|
Vatikan, 6. travnja 2007. (Radio Vatikan) -
Sveta majka Crkva danas slavi Veliki petak, dan muke i Kristove smrti. Što
to znači za današnjega čovjeka, zašto se na današnji dan spominjemo Kristove
boli, za naš je radio prokomentirao nadbiskup Angelo Comastri, Papin vikar
za Državu Grad Vatikan i nadprezbiter Bazilike svetoga Petra. Veliki je
petak dan kad se moramo zaustaviti pred Isusovim križem kako bi smo shvatili
dvije pouke – kazao je nadbiskup. Prva je ozbiljnost grijeha; gledajući
Isusa shvaćamo da je grijeh izazvao dramu. Grijeh čini žrtvom Sina Božjega,
jer ako se u povijesti razapinje svetoga, pravednog, dobrog i čistog, znači
da je povijest bolesna, obilježena tragedijom, a grijeh je tragedija. Križ i
Razapeti upozoravaju na ozbiljnost grijeha. Grijeh je istinska bolest
čovještva, on je uzrok svih patnja i neuravnoteženosti, od Boga nas
udaljava, a Bog je uporište ravnoteže stvorenoga. Na to nas podsjeća Veliki
petak, ali nam isto tako govori da je u povijest, obilježenu grijehom, ušao
Bog i u nju unio beskonačni čin ljubavi. Isus je na križu izgovorio: Oprosti
im Oče, jer ne znaju što čine. A kao zadnju riječ je izustio „Svršeno je“,
to nam svjedoči evanđelist Ivan koji je bio na Kalvariji.
Što to znači? – zapitao je nadbiskup. Ljubio sam do posljednje mrvice,
pripovijedao sam o Božjoj ljubavi koju sam usadio u povijest. Iz toga čina
ljubavi, primijetio je nadbiskup, potječe rijeka ljubavi koja teče
poviješću, i otajstvo je Crkve. Po toj ljubavi zakleti progonitelj Saul
postaje apostol Pavao; grješnik Augustin postaje veliki svetac; razulareni
Franjo postaje jedan od najvećih svetaca svih vremena. Zašto? Zato jer ih je
dirnula snaga križa. Ta je snaga od osrednjeg svećenika Vinka Paulskoga
učinila predivnoga apostola ljubavi, iz nje je rođen i Don Bosco – kazao je
nadbiskup. U trenutku velikoga obeshrabrenja Boscova je majka rekla sinu:
„Vraćam se kući“. On ju je pogledao, zatim je pogled upravio Raspetome,
nakon čega je Don Boscova majka, gledajući u Raspetoga, odlučila ostati. U
Crkvi čitava rijeka ljubavi i zalaganja dolazi od Križa, a Veliki petak nas
na to podsjeća, govori nam što je zlo, ali i da je Bog u zlo povijesti i
grijeha unio beskonačni čin ljubavi, odnosno Otkupljenje. Premda nas Crkva
stavlja pred Krista koji pati i umire na križu, kršćanstvo nije religija
boli nego nudi odgovor. Patnja postoji i ne treba ju izmišljati, ona je
nazočna u bolesnoj povijesti, jer se udaljila od Boga; čovjek je sagriješio,
sloboda je postala prkos, sama se razapela i na neki način osudila na
patnju, jer izgubiti Boga nije kao izgubiti vlas s glave, izgubiti Boga
znači izgubiti sve i smisao svega. Dakle, bol postoji, nije ju izmislila
Crkva, odnosno kršćanstvo. Kršćanstvo spašava bol, daje joj smisao; podsjeća
nas kako je Bog ušao u bol, u njoj prebiva; dakle, bol je pobijeđena. Bol
može biti svrsishodna, može postati prigoda kako bismo više ljubili. Nas ona
zanima ukoliko može postati prigoda kako bismo rasli u ljubavi i izašli iz
sebičnosti – zaključio je nadbiskup Comastri.
|
