|
Vatikan, 19. o¾ujka 2007. (Radio Vatikan) -
Evanðeoska bla¾enstva su Isusov „autoportret“, ako ¾elimo shvatiti ¹to znaèi
èistoæa, blagost i poniznost moramo gledati u Njega, a ne posezati za
tumaèenjima ili pona¹anjima, ponekad i samih kr¹æana, iz drugog doba koja
èesto navode na krivi put. Na toj je pretpostavci otac Cantalamessa,
propovjednik Papinskoga doma, pred Svetim Ocem i Rimskom kurijom, razradio
drugu korizmenu propovijed. Kr¹æani su mogli tijekom povijesti zastraniti s
puta koji je zacrtao Krist, ali Isusov ¾ivot u Evanðelju je „èist“ izvor.
Dakle, ne mogu davni i suvremeni intelektualci objasniti duboke razloge
kr¹æanske poruke, niti mogu doslovno uzimati parabole kojima se Isus rado
slu¾io. Polazeæi od te pretpostavke otac Cantalamessa je tumaèio bla¾enstvo:
„Blago krotkima jer æe ba¹tiniti zemlju“. Za razliku od Gandija za kojeg bi,
èak da Isus nije postojao, Govor na gori ostao uvijek velik, otac
Cantalamessa je jasno ustvrdio kako je naprotiv Isusov ¾ivot „prekrasnoj
etièkoj utopiji“ dao „praktièno ostvarenje“, jer je Isus krotak, ponizan,
progonjen i stoga u Njega treba gledati ako ¾elimo posve shvatiti va¾nost
toga bla¾enstva. U kr¹æanskoj predaji, istaknuo je otac Cantalamessa,
krotkost je uvijek tumaèena zajedno s drugim dvjema vrlinama: strpljivo¹æu i
ponizno¹æu. Evanðelja su dokaz kako je Isus bio strpljiv i ponizan u pravom
smislu rijeèi, sve do „najveæe ku¹nje“ – Muke, ne uzvraæajuæi srd¾bom ili
prijetnjama na napade.
„No, Isus je puno vi¹e uèinio od davanja uzora krotkosti i herojske
strpljivosti, krotkost i nenasilje je pretvorio u znak prave velièine. Ona
se vi¹e neæe sastojati u uzdizanju nad drugima, nad masom, nego u poni¾enju
kako bi se slu¾ilo i uzdizalo druge. Na kri¾u, ka¾e sveti Augustin, Isus
objavljuje kako prava pobjeda nije u pretvaranju drugih u ¾rtve nego u
¾rtvovanju samoga sebe“.
Naknadna su „èitanja“ Evanðelja velièala popustljivo obilje¾je ili ono
naizgled obvezujuæe, gubeæi iz vidika Kristovu izvornost. Otac Canatalamessa
najprije je kritizirao filozofa Nietzchea, i one koji ga danas nastoje
„pripitomiti“, ako ne i „pokr¹æaniti“, koji je nazvao kr¹æanstvo „moralom za
robove“ zbog navodne slabosti u „okretanju drugoga obraza“. Ali, podsjetio
je Cantalamessa, dubokoumno je to ¹to tvrdi francuski filozof René Girard,
mo¾da jedini glas koji se opire Nietzcheu. Po njegovome mi¹ljenju, svi ti
poku¹aji Nietzcheu nanose krivnju. On je doista jedinstvenom pronicljivo¹æu,
za njegovo doba, proniknuo bit problema: neodstranjivu alternativu izmeðu
poganstva i kr¹æanstva. Poganstvo velièa ¾rtvovanje slabijeg u korist jaèega
i napretka ¾ivota; kr¹æanstvo pak velièa ¾rtvovanje jaèega u korist
slabijega. Ne mo¾e se ne vidjeti objektivnu vezu izmeðu Nietzcheova
prijedloga i Hitlerova nacrta o istrjebljenju èitavih ljudskih skupina radi
unaprjeðenja civilizacije i èistoæe rase“.
Na suprotnoj pak strani, nastavio je otac Cantalamessa, nakon 11. rujna
2001. godine od izvanrednoga znaèenja postao je odnos izmeðu religije i
nasilja. Evanðelje, dodao je, ne ostavlja mjesta sumnjama. U njemu nema
poticanja na nasilje, pomije¹anih s opreènim poticanjima“. U jednoj knjizi o
Isusu koja je imala sna¾an odjek u Italiji, Isusu se pripisuje reèenica: „A
moje neprijatelje koji nisu htjeli da zavladam nad njima dovedite ovamo i
pogubite ih preda mnom“ (Lk 19,27), na temelju tog ulomka zakljuèuje se „da
se na takve reèenice pozivaju pobornici „svetoga rata“. Treba pojasniti da
evanðelist Luka ne pridaje te rijeèi Isusu, nego kralju prispodobe, a zna se
da se svi detalji iz parabole ne mogu prenijeti u stvarnost, u svakom
sluèaju njih treba s materijalne razine prenijeti na duhovnu. Metaforièki
smisao tih rijeèi jest da prihvaæanje ili odbacivanje Isusa nije bez
posljedica: to je pitanje ¾ivota ili smrti, u duhovnome a ne fizièkom
smislu. Sveti rat zaista ni¹ta nema s tim – istaknuo je Cantalamessa. U
biti, Isus jo¹ jedanput poja¹njava pravo znaèenje krotkosti. Krist ka¾e:
„Nauèite od mene koji sam blaga i ponizna srca“. Prava blagost – pojasnio je
otac Cantalamessa –odluèuje se u srcu“. Ljudsko je srce, èesto popri¹te
nasilnih misli i procesa iza zatvorenih vrata protiv na¹ih protivnika,
takoðer mjesto ljubavi. Èak i onda kad izgleda da je upori¹ni uzor izvan
na¹ega dohvata.
Postoji opasnost da se obeshrabrimo utvrðujuæi nemoguænost provoðenja
bla¾enstava u vlastitome ¾ivotu kao i neizmjernu udaljenost izmeðu ideala i
iskustva. Treba se prisjetiti onoga ¹to smo rekli u poèetku: Bla¾enstva su
Isusov „autoportret“. On ih je sva i u najvi¹em stupnju ¾ivio; ali, radosna
vijest je u tome ¹to ih nije ¾ivio samo za sebe, nego i za sve nas. ©to se
pak bla¾enstava tièe, nismo pozvani samo na opona¹anje, nego na usvajanje.
Po vjeri mo¾emo crpiti iz Kristove krotkosti, kao i iz njegove èistoæe srca
i svake druge kreposti. Dobrota i blagost su poput odijela koje nam je
zaslu¾io Krist i kojim se, po vjeri, mo¾emo odjenuti, ali ne zato da budemo
izuzeti od prakticiranja nego da od toga ¾ivimo – zakljuèio je otac
Cantalamessa.
|
