|
Vatikan, 21. prosinca 2007. (Radio Vatikan) -
Pogled na događaje koji su u proteklih dvanaest mjeseci oblikovali još jednu
godinu povijesti za Crkvu i njezino poslanje u svijetu, nasuprot „pritiska“
ideologijâ i sekularizacije – to je bila bit opširnoga govora pape Benedikta
XVI. koji je upravio Rimskoj kuriji u prigodi tradicionalne audijencije
održane radi razmjene božićnih čestitki. „Evo, ja sam s vama u sve dane sve
do svršetka svijeta“, Kristovo je obećanje koje je – prema Papinim riječima
– jedan dio čovječanstva zaboravio. Uklonio ga je daleko od vlastite
savjesti, dopuštajući da ga privuku sekularizirane snage i „ideološke
pretpostavke“ koje Božju nazočnost u čovjeku i svijetu žele zamijeniti samo
„racionalnošću“. Predstavljajući svakodnevni apostolski „napor“ Crkve u
suprotstavljanju tim zastranjenjima, kao i radost koja ga prati, Sveti se
Otac prisjetio događaja i iskustva iz cijele 2007. godine: od putovanja u
Brazil i Austriju, preko pisma Crkvi u Kini do odgovora muslimanskim vođama.
Prisjetivši se večeri provedene s mladim Brazilcima na stadionu u Sao Paolu,
tijekom apostolskoga pohoda Brazilu, Papa je napomenuo kako ima masovnih
događaja koji djeluju samo kao samopotvrđivanje; na njima dopuštamo da nas
obuzme zanos ritma i zvukova, tako da u konačnici radost izvlačimo samo iz
sebe samih. Tamo nam se, međutim, otvorila sama duša; duboko zajedništvo do
kojega je one večeri spontano došlo među nama, u tome što smo bili jedni s
drugima, dovelo je do toga da smo bili jedni za druge. Nije to bio bijeg
pred svakodnevnim životom, nego se pretvorio u snagu za prihvaćanje života
na novi način – istaknuo je Sveti Otac. U tome je kršćanska „različitost“.
Mnoštvo prožeto zanosom, koje – kako je rekao Papa – postaje živo iskustvo
zajedništva.
Pohod Brazilu dao je duhovnoj osjetljivosti Svetoga Oca brojne poticaje za
razmišljanje. Tako je kanonizacija Freija Galvãoa postala znak svetosti koja
ulazi u povijest, a posjet „Farmi nade“, na kojoj je vraćen osmjeh na lica
bivših robova droge koji su ponovno pronašli dostojanstvo, odraz je božanske
ljepote koja blista u prirodi koja nas okružuje. Moramo štititi stvoreno ne
samo u vidiku vlastite koristi, nego i poradi same prirode kao Stvoriteljeve
poruke i, dara ljepote, koji je obećanje i nada. Čovjeku je potrebno
nadnaravno. Samo Bog je dostatan, rekla je Terezija Avilska. Ako nema Njega,
čovjek tada mora nastojati sam nadvladati granice svijeta, i otvoriti pred
sobom beskonačni prostor za koji je stvoren. Tada droga za njega postaje
gotovo potreba. Ali, on ubrzo otkrije da je ta beskrajnost prividna; moglo
bi se reći da se to đavao ruga čovjeku – napomenuo je Papa.
Spomenuvši nadalje susret s brazilskim biskupima u katedrali u Sao Paolu i
otvorenje konferencije u Aparecidi, Sveti je Otac još jednom istaknuo glavna
načela svojega nauka: svijetu su potrebne istina i ljubav, ali ne kao
apstraktna iskazivanja, nego kao plod živoga susreta s Kristom. Krista se ne
može poznavati samo teoretski. (…) Kateheza ne može nikako biti samo
intelektualno poučavanje, ona treba postati i vježbanje u zajedništvu života
s Kristom, vježbanje u poniznosti, pravednosti i ljubavi – istaknuo je Papa.
Ako je za kršćanina ključna riječ „život“, odnosno susret s Isusom koji
preoblikuje život i otvara za istinu, ljubav i za poziv nade koja iz nje
proizlazi, taj se život ne može zadržati samo za sebe, nego ga valja
naviještati. A tome se Crkva posvećuje s puno energije jer se – poput
svetoga Pavla – osjeća prisiljena propovijedati Evanđelje. Doista, koliko je
važno da se u čovječanstvo stječu snage pomirenja, snage mira, ljubavi i
pravednosti. Koliko je važno da se u čovječanstvu, pred osjećajima i
stvarnostima nasilja i nepravde koje mu prijete, pobude i oživljuju suprotne
snage! Upravo se to događa u kršćanskome poslanju – napomenuo je Sveti Otac
te primijetio da Crkva vjeruje i u suradnju sa svim religijama kojima je na
srcu promicanje mira u svijetu.
Iskaz te obveze sadržan je u odgovoru koji je Sveti Otac uputio skupini
muslimanskih vođa. S radošću sam odgovorio izražavajući svoje uvjereno
prianjanje uz te plemenite nakane, ističući istovremeno hitno složno
zalaganje za zaštitu vrednota uzajamnoga poštovanja, dijaloga i suradnje.
Zajedničko priznavanje postojanja jedinoga Boga, brižljivoga Stvoritelja i
općega Suca, pretpostavka je za zajedničko djelovanje radi obrane istinskoga
poštovanja dostojanstva svake ljudske osobe u izgradnji pravednijega i
solidarnijega društva – istaknuo je Sveti Otac, a potom se osvrnuo na pismo
upućeno katolicima u Kini. Upozorio sam na neke smjernice kako bi se suočilo
s osjetljivim i slojevitim problemima života Crkve u Kini, te kako bi oni
bili riješeni u duhu zajedništva i istine – kazao je Papa te dodao da je tom
prigodom izrazio i raspoloživost Svete Stolice za miran i konstruktivan
dijalog s civilnim vlastima, u svrhu pronalaženja rješenja za probleme koji
se odnose na katoličku zajednicu.
Sveti se Otac potom prisjetio i svojega pohoda Austriji, susreta s mladima u
Loretu, kao i posjeta Napulju, te na koncu istaknuo kako se ne treba
zavaravati: problemi koje postavlja sekularizam našega vremena i pritisak
ideoloških predpostavki kojima teži sekularistička svijest, nisu mali. Mi to
znamo i poznamo napor borbe koja nam se nameće u ovo doba. Ali, isto tako
znamo da Gospodin održava svoje obećanje: 'Eto, ja sam s vama u sve dane,
sve do svršetka svijeta' – kazao je na koncu Sveti Otac.
|
