|
 Zagreb,
11. ožujka 2004. (IKA) – Na drugu obljetnicu smrti blagopokojnog kardinala
Franje Kuharića 11. ožujka misu zadušnicu u zagrebačkoj katedrali predvodio je
zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić, istaknuvši tom prigodom da se
kardinal Kuharić borio za dostojanstvo čovjeka, za slobodu svoga hrvatskog
naroda, da se zauzimao za obespravljene i dizao glas protiv lažnih ideologija i
nametanih uzora. Ustvrdio je da ga je teško moglo nešto tako ražalostiti kao
nepravda i teško ga je mogao netko uznemiriti tako kao bezobzirni tlačitelji
čovjeka i Božjih zakona. Kardinal Kuharić, pojasnio je kardinal Bozanić, niti u
jednom trenutku nije se pretvarao u političkoga tribuna koji bi iskorištavao
teško stanje siromaha i obećavao blagostanje koje se može postići samo ljudskim
silama. Dodao je da se on nije borio za jednakost klasa, nego je svojim
življenjem i riječima upućivao na Isusa Krista, na njegov križ i na
otkupiteljsku žrtvu spasenja. Istaknuo je također da je on promatrao čovjeka u
njegovoj stvorenosti i dostojanstvu koje mu je darovano od Boga, ali i u
ljudskoj slobodi koja nerijetko bira putove grijeha. Ističući da je kardinal
Kuharić znao da se i pitanje siromaštva i bogatstva svodi na pitanje otajstva
života, ljudskih izbora, grijeha i obraćenja, kardinal Bozanić ukazao je da je u
svojim nastupima na pitanja iz svakodnevice, ma kako ona izgledala teška,
životna, svakodnevna, otvarao biblijske stranice i na njima pokazivao Božje
tragove kojima čovjeka želi dovesti do sreće. Kardinal Bozanić prokomentirao je
da tko god je poznavao kardinala Kuharića, lako se može prisjetiti njegova lika
i glasa, ponašanja i govora te da je on za našu Crkvu otvoreni život koji čitamo
nakon njegove smrti. Kardinal Bozanić podsjetio je da je blagopokojni kardinal
često znao govoriti o potrebi za oslobađanjem od individualne i kolektivne,
duhovne i materijalne sebičnosti. Bio je čovjek i biskup koji je uviđao potrebe
drugih; nije bježao od siromašnih i rado je razgovarao sa svakim čovjekom,
poručio je predvoditelj misnoga slavlja.
Ističući da je glas i služenje kardinala Kuharića ostao živjeti kao proročki
glas koji je poznavao odakle proviru zla, ali i odakle provire dobro nepatvorene
čovječnosti te da je čovjeku koji je ranjen grijehom suprotstavljao Božji zakon,
kardinal Bozanić prokomentirao je da odatle proizlazi njegovo često spominjanje
savjesti te da je savjest za njega otajstveni prostor susreta s Bogom ili
neprihvaćanja Boga. Podsjetio je pri tome na riječi kardinala Kuharića da
suvremena civilizacija svoj duboki moralni pad potvrđuje općim prihvaćanjem
prakse pobačaja, da je u pet godina neovisnosti u Hrvatskoj gotovo 200.000, po
statističkim podacima, a mimo statistike može biti i više, začetih ljudskih bića
bilo lišeno prava da se rode te se blagopokojni kardinal bio zapitao koliko puta
to nadmašuje ratne žrtve i nije li to samoubilački genocid i suicid hrvatskog
naroda.
Spominjući da se prošlih tjedana u nas digla velika prašina oko jednog filma
koji prikazuje pobačaj, kardinal Bozanić prokomentirao je da ako je užas,
potresno, stravično predstavljanje pobačaja u jednom dokumentarnom filmu, koliko
li se moraju svi ti i mnogi ljudi dobre volje pokrenuti protiv vršenja,
propagiranja, ozakonjenja pobačaja ili pomaganja u izvršavanju tog zla protiv
ljudskoga života. Zapitavši je li ovo trenutak kad se jače treba čuti krik
kršćanske savjesti, ili je to bio pokušaj još jednog lažnog obmanjivanja naše
javnosti tobože uime mladih naraštaja, kardinal je ukazao da je smrt uvijek smrt
i ubojstvo je uvijek ubojstvo i ne može nikada biti “malo“ i beznačajno (kako se
mnogi nastoje uvjeriti) jer je usmjereno protiv malenog ljudskog bića. Istaknuo
je pri tome da je uništavanje ljudskog života uvijek nešto strašno i prijeteće,
uvijek izražava vrhunac moralnog pada, povredu Boga živoga, branitelja svih
njegovih stvorenja, a osobito slabih i nemoćnih. Kardinal Bozanić pri tome je
upozorio da je laž da stvorenje u majčinu krilu nije ljudsko stvorenje te da
znanstveno istraživanje potvrđuje da je ono što se danas tako često ubija već
pravo ljudsko biće, jedinstveno i nezamjenjivo. Ukazao je i da je laž da
ozakonjenje pobačaja smanjuje ilegalnu praksu te da je, naprotiv, njegovo
ozakonjenje, oslabivši i otupivši moralnu osjetljivost ljudi, dovelo do
neviđenog proširenja tog strašnog neljudskog čina. Prokomentirao je i da je laž
da se s tim zakonima i s takvim metodama može zaštiti zdravlje i blagostanje
žena i da, naprotiv, tim činom upadaju u neprirodno i traumatično iskustvo te
prečesto nakon toga u dubini duše nose duboku neizlječivu ranu kao uzrok mnogih
psihosomatskih neravnoteža.
Ističući da nam riječi i postupci blagopokojnog kardinala Kuharića mogu biti
smjerokaz i da je ovo vrijeme pripreme za slavlje Gospodnjega Vazma i otajstva
našega života, otkupljena u Isusu Kristu, oslobođena za novost života, kardinal
Bozanić poručio je da onako kako je on znao braniti život, pohađati stare i
nemoćne, ranjene i tužne; onako kako je on imao riječi utjehe za osamljene
bolesne; riječi potpore za mladiće i djevojke, i mi iskoristimo ovo vrijeme da
bismo najpotrebnijima znali govoriti kršćanskim rječnikom radosti i nade,
imajući pred sobom oporost križa i trpljenja. Na misi zadušnici koncelebrirali
su apostolski nuncij u Hrvatskoj nadbiskup Francisco Javier Lozano, vojni biskup
Juraj Jezerinac, križevački vladika Slavomir Miklovš, pomoćni biskupi Josip
Mrzljak i Vlado Košić i 110 svećenika. |
