|
Božićna čestitka
biskupa Puljića
Dubrovnik, 19. prosinca 2005. (IKA) – U povodu blagdana
Isusovog rođenja i Nove 2005. godine dubrovački
biskup Želimir Puljić uputio je čestitku
svećenicima, redovnicima, redovnicama i cijelom
puku Dubrovačke biskupije. Na početku božićne
čestitke biskup Puljić podsjeća na netom završenu
Godinu euharistije tijekom koje se razmišljalo o
Isusovoj nazočnosti među ljudima, o otajstvu što
izgrađuje Crkvu. "Utjelovljenjem Božje Riječi"
ostvareno je "zajedništvo neba i zemlje" koje je,
uz ostalo, bilo odlika života prvih kršćana koji
bijahu "postojani u zajedništvu" (Dj 2, 42) i
kojima je "sve bilo zajedničko" (Dj 4, 33).
Razrađujući središnju misao o zajedništvu, biskup
ističe kako takav oblik zajedništva nalazimo u
obitelji, "a opisan je kao zajedništvo stola i
materijalnih dobara. Za obiteljskim stolom, naime,
zbiva se susret i ostvaruje razgovor. Sustolnici
jedni s drugima razgovaraju, uzajamno se obogaćuju
i vode brigu jedni o drugima. Stoga je Božić
obiteljski blagdan".
"Euharistija je
ustanovljena na Posljednjoj večeri, u obiteljskom
ozračju", ističe biskup, opisujući čin
ustanovljenja euharistije i nastavlja: "Od tog
nezaboravnog dana obnavlja se isto na našim
oltarima kad se kršćanska zajednica okuplja oko
stola Gospodnjeg blagovati njegovo tijelo. Stol i
blagovanje postaju tako prepoznatljivim znakovima
Crkve". Euharistija izgrađuje Crkvu i "stvara
zajedništvo njezinih članova", kaže biskup i
navodi primjere tog zajedništva."Isus, naime, nije
htio Crkvu kao neku osobitu organizaciju ili
društvenu nadgradnju. Želio je jednostavno neka
"njegovi budu zajednica braće i sestara",
zajednica stola i blagovanja, zajednica uzajamne
ljubavi", poručuje u božićnoj čestitki dubrovački
biskup.
Opisujući važnost molitvenog i
sakramentalnog života što je tijekom povijesti
Crkve bila njezina bitna karakteristika,
dubrovački biskup podsjeća na kratku i jednostavnu
molitvu Očenaša u kojoj se molitelji prepoznaju
kao braća. "Pisac iz starine, Tertulijan, stoga
bilježi kako su njegovi suvremenici u sjevernoj
Africi molili u svakoj prigodi, "kamo god su išli,
dok su se obuvali, umivali ili bili za objedom,
kad su palili svjetlo ili se spremali na počinak,
dok su sjedili u društvu i razgovarali". Na koncu
biskup Puljić potiče vjernike na trajnu molitvu
"za sve ljude, u svim prigodama i na različite
načine. Jer molitvom očitujemo vjeru i zajedništvo
s Kristom koji se rodio, umro i uskrsnuo".
|
