisanje imena uglednog člana naše Provincije i znanstvenika svjetskih razmjera fra Dominika Mandića gimnaziji u Mostaru nismo popratili našim izvanjskim činom da ne bismo ostavili dojam zalaganja »pro domo sua«, nego smo ga doživjeli i doživljavamo sa zgražanjem i nutarnjom boli. Potiho smo se nadali da će na zakonit i demokratski način odlučno reagirati naši izabrani hrvatski predstavnici, budući da mi franjevci dijelimo sudbinu svoga naroda.

Poznato nam je da je to brisanje sa zadovoljstvom popratio i visoki predstavnik za Bosnu i Hercegovinu i to onaj isti koji je prethodno (28. siječnja 2004.) proglasio moratorij na davanje novih imena ustanovama u gradu Mostaru kojem je nametnuo ustrojstvo neprimjereno demokratskom svijetu.

Nadamo se da će nasilni čin brisanja imena našega fra Dominika doživjeti sudbinu pšeničnog zrna koje pada u zemlju i donosi nove plodove. Tom istom nutarnjom nadom i čvrstom vjerom bili su ispunjeni franjevci kad su im 1563. godine u Mostaru otomanski osvajači srušili i zapalili samostan i crkvu, kad su im 1945. godine partizani obeščastili samostan, iz njega odveli, ubili i u Neretvu ubacili sedmoricu fratara (ostalih 59 hercegovačkih fratara likvidirano je drugdje), kad im je 1992. godine, u tom istom Mostaru, takozvana Jugoslovenska armija teškim projektilima spalila velebnu crkvu sv. Petra i Pavla.«

fra Slavko Soldo, provincijal

www.franjevci.info

-------

Veritas, 4. ožujka 2004.