|
Vatikan, 22. veljače 2008. (Radio Vatikan) -
Draga braćo i sestre!
Za 45. svjetski dan molitve za zvanja, koji će se obilježiti 13. travnja
2008. godine, izabrao sam temu: Zvanja u službi Crkve-misije. Apostolima je
Isus povjerio ovaj mandat: „Idite dakle i naučavajte sve narode, krsteći ih
u ime Oca, i Sina i Duha Svetoga“, jamčeći: „Ja sam s vama sve dane, sve do
svršetka svijeta“. Crkva je misionarska u svojoj cijelosti i u svakome svome
članu. Premda je svaki kršćanin po snazi Krštenja i Krizme pozvan svjedočiti
i naviještati evanđelje, misionarska dimenzija je poglavito tijesno povezana
sa svećeničkim zvanjem. U savezu s Izraelom, Bog je povjerio odabranim
ljudima, koje je pozvao i u svoje ime poslao narodu, poslanje da budu
proroci i svećenici. Tako učini, primjerice, s Mojsijem: Zato hajde! reče mu
Jahve. Šaljem te faraonu da izbaviš moj narod iz Egipta... Kada izvedeš
narod iz Egipta, Bogu ćete iskazati štovanje na ovome brdu. Isto se dogodilo
s apostolima – piše Benedikt XVI. u poruci za Svjetski molitveni dan za
zvanja.
Obećanja učinjena ocima potpuno su se ostvarila u Isusu Kristu. II.
vatikanski sabor ovako govori: „Došao je dakle Sin, poslan od Oca, koji nas
je prije stvorenja u Njemu odabrao i predodredio da nas usvoji kao sinove...
Zato je Krist, da izvrši Očevu volju, osnovao nebesko kraljevstvo na zemlji
i otkrio nam svoje otajstvo i svojom poslušnošću izvršio otkupljenje“. Isus
je već u javnom životu, tijekom propovijedanja u Galileji, učenike izabrao
kao suradnike u mesijanskoj službi. Primjerice, u prigodi umnažanja kruhova,
kada je apostolima rekao: „Dajte im vi jesti“, potičući ih tako na skrb za
mnoštvo, koje je želio nahraniti, ali i objaviti mu hranu, „koja traje za
život vječni“. Bio je milosrdan prema narodu, jer, dok je prolazio gradovima
i selima, susretao je umorno i iznemoglo mnoštvo, „kao ovce bez pastira“. Iz
njegova samilosnoga pogleda potekao je njegov poziv učenicima: Molite,
dakle, Gospodara žetve da pošalje poslenike u svoju žetvu“, i posla
dvanestoricu najprije izgubljenim ovcama kuće Izraelove, s točnim uputama.
Ako se zaustavimo razmišljati nad ovom stranicom iz Matejeva Evanđelja, koju
obično nazivamo „misijskim govorom“, otkrivamo sve one vidike koji odlikuju
misionarsku djelatnost jedne kršćanske zajednice, koja želi biti vjerna
Isusovu primjeru i nauku. Odgovor na Gospodinov poziv uključuje mudro i
ponizno sučeljavanje sa svakom opasnošću, čak i progone, jer „nije učenik
nad učiteljem, niti sluga nad svojim gospodarom. Postavši jedno s Učiteljem,
učenici više ne naviještaju sami nebesko kraljevstvo, nego Isus djeluje u
njima. „Tko vas prima, mene prima; tko mene prima, prima onoga koji me je
poslao“. Još više, kao pravi svjedoci, „obučeni u silu odozgo“, oni su
propovijedali „obraćenje i oproštenje grijeha“ svim narodima – stoji u
poruci.
Upravo jer ih je Gospodin pozvao, dvanaestorica uzimaju ime „apostoli“,
određeni su proći putovima svijeta naviještajući evanđelje kao svjedoci
smrti i uskrsnuća Kristova. Sveti Pavao piše kršćanima u Korintu: „Mi - to
jest apostoli – propovijedamo raspetoga Krista. Apostolska djela apostolima
pridaju veoma važnu ulogu u evangelizaciji, također i drugim učenicima, čiji
je misionarski poziv potekao iz providnosnih okolnosti, ponekad bolnih,
poput izgona iz vlastitoga kraja jer su sljedbenici Isusovi. Snagom Duha
Svetoga ta se kušnja preobražava u milost, iz koje dolazi poticaj drugim
narodima naviještati ime Gospodinovo, da se tako proširi krug kršćanske
zajednice. Riječ je o muškarcima i ženama koji su, kako evanđelist Luka piše
u Apostolskim djelima, posvetili život svoj imenu Gospodina našega Isusa
Krista. Prvi između svih, od Gospodina pozvan da bude pravi apostol, bez
sumnje je Pavao iz Tarza. Pavlova povijest, najvećega misionara svih
vremena, višestruko ističe vezu između zvanja i poslanja. Optužen od
protivnika da nije ovlašten za apostolat, on se uporno opravdava izravnim
pozivom primljenim od Gospodina – istaknuo je Benedikt XVI.
U početku i zauvijek, Kristova je ljubav „nosila“ apostole. Poput vjernih
službenika Crkve, poslušnih djelovanju Duha Svetoga, bezbrojni misionari,
tijekom stoljeća, slijedili su uzor prvih učenika. II. vatikanski sabor
ističe: „Premda na svakom Kristovom učeniku leži dužnost da uzme svoj udio u
širenju vjere, ipak Krist uvijek poziva iz broja učenika one koje sam hoće,
da budu s njim i da ih šalje k narodima propovijedati“. Kristovu ljubav
zaista treba primjerima i riječima; s cijelim životom priopćiti braći.
Doživotni poziv misionara – napisa moj časni prethodnik Ivan Pavao II – čuva
svu svoju valjanost: on predstavlja paradigmu misionarske obveze Crkve,
kojoj je uvijek potrebno radikalno i posvemašnje darivanje, novi i gorući
poticaji – kazao je Sveti Otac.
Između osoba koje se posvema posvećuju službi evanđelja svećenici su na
poseban način pozvani naviještati riječ Božju, dijeliti sakramente,
poglavito Euharistiju i sakrament pomirbe, oni su određeni za službu
najslabijima, bolesnima, trpećima, siromasima i svima koji proživljavaju
teškoće ma gdje bili, katkada mnoštvu koje još nije doživjelo pravi susret s
Isusom Kristom. Njima misionari donose prvi navještaj Kristove otkupiteljske
ljubavi. Statistike potvrđuju da broj krštenih raste zahvaljujući
pastoralnome radu tih svećenika, posvema posvećenih spasenju braće. U tome
kontekstu, valja odati posebno priznanje svećenicima „fidei donum“, koji
mjerodavno i velikodušno izgrađuju zajednicu naviještajući joj riječ Božju i
lomeći kruh života, ne štedeći snage u službi poslanja Crkve. Treba
zahvaljivati Bogu za brojne svećenike koji su u službi Kristu trpjeli sve do
žrtve života.... Riječ je o potresnim svjedočanstvima koja mogu nadahnuti
brojne mlade da i oni slijede Krista te da svoj život založe za druge,
otkrivajući tako pravi život. Isus je dakle po svojim svećenicima nazočan
među današnjim ljudima u najudaljenijim dijelovima svijeta – istaknuo je
Papa.
U Crkvi oduvijek ima muškaraca i žena koji, potaknuti Duhom Svetim, odabiru
radikalno živjeti evanđelje, polažući zavjet čistoće, siromaštva i
poslušnosti. To mnoštvo redovnika i redovnica, pripadnika bezbrojnih
ustanova kontemplativnoga života, i danas ima veoma važan udio u
evangelizaciji svijeta. Sa svojom trajnom i zajedničkom molitvom,
kontemplativni redovnici neprestano posreduju za čovječanstvo, a aktivni
redovnici višestranim karitativnim djelovanjem svima svjedoče ljubav i
milosrđe Božje. O tim apostolima našega doba, sluga Božji Pavao VI: reče:
„Zahvaljujući njihovome redovničkome posvećenju, oni zaista dragovoljno i
slobodno ostavljaju sve kako bi do na kraj svijeta naviještali evanđelje.
Oni su poduzetni, a njihov se apostolat odlikuje zadivljujućom izvornošću i
genijalnošću. Velikodušni su: često ih se nalazi na prvim misijskim crtama,
a prihvaćaju najveće opasnosti za svoje zdravlje i život. Da, Crkva im
doista puno duguje – kazao je Benedikt XVI.
Osim toga, kako bi Crkva mogla vršiti poslanje koje joj je Krist povjerio te
da ne ponestanu navjestitelji potrebni svijetu, u kršćanskim se zajednicama
uvijek mora provoditi odgoj mladih i odraslih u vjeri; potrebno je u
vjernicima održavati živom misionarsku odgovornost i solidarnost s narodima
zemlje. Dar vjere poziva sve kršćane na suradnju u evangelizaciji. Tu
svijest valja gajiti propovijedanjem i katehezom, liturgijom i stalnim
oblikovanjem u molitvi; Svijest treba povećavati vježbanjem prihvata,
djelima milosrđa, duhovnim vodstvom, razmišljanjem i odabiranjem, kao i
pastoralnim odrednicama čiji sastavni dio mora biti posebna pozornost na
zvanja. Samo na duhovno dobro obrađenom zemljištu cvjetaju svećenička i
redovnička zvanja. Doista, kršćanske zajednice koje snažno proživljavaju
misionarsku dimenziju crkvenoga otajstva nikada se neće uvući u sebe.
Misija, kao svjedočanstvo božanske ljubavi, posebice je djelotvorna ako je
prihvaćena u zajednici, „ da svijet vjeruje“. Crkva od Duha Svetoga
svakodnevno zaziva dar zvanja. Kao u početku, okupljena oko Djevice Marije,
Kraljice Apostola, crkvena zajednica od nje uči od Gospodina zazivati
procvat novih apostola koji u sebi znadu živjeti vjeru i ljubav, neophodne u
misijama. Dok ovo razmišljanje povjeravam svim crkvenim zajednicama, da ga
usvoje i na njemu se nadahnu za molitvu, ohrabrujem sve koji s vjerom i
velikodušnošću djeluju u službi za zvanja, a odgojiteljima, katehetama i
svima, posebice mladima na putu zvanja, od srca udjeljujem posebni
apostolski blagoslov – stoji u zaključku poruke.
|
