|
Belgija je druga
zemlja na svijetu koja je odobrila eutanaziju
Bruxelles, 17.
svibnja 2002. – Biskupi Belgije izražavaju nezadovoljstvo zakonom
donesenim jučer u parlamentu, zakonom koji djelomično
dekriminalizira eutanaziju.
Biskupi strahuju da
će “pacijenti trpjeti pritiske od članova svoje obitelji, ili
osoblja koje se brine za njih, da se podvrgnu eutanaziji.”
Belgijski parlament
odobrio je legalizaciju eutanazije u četvrtak omjerom glasova 86 na
prema 51 u korist legalizacije; 10 glasača se suzdržalo od
glasovanja. Shodno tome, Narodna skupština prihvatila je tekst
odobren od Senata 7 mjeseci prije, koji je sad postao zakon.
“U ovome zakonu,
dostojanstvo ljudskog bića je dovedeno je u pitanje, jer nije
povezano s njegovom egzistencijom nego s onim što se zove 'kvaliteta
života'”, protumačio je Biskupijski ured za javnost.
“Zato, to znači da
se Belgija slaže s činjenicom da ovaj ljudski život ima manju
vrijednost nego drugi”, nadodaje Ured.
Biskupi se također
zanimaju “hoće li se liječnik moći usprotiviti i reći ne ljudima
koji traže eutanaziju”, te “ako bolnice unaprijed odbijaju
izvršavati eutanaziju, hoće li biti puštene na miru”.
Slijedeći
Nizozemsku, gdje je eutanazija odobrena od lanjskog travnja, Belgija
sada postaje druga zemlja na svijetu koja dekriminalizira
“dostojanstvenu smrt”.
Belgijska
regulativa manje dopušta od nizozemske i povezana je sa zakonom koji
potiče primjenu palijativne skrbi, za olakšanje patnje pacijenta u
terminalnom stanju bolesti, te mu dozvoljava da ima dostojanstven i
miran kraj.
Sadržavajući 16
članaka, belgijski zakon omogućava liječniku da dokonča pacijentov
život bez sudskog progona, uz uvjet da postoji niz okolnosti.
Pacijent mora biti
stariji od 18 godina, te sposoban razumjeti i shvatiti trenutak
svoga zahtjeva, koji mora biti u pisanom obliku. Zahtjev mora biti
napisan i ovjerovljen prije pacijentove nesposobnosti, s obzirom na
uvjete.
Zahtjev za
eutanazijom mora biti “dragovoljan, dobro promišljen i neprestano
ponavljan” i ne smije biti rezultat vanjskih pritisaka.
Liječnik, primajući
zahtjev, mora potvrditi da je pacijent u “beznadnoj kliničkoj
situaciji i da izdržava fizičku ili psihičku patnju koja je
konstantna i nepodnošljiva, koja ne može biti ublažena, a uzrokovana
je štetnim učinkom neke nezgode ili ozbiljnom i neizlječivom
bolešću”.
U dodatku, liječnik
mora izvijestiti pacijenta o njegovom stanju, savjetovati se s njim,
i zajedno doći do uvjerenja da je eutanazija jedino prihvatljivo
rješenje.
Zakon izričito drži
da liječnik “ne može biti primoran” da vrši eutanaziju. Ovaj članak
je uveden da izbjegne pritiske sa strane pacijenata ili njihove
rodbine prema liječniku, kao što se događalo u Nizozemskoj.
K tome, zakon drži
da se liječnik mora savjetovati s drugim svojim kolegom, neovisnim i
upućenim u pacijentovu bolest, kao i s cijelim liječničkim timom
koji skrbi za pacijenta.
Mora postojati
mjesec dana razmatranja između trenutka kada je podnesen zahtjev za
eutanazijom i njezinim izvršenjem, koje rezultira krajem
pacijentovog života.
Unutar 4 dana od
pacijentove smrti, liječnik mora predati dokument Saveznoj komisiji
za kontrolu i evaluaciju, sačinjenoj od liječnika, pravnika i
stručnjaka u etičkim pitanjima. U tom dokumentu moraju biti
priskrbljeni svi podaci koji će dozvoliti ovjerovljenje svih uvjeta
propisanih zakonom.
Ako se dvije
trećine članova komisije ne slažu, slučaj mora biti prezentiran
sudstvu da ga ispita kriminalni odjel.
Zakon, koji je
rezultat parlamentarnog postupka koji je trajao dvije godine,
odobren je unatoč suprotstavljanju kršćansko-socijalnih stranaka i
francuskog (PSC) i flamanskog govornog područja (CDV). Joelle
Milquet, predsjednica PSC-a, rekla je kako će žalba biti upućena
Europskom sudu za ljudska prava u kojoj će se zahtijevati “temeljite
promjene” novog zakona. |
