|
Vatikan, 5. travnja 2007. (Radio Vatikan) -
Sveti je Otac danas, na Veliki četvrtak, u 17 sati i 30 minuta u Bazilici
svetoga Ivana Lateranskoga predvodio Misu Večere Gospodnje. Tim svečanim
obredom započela je vazmena trodnevnica.
Govoreći o značenju Velikoga četvrtka u razgovoru za naš radio, nadbiskup
Angelo Comastri, nadprezbiter Bazilike svetoga Petra i Papin vikar za Državu
Grad Vatikan, kazao je kako na Veliki četvrtak slavimo Posljednju večeru; to
je dan intimnosti, upravo kakvim ga je želio i živio Isus. Crkva se na
Veliki četvrtak vraća i okuplja oko stola Posljednje večere i u divljenju i
čuđenju nanovo živi čin pranja nogu, izvanrednu gestu, čiju poruku nikada
nećemo naučiti. Bog, Beskonačni, Svemogući, kleči ispred apostola i pere im
noge govoreći: „Bog je ponizan, a vi ste oholi!“ Koje protuslovlje! Koliko
moramo naučiti. Osim toga, na Veliki četvrtak Crkva iznova zanosno živi dar
svećeništva. Isus poziva siromašne ljude, kakvi su bili apostoli, i kaže: „U
vaše tijelo i vaše duše utiskujem nešto svoga. Pozivam vas da nastavite moje
poslanje i da mi posudite svoje oči, usta, uši, srce, ruke i noge kako bih
mogao biti pastir svoga stada. Pastir svoje Crkve“. Svećeništvo je
izvanredan dar, a u svećeništvu je dar Euharistije: posljednja se večera
nastavlja; postaje svagdanje jelo zajednice učenika koji čekaju Isusov
povratak. I dok očekuje Njegov povratak, zajednica se spominje i, spominjući
se, živi i prima snagu: kruh hodočasnika, putnika, hranu onih koje očekuje
dug put do cilja. Istovremeno je Veliki četvrtak dan velike zapovijedi:
zapovijedi ljubavi, po kojoj se razlikujemo od drugih, po kojoj smo narod
Novoga saveza. „Ljubite jedni druge kao što sam Ja vas ljubio“, sve do
paradoksa, do krajnje geste, sve do darivanja života. Veliki je četvrtak dan
koji Crkva treba uvijek iznova živjeti, stalno kušati, upravo kako bi bila
Crkva – istaknuo je nadbiskup.
Na upit kako u središte života staviti Euharistiju, kazao je kako je
Benedikt XVI. u nedavnoj apostolskoj pobudnici istaknuo, a tijekom Godine
Euharistije Ivan Pavao II. je stalno ponavljao, da je Euharistija najveći
dar koji nam je poklonio Krist; to nije neka pobožnost, to je pobožnost u
pravom smislu riječi. Ona je na prvome mjestu u kršćanskome životu, jer je
Kristova nazočnost među nama, nazočnost čina ljubavi. Vjerujem da moramo
ponovno otkriti euharistijsko slavlje, koje ne treba biti užurbano i
improvizirano. Euharistiju treba pripremiti i nakon slavlja od nje živjeti
da uistinu postane središte našega života. U tome nam može veoma puno pomoći
euharistijska pobožnost. Nikada neću zaboraviti Edith Stein nevjernicu – to
je sama pripovijedala – kako je iz umjetničke radoznalosti ušla u jednu
crkvu u Kölnu i ostala iznenađena vidjevši ljude kako mole pred
svetohraništem. O tome je napisala: „Osjetih da me nešto pogodilo; čisto sam
osjetila da su s Nekim razgovarali, u Euharistiji“. To moramo ponovno
otkriti. Posjet Presvetome može biti lijepa obveza kako bismo obnovili
duhovnost pojedinca i kršćanske zajednice – zaključio je nadbiskup Comastri.
|
