|
Ovdje smo došli
rasti kao Crkva i svoj život promatrati kao
prinos; pročistiti srce u susretu s Bogom, kako
bismo lica svoje braće i sestara vidjeli u
drukčijem sjaju i kako bismo "bore na licu Crkve"
znali promatrati kao vlastite, istaknuo je
kardinal Bozanić
Marija
Bistrica, 11. rujna 2005. (IKA) – Vjernici grada Zagreba po 274.
put hodočastili su Majci Božjoj Bistričkoj u
nedjelju 11. rujna. Hodočašće Zagrepčana započelo
je još u subotu 10. rujna kada su mnogi
hodočasnici na put prema Mariji Bistrici krenuli
pješice iz Zagreba. U Mariji Bistrici dočekao ih
je zajedno s mladima Zagrebačke nadbiskupije, s
kojima se prije toga susreo, zagrebački nadbiskup
kardinal Josip Bozanić te je hodočasnike u
procesiji poveo do Svetišta.
U nedjelju
prijepodne 11. srpnja pobožnost križnog puta za
sve hodočasnike na bistričkoj Kalvariji predvodio
je pomoćni zagrebački biskup Vlado Košić, a mladi
Zagrebačke nadbiskupije, koji sudjeluju u
nadbiskupijskom hodočašću u Mariju Bistricu,
animirali su križni put. U 11 sati uslijedila je
procesija od kapelice Ave Maria koju je, zajedno s
pomoćnim zagrebačkim biskupima Josipom Mrzljakom,
Vladom Košićem i Valentinom Pozaićem, biskupskim
vikarom za grad Zagreb Josipom Oslićem te
stotinjak svećenika, predvodio kardinal Bozanić.
Kip Majke Božje Bistričke u procesiji su nosili
mladi iz Brestja i Sesveta u narodnim nošnjama te
su ga donijeli na prostor crkve na otvorenom Bl.
Alojzija Stepinca gdje je uslijedilo misno slavlje
koje je također predvodio kardinal Bozanić.
Na
početku misnog slavlja zagrebačke hodočasnike,
njih preko 40 000, pozdravio je čuvar bistričkog
Svetišta Zlatko Koren koji se prisjetio 1035.
godine kada je zagrebački nadbiskup dr. Antun
Bauer okrunio zlatnim krunama lik Marije i Isusa.
Zahvalio je Zagrepčanima što su proteklih dana
inicijativom gradonačelnika Milana Bandića
popločili stazu od prve pa do četrnaeste postaje
križnog puta na bistričkoj Kalvariji. Hodočasnike
je pozdravio i biskupijski vikar za grad Zagreb
dr. Oslić koji ih je pozvao da i dalje što revnije
štuju Majku Božju Bistričku i njoj se
utječu.
U propovijedi je kardinal Bozanić
posebice pozdravio hodočasnike koji su iz Zagreba
hodočastili pješice u Mariju Bistricu, a pozdrave
je uputio i mladima Nadbiskupije. Osvrnuvši se na
misna čitanja kardinal je istaknuo kako je "svako
euharistijsko zajedništvo plod pomirenosti". Isus
u evanđelju na Petrov ponuđeni odgovor, koji je u
broju sedam pokazivao savršenost i velikodušnost,
odgovara na takav način da odbacuje Petrove brojke
i izaziva puno složeniju, ne toliko matematičku,
koliko životnu situaciju: "sedamdeset puta sedam".
Rezultat toga računanja nije brojka, nego prilog –
"uvijek". Što će reći: Petre, uvijek treba
oprostiti, rekao je kardinal Bozanić pozvavši
hodočasnike na spremnost opraštanja. "Možda
zaboravljamo i to da mi ne uvjetujemo spasenje i
Božje oproštenje. Ono nam je ponuđeno. Ono je već
ostvareno u Kristovoj žrtvi. Mi trebamo samo
prihvatiti darovano. Naše opraštanje, dakle, nije
uzrok, nego posljedica spasenja. Naš je iskorak
odgovor, očit znak da nam je oprošteno. U Božjoj
ljubavi nema računanja. U istinskoj su ljubavi
računi besmisleni", ustvrdio je kardinal pozvavši
vjernike da u sebi prepoznaju i njeguju "osjećaj
duga koji ne ponižava i osjećaj granice koja ne
sputava". Kardinal je dodao kako svi ljudi danas
žive u svijetu koji više nego o zahvalnosti govori
o pravima rekavši kako za kršćanina i sama borba
za ljudska prava počiva na svijesti o daru. Budući
da ne živimo "od sebe", nego zahvaljujući Bogu,
nije nam dopušteno živjeti "za sebe". Moj život
postaje zahvalom, euharistijom. A oproštenje
postaje konkretnim, povlaštenim oblikom te
zahvale. I onda kad nam je teško učiniti prvi
korak, možda zaboravljamo da je prvi korak već
učinio netko drugi – Bog koji je nama oprostio,
dodao je karadinal ističući kako je čovjek biće
kojemu je oprošteno, kojemu je dana milost.
"Opraštanje postaje trajnim činom preobrazbe
svijeta. Oprostiti ne znači jednostavno pokopati
ono što pripada prošlosti. Baš suprotno – ono je
uskrsnuće, novost, čin stvaranja, novi početak,
početak nove povijesti. Naša se osobna povijest
mijenja te i mi imamo mogućnost mijenjati povijest
drugih ljudi; mijenjati pogled kojim se promatra
prošlost", pojasnio je kardinal osvrnuvši se na
misna čitanja.
Govoreći o hodočašću
kardinal je rekao kako su Zagrepčani u Mariju
Bistricu došli "rasti kao Crkva i svoj život
promatrati kao prinos; pročistiti svoje srce u
susretu s Bogom, kako bismo lica svoje braće i
sestara vidjeli u drukčijemu sjaju i kako bismo
'bore na licu Crkve' znali promatrati kao
vlastite".
Osvrnuo se i na rad Caritasa
Zagrebačke nadbiskupije rekavši kako su neki
željeli i samu riječ "caritas", a osobito
instituciju, obaviti zadahom nepodnošljive
krivnje, a da su drugi dokazivali da je izgubljeno
povjerenje; prijetili statistikama i javnim
mnijenjem. "A mi? Poznajemo svoju krhkost.
Najbolje je nama znana vlastita nesavršenost.
Vjerujemo u Božju pomoć kad priznajemo svoje
slabosti i nastojimo ih ispraviti", rekao je
kardinal Bozanić dodavši da kao Crkva zajednički
dišemo s pomoću ljubavi u kojoj je rođeno toliko
nadahnjujućega dobra u okviru Caritasa. Bilo bi
loše, zaboravili bismo disati, ako naš
nadbiskupijski Caritas, kao i naši župni Caritasi
ne bi bili oživljavani dahom Božjega Duha. Taj dah
– bez obzira na popularnost – mora biti osjetljiv
u tkivu Crkve i društva, jer danas je popularnost
očito negdje drugdje usmjerena. Ona ne uzima u
obzir žrtvovanje i izgaranje za druge ljude, jer
evanđelje se nikada nije krojilo po mjeri takve
popularnosti. Dah ljubavi nemjerljiv je. Njemu
pripada oznaka da želi biti prisutan "uvijek i
posvuda po nama vjernicima", rekao je kardinal
Bozanić zapitavši se može li se onda izgubiti
povjerenje, ako je mjera duh ljubavi?
Kardinal se obratio i mladima te ih pozvao
da smognu snage i ne vulgariziraju životni smisao
novcem i besmislom koji vodi u razočaranja,
rekavši ujedno kako zna da oni poznaju i slabosti
Crkve. "Znam da osjećate njezinu krhkost, no
jednako tako znam da žudite za onim što samo Crkva
u sebi nosi, s čime se lako poistovjetiti. Toliki
vam nude bezbroj mjesta na kojima se treba
klanjati božanstvima i ljudima, ali čovjek je
nesretan svaki put kad umnaža klanjanja i kad
zaboravi da se naša koljena trebaju savijati samo
pred Bogom i pred slikom Boga koja je utisnuta u
čovjekovo dostojanstvo. To danas u Mariji Bistrici
učimo od Marije, ponizne službenice, koja je
povjerovala u Božju svemogućnost u mnoštvu pitanja
svoje krhkosti i malenosti", kazao je kardinal
mladima te ih potaknuo da osjete kako Bog treba
"njihovu krhkost, prepunu oduševljenja; treba
njihove osjećaje i prepoznatljivost njihove vjere,
njihovu tjelesnost i njihovu smrtnost, njihove
ljudske granice, da bi očitovao svoju
bezgraničnost". Kardinal je poručio mladima da se
ne boje biti drukčiji u svome životu izazvanom
uzdizanjem ljudske apsolutnosti koja gura u tamu
zabluda, već da žive alternativu Evanđelja.
Kardinal je govorio i o pripremom
razdoblju Druge sinode Zagrebačke nadbiskupije te
je ustvrdio kako se osjeća da koraci pripreme na
Sinodu u novosti života prodiru u prostore koji su
izgledali zatvorenima. Pozvao je vjernike da ožive
svoj osjećaj pripadnosti Crkvi i pretoče ga u
priliku da se susretnu. U euharistiji svaki
vjernik doživljava "novost života" i susret sa
živim Bogom koji nas neograničeno voli. Koliko god
voljeli drage nam ljude, svjesni smo da je ljudska
osoba i ljubav ograničena te da i ta ljubav
poprima božansko obilježje tek u svjetlu Božje
prisutnosti, istaknuo je kardinal Bozanić
potaknuvši vjernike da uvijek iznova mole svjetlo
Duha Svetoga za sve koji sudjeluju u pripremnim
radovima Sinode, kao i za sve vjernike
Nadbiskupije koji će sudjelovati u predsinodskim
raspravama. Sve je hodočasnike povjerio zagovoru
Majke Božje Bistričke.
Darove na oltar u
toj su prigodi prinijeli Zagrepčani u narodnim
nošnjama, a u ime grada Zagreba zavjetnu svijeću,
koju je nosio i u procesiji, prinio je
gradonačelnik Milan Bandić. |
