|
Vatikan, 25. ožujka 2008. (Radio Vatikan) -
Ženama koje su na uskrsno jutro išle na grob anđeo reče: „Ne bojte se. Vi
tražite Isusa Nazarećanina, raspetoga. Uskrsnuo je!“ Je li Isus doista
uskrsnuo? Što nam jamči istinitost čina, da on nije izmišljotina ili
sugestija? – zapitao se otac Cantalamessa, propovjednik Papinskoga doma,
komentirajući uskrsnuće Kristovo. Sveti Pavao, pišući otprilike 25. godina
nakon događaja, poimence spominje osobe koje su vidjele Isusa nakon
uskrsnuća, većina od kojih je još bila živa. Za koji događaj iz davnine
imamo tako čvrsto svjedočanstvo? Zdravo razmišljanje nas također uvjerava u
istinitost činjenice. U trenutku Isusove smrti, učenici su se razbježali;
njegov je slučaj smatran svršenim. Nadali smo se da je on... govore učenici
iz Emausa. Očito je da se više ne nadaju. Ali, eto, iznenada, vidimo te
ljude jednoglasno naviještati da je Isus živ i radi toga svjedočanstva
sučeliti se s procesima, progonima i u konačnici s mučeništvom i smrću. Što
je moglo utjecati na radikalnu promjenu, osim sigurnosti da je Isus doista
uskrsnuo – upitao je otac Cantalamessa.
Nisu se mogli prevariti jer su jeli i pili s njim nakon njegova uskrsnuća;
osim toga, bili su praktični ljudi, naprotiv nisu se lako oduševljavali. Oni
sami u prvi mah sumnjaju i čvrsto se opiru vjerovanju. Nisu željeli varati
druge, jer, ako Isus nije uskrsnuo, oni su prvi prevareni, a život im je bio
u opasnosti. Bez uskrsnuća, rađanje kršćanstva i Crkve postaje tajna koju je
teže protumačiti od samoga uskrsnuća. To su neki od povijesnih dokaza,
objektivnih, ali najveći dokaz da je Krst uskrsnuo jest to da je živ. Živ,
ne zato što ga mi, govoreći o njemu, održavamo živim, nego jer On nas
održava na životu, priopćava nam smisao svoje prisutnosti, On je uzrok naše
nade. Dotiče Krista onaj tko u Krista vjeruje – govorio je sveti Augustin, a
pravi vjernici kušaju istinitost te tvrdnje – rekao je otac Cantalamessa.
Oni koji ne vjeruju u stvarnost uskrsnuća uvijek su izlazili s pretpostavkom
kako je riječ o autosugestiji: apostoli su vjerovali da vide. Ali, kad bi to
bila istina, u konačnici ne bi bilo manje čudo od onoga koje se želi
nijekati. Pretpostavlja se dakle da su razne osobe, u raznim mjestima i
situacijama, imale identične halucinacije. Viđenja se obično događaju onome
tko ih očekuje i žarko žudi, ali apostoli ništa više nisu očekivali nakon
Velikoga petka – primijetio je otac Cantalamessa. Prema jednoj modernoj
teoriji, Kristovo je uskrsnuće za duhovni svijet ono što je za fizički
svijet bio početni Veliki prasak: eksplozija ogromne energije s posljedičnim
širenjem prostora koje se do dana današnjega nije zaustavilo. Oduzmi Crkvi
vjeru u uskrsnuće sve se zaustavlja i gasi, kao kad u jednoj kući nestane
struje. Sveti Pavao piše: Ako ustima svojim priznaješ Isusa Gospodina i
srcem svojim vjeruješ da ga je Bog uskrisio od mrtvih, bit ćeš spašen.
Kršćanska vjera je Kristovo uskrsnuće, govori sveti Augustin. Svi vjeruju da
je Isus umro, to također vjeruju pogani i agnostici. Ali samo kršćani
vjeruju u njegovo uskrsnuće, a nije kršćanin tko to ne vjeruje. Uskrisivši
ga od mrtvih, kao da je Bog želio potvrditi Kristovo djelo, staviti mu svoj
pečat. Bog je svim ljudima pružio sigurno jamstvo o Isusu uskrisivši ga od
mrtvih – zaključio je otac Cantalamessa citirajući Djela Apostolska.
|
