|
Vatikan, 22. prosinca 2004. (Radio Vatikan) -
Vjerska obilježja uklonjena iz školâ u Francuskoj. Kraći postupak za razvod,
istospolne bračne zajednice i pobačaj u Španjolskoj. Primjena eutanazije i nad
djecom mlađom od 12 godina u Nizozemskoj. Talijanski ministar Rocco Buttiglione
protjeran iz Europskoga Parlamenta zbog katolički usmjerenih moralnih sudova. Ne
priznavanje kršćanskih korijena u Europskome Ustavu. Je li Crkva danas možda
opkoljena tvrđava? Nije li kršćanstvo predmet progona i nesnošljivosti – pita se
pisac uvodnoga članka u posljednjem broju časopisa "CiviltàCattolica",
ispitujući razloge zbog kojih je došlo do suprotstavljanja agresivnoga i
nesnošljivoga laicizma kršćanima koji načela svoje vjere nastoje prenijeti u
građanski i politički život.
Neki kršćani stoga smatraju kako je ovo trenutak
za novi križarski rat kojime treba odgovoriti na napade protiv osnovnih načela
katoličkoga morala te, općenito, protiv Crkve i kršćanstva. Je li potrebno,
dakle, prije svega u Europi, braniti se od vala laicističkoga fundamentalizma
dok islam sve više prodire snagom svojega vjerskog i moralnog identiteta? U
stvari – tvrdi se nadalje u članku – postoji laicizam koji se sve agresivnije
odnosi prema katolicima, za razliku od političke i državne laičnosti koja sama
po sebi nije protiv vjere.
Laicisti se, naime, boje da bi katolici, iako ih
u Europi ima sve manje, ipak uspjeli nametnuti zakonodavstvu svoja etička
načela, te da bi Crkva mogla ugroziti prava i slobode koje predstavljaju
nedodirljivu tekovinu zapadne civilizacije i modernosti. Osim toga, svjetovnome
laicizmu, uvjerenome da je dobio bitku protiv vjere, zahvaljujući
prosvjetiteljstvu i francuskoj revoluciji, nipošto se ne sviđa ponovno vraćanje
ljudi vjeri što se u različitim oblicima očitovalo zadnjih desetljeća. Stanje u
svijetu, iako se čini očajno, za Crkvu, u stvari, nije takvo, te se ona, stoga,
ne smije osjećati napadnuta, niti smije odustati od iznošenja svoga učenja koje
se temelji na osobi Isusa Krista – ističe nadalje pisac članka, pozivajući
kršćane da se ne zatvore, niti zauzmu borbeno stajališteprema modernome svijetu.
Jedino kršćanska nada, a ne znanost ili tehnologija, može dati razborite i
pomirujuće odgovore o krajnjem smislu ljudskoga života, čak i u teškim
situacijama, poput holokausta u prošlosti ili terorizma danas, a to može zbog
sposobnosti Crkve činiti dobro na svim područjima društvenoga života – stoji u
zaključku uvodnoga članka objavljenoga u posljednjem broju časopisa "Civiltà
Cattolica". |
