|
Vatikan, 29. ožujka 2007. (radio Vatikan) -
Znanstvena se zajednica već priprema za Međunarodnu godinu astronomije,
veliki događaj koji se obilježava 2009. godine. Događaj s nestrpljenjem
očekuju i isusovci Papine zvjezdarnice. Povijest znanstvene ustanove počinje
s papom Leonom XIII., kazao je za naš radio otac José Gabriel Funes. Leon
XIII. je tako reći „stvorio“ zvjezdarnicu. Naime, u Vatikanu je u „Tornju
vjetrova“ za meteorološka istraživanja već postojala zvjezdarnica.
Valja posjetiti na papu Grgura XIII. i njegovu
reformu kalendara, u čijem povjerenstvu je bio poznati isusovac Clavio. Može
se reći da od tada počinje službeno zanimanje Crkve za astronomiju. Godine
1891. počinje teško razdoblje za odnose između znanosti i Crkve, bolje reći
između znanstvenika i crkvenih ljudi. Papa Leon XIII. trudio se dokazati
kako Crkva nije protiv „dobre“znanosti, koju cijeni i promiče. Tako je
rođena Vatikanska zvjezdarnica, koja je u doba pape Pija XI., 1935. godine,
preseljena u Castel Gandolfo, gdje se i danas nalazi. To je učinjeno jer je
rimsko nebo bilo presvijetlo. Ravnateljem Zvjezdarnice je 1906. godine
imenovan isusovac.
Na početku XX. stoljeća zvjezdarnica
proživljava krizu, naime tadašnji ravnatelj Alfonso Rodriguez nije bio
astronomski stručnjak, a Zvjezdarnica je sudjelovala u velikom međunarodnom
nacrtu „Karta neba“. Papa je, kako bi Zvjezdarnici vratio prestiž, pozvao
isusovce, jer je Družba imala stručnjake za astronomiju. Osamdesetih godina
prošloga stoljeća Castel Gandolfo se sučeljava s „rimskim sindromom“.
Teleskop je preseljen u Tucson, u Arizonu, a u Castel Gandolfu su zadržani
uredi za tečajeve i znanstvene skupove. Zvjezdarnicu vodi 12 isusovaca, od
kojih su petorica u Castel Gandolfu. Tijekom ljeta isusovci iz Tucsona
dolaze u Castel Gandolfo radi analize prikupljenih podataka, o njima
raspravljaju i pišu članke koji se objavljuju u znanstvenim astronomskim
časopisima.
Osvrnuvši se na Međunarodnu astronomsku godinu, kazao je kako je to za
Crkvu, Vatikan i čitavo čovještvo velika prigoda svratiti pogled na
astronomiju. Kad sudjelujem u nekoj konferenciji običavam citirati Dantea,
posljednji spjev Pakla: „Iziđosmo gledati zvijezde“. To je naše poslanje u
Vatikanskoj zvjezdarnici: na trenutak staviti čovještvo pred nešto
uzvišenije; izići iz pakla koji smo sami stvorili: ratova, patnje,
siromaštva i brojnih nezgoda. Astronomija nas stavlja pred ograničenost
našega života.
To je prije 400 godina učinio Galilej kad je
nedaleko bazilike svetoga Antuna u Padovi postavio teleskop i promatrao
Jupiterove satelite. To je važno za astronomiju i za povijest čovještva.
Otvorili smo se kozmosu i tako smo podrobnije mogli vidjeti čudesa stvaranja
– istaknuo je otac Funes i dodao kako odnosi između Crkve i znanosti nikad
nisu bili laki. Uvijek će biti napetosti između religije i znanosti, između
Crkve i znanosti, ali se ne trebamo bojati sukoba, jer znanja i spoznaje
koje nam dolaze od znanosti nisu u oprečnosti s vjerskom spoznajom. Ima
okolnosti u kojima mogu izgledati oprečnima, tad se trebamo prisjetiti
Isusovih riječi: „Istina će vas osloboditi“. Ako pošteno tražimo istinu, to
nas oslobađa i stoga se ne trebamo bojati. Crkva ne strahuje od znanosti i
znanstvenoga razvitka, jer „dobra“ znanost nam pomaže da poboljšamo svoj
život – zaključio je otac Funes.
|
