|
Dubrovnik,
3. veljače 2004. (IKA) - Pontifikalno
euharistijsko slavlje za 1032. proslavu sv. Vlaha,
zaštitnika Dubrovnika i Dubrovačke biskupije
predvodio je 3. veljače ispred dubrovačke
prvostolnice predsjednik Hrvatske biskupske
konferencije zagrebački nadbiskup kardinal Josip
Bozanić. Uz njega i sedamdesetak svećenika
koncelebrirali su vrhbosanski nadbiskup kardinal
Vinko Puljić, apostolski nuncij u Republici
Hrvatskoj nadbiskup Francisco Javier Lozano,
splitsko-makarski nadbiskup i metropolit Marin
Barišić, zadarski nadbiskup Ivan Prenđa,
hvarsko-bračko-viški biskup Slobodna Štambuk,
šibenski biskup Ante Ivas, kotorski biskup Ilija
Janjić, porečko-pulski biskup Ivan Milovan,
generalni tajnik HBK mons. Vjekoslav Huzjak, kao
izaslanik mostarsko-duvanjskog biskupa mons. Luka
Pavlović, delegat Paderborna kao i predstavnik
Svete Stolice pri Unesco-u, te biskup domaćin
Želimir Puljić. Proslavi svetog Vlaha nazočili su
i predstavnici vlasti, društvenoga i javnog života
u Hrvatskoj, predvođeni predsjednikom Republike
Hrvatske Stjepanom Mesićem. Nakon dolaska u
svečanom ophodu na oltar na početku slavlja sve
nazočne pozdravio je biskup Puljić. Budući da se
ova godina u Dubrovačkoj biskupiji slavi kao
Godina obitelji ovogodišnja festa bila je protkana
tom temom. Čitači na misi bili su Luko Vodnica,
ekonomist i otac četvoro djece, Zdravka Drašković,
profesorica i majka četvero djece, a molitvu
vjernika predmolio je student Stijepo Lazarević iz
šestočlane obitelji.
Govoreći o obitelji u
današnjem svijetu kardinal Bozanić je poznatu
evanđeosku prispodobu o dobrom Samarijancu povezao
sa situacijom na koju obitelj nailazi suvremenom u
društvu. Pri tom je rekao kako je potrebno “imati
pred očima ideal kojemu svaka obitelj svim svojim
snagama teži, a kod vjerničkih obitelji valja se
vratiti prvotnom naumu ljubavi kojega je Bog
utisnuo u srce žene i muškarca“.“Obitelj je
silazila vijugavim putovima povijesti te je na
jednom zaokretu naišla na Moderna vremena“, rekao
je kardinal i dodao: “Po naravi ona nisu naizvan
nasilnička, ali odmah su se žestoko okomila na
obitelj jer su u njoj prepoznala svjetlo i mir
Božji, što nije bilo po njihovoj volji“. Pitajući
se što znače Moderna vremena, kardinal je rekao:
“Izraz se ne odnosi toliko na povijesni trenutak u
kojemu živimo, nego na prevladavajuću kulturu koja
se širi različitim sredstvima društvenog
priopćavanja. Uistinu moramo priznati da se
javnost u ovom programiranom i promišljenom
društvu, zahvaljujući podršci i poticajima snažne
ekonomske moći velikim dijelom nesmiljeno
okomljuje na obitelj, određujući joj načine
razmišljanja, običaje, sudove, životne izbore,
koji ugrožavaju temeljne vrednote braka i
obitelji, čak i samu instituciju braka i
obitelji“. Upozorio je kršćanske obitelji kako
trebaju “što bolje posvijestiti prilike u kojima
pod pritiskom prevladavajuće kulture živimo kako
bismo se znali zaštititi i uvjerljivim, razumskim
stavom odlučno suprotstaviti neprihvatljivom
trovanju i razaranju današnjih obitelji“.
Jednostavno od nas se traži da naučimo razmišljati
svojom glavom, da u svjetlu vjere izgradimo čvrste
stavove, polazeći od istinskog dobra obitelji i da
se odupremo svakodnevnom pritisku ponuda koje su
smrtonosne za obitelj, a time i za samo društvo,
poručio je kardinal.
Tumačeći kako je “na
putu iz Jeruzalema u Jerihon u susretu s Modernim
vremenima obitelj opljačkana i ostavljena
polumrtva“, kardinal je upozorio da su joj prvo
ukrali vjeru koju je koliko-toliko, poput plamička
pod pepelom, stoljeća čuvala. “Prevladavajuća
kultura nastoji obitelji oduzeti temeljnu
vrijednost na kojoj počiva: vrijednost vjerskog
odnosa s Bogom. Zaražena sekularizmom obitelj
započinje samu sebe definirati isključivo
ovozemaljskom i potpuno neovisnom stvarnošću.
Negira se životnu vezu s Bogom, smatra ga se
potpuno nevažnim i neutjecajnim u životnim
odlukama, dotle da ga se izričito odbacuje. U
takvom kulturnom ozračju obitelj se više ne može
smatrati Božjom ustanovom, već ju se promatra samo
kao ostvarenje ljudskih nauma, plodom ljudskih
želja, prepuštenu potpunoj i isključivoj slobodi
pojedinaca. Kad se obitelji oduzme temeljna
kršćanska vrijednost, oduzimaju joj se i druge
povezane s Božjim naumom utisnutim u narav
muškarca i žene. Obitelj tako gubi potrebu
utemeljenosti na jedinstvenoj, isključivoj,
neraskidivoj i vjernoj ljubavi koja je plod i znak
zajedništva supružnika. U takvim slučajevima muž i
žena zaboravljaju, štoviše, niječu izvorno i
duboko značenje riječi ljubav: ljubim tebe, samo
tebe, zauvijek! Time, zapravo, širom otvaraju
vrata društvenim i pravnim mjerama, sporovima,
razvodima, novim bračnim vezama između
rastavljenih“, pojasnio je predvoditelj
euharistijskoga slavlja.
Propovjednik je
upozorio i na drugi štetni utjecaj na obitelj koji
se odnosi na plodnost, “na plodnost koja proizlazi
iz zajedništva među supružnicima“. Što se tiče
plodnosti, kazao je kardinal, obitelj je pozvana
svjedočiti je spremnošću rađanja djece, jer kako u
nedjelju reče Sveti Otac “bez djece nema
budućnosti“. Pozvani smo podržati sve inicijative
koje daju podršku životu, rekao je kardinal,
dodavši da se moraju pojačati napori da se pravo
na život još nerođene djece ne ostvaruje protiv
majki, nego skupa s njima. “Kao što znamo, rađanje
djece ne suočava bračne parove samo sa
zdravstvenim, odgojnim ili drugim poteškoćama,
primjerice, neizvjesnošću ili bojazni pred
budućnošću, nego i sa ozbiljnim gospodarskim i
drugim ne stimulirajućim ponašanjem društva, kao
što su npr. visoke cijene dječje hrane, odjeće i
obuće. Naš kulturni i socijalni kontekst zapravo
često ne ide u prilog obitelji i poslanju
roditelja. Mnogi su roditelji koji bi željeli
imati više djece zbog ekonomskih poteškoća gotovo
prisiljeni odustati od toga“, ukazao je kardinal.
Upozorio je i na sve ono što moderna vremena
oduzimaju obitelji, poput ljepote obiteljskog
zajedništva, solidarnosti sa susjedima,
gostoljubivosti prema putnicima i beskućnicima,
nedjeljnog odmora i blagdanskog zajedništva O
vrijednosti razgovora unutar obitelji rekao je:
“Ako supružnici malo međusobno razgovaraju ili
govore samo o materijalnom, ne mogu postati jedno
drugome otkriće puno divljenja i prihvaćanja, ne
mogu ni otkriti tajnu vlastite osobnosti. Ako
roditelji nemaju vremena za svoju djecu, ako s
njima rijetko razgovaraju, ako s ljubavlju i
strpljenjem ne prate njihova razmišljanja, kako
mogu izvršavati tako važnu zadaću odgoja svoje
djece? Jednostavne su to riječi, ali neosporne,
istinite i aktualne. One označavaju i naglašavaju
potrebu neraskidivog jedinstva i plodnosti
obitelji“.
Kao glavni razlog teškom stanju
obitelji u našem vremenu kardinal je istaknuo
pogrešno tumačenje slobode: “Sloboda je shvaćena
kao apsolutna i individualna vrijednost.
Neizbježni rezultat takvoga poimanja slobode –
apsolutističkog i individualističkog – krajnja je
privatizacija braka. Brak postaje isključivo stvar
pojedinca. Tako pojedinac može jednostavno
zahtijevati priznavanje sa strane društva i zakona
čak i zajedništvo partnera koje odbacuje
različitost i komplementarnost spolova“. Pozvao je
obitelji da se aktivno zauzmu za istinu i dobro
obitelji i braka. “Ne smijemo se zaustaviti samo
na sociološkom značenju obiteljskog pluralizma,
nego se moramo potruditi razumjeti narav braka i
obitelji u svjetlu vjere i ljudskog razuma. Tako
je neophodno da se što žurnije povežu kršćanske
obitelji u obrani vlastitog identiteta koje će
biti osposobljene za nedvosmislen, dosljedan,
punovažeći, poticajan i iskren dijalog sa svima“,
rekao je.
Nastavljajući razmatrati sliku o
obitelji na putu iz Jeruzalema u Jerihon, kardinal
je u likovima levita i svećenika “prepoznao“
sociologe, psihologe i svećenike koji na određeni
način pristupaju obitelji. Sociolog primjećuje
kako je tradicionalna obitelj mrtva, ne
promatrajući je kao “naravnu činjenicu, sastavnu
cjelinu u kojoj se u uzajamnom odnosu ostvaruju
osobe muškarac-žena, nego kao kulturološku
činjenicu. Za njega obitelj u sebi proživljava
tipične utjecaje kulture koji su različiti i
mijenjaju se s vremena na vrijeme i od mjesta do
mjesta. On govori o modelima obitelji“. Psiholog
progovara o maltretiranju u braku i otkriva brojne
i različite uvjetovanosti – unutarnje i vanjske –
koje muče čovjeka. Svećenik ranjenu obitelj grdi i
zamjera joj što se nije suprotstavila nasilniku,
zauzimajući tako stav “moraliste“, u negativnom
značenju toga izraza. Govoreći kako svećenik
nastupa optužujući obitelj za njezine pogreške,
kardinal se zapitao kako, prije nego što ju je
optužio za neodgovornost, nije li trebao tu
obitelj pozvati, razmotriti problem i omogućiti da
se obogati ljepotom vrijednosti koje u sebi krije.
“Na putu iz Jeruzalema u Jerihon prolazio
je i dobri Samarijanac“, rekao je kardinal,
prokomentiravši da je, za razliku od prethodnika
on zauzeo stav prave ljubavi, nije obitelj htio
ostaviti samu na putu u nemilosti Modernih
vremena. “Dobri Samarijanac je Isus Krist. On
hrani obitelj svojom Riječju i Kruhom. Likovi
sociologa, psihologa i svećenika daju nam važnu
pouku: i u njihovim službama tako važnim za
društvo potrebno je srce dobrog Samarijanca da bi
mogli pomoći čovjeku, obitelji i ljudskoj
zajednici“, istaknuo je kardinal. Ističući da
obitelji treba pomoći, kardinal je pojasnio da ju
treba dobro upoznati, proučiti, a nadasve
konkretno podržati, osobito kad je riječ o
poteškoćama i krizama. Valja joj se približiti s
poniznim poštovanjem i s puno ljubavi. I upravo
takav pristup potaknut će obitelj da povjeruje u
sebe, da zadobije povjerenje u svoje sposobnosti i
da svima posvjedoči kako obnovu društva možemo
očekivati po obnovljenim obiteljima, kazao je.
Ističući kako je obitelj djelo Boga stvoritelja i
Krista otkupitelja kardinal je to i objasnio
rekavši da je obitelj djelo Stvoritelja, a
supružnici su pozvani vratiti se izvorima,
stvaralačkom Božjem činu, što znači uroniti u
dubinu svoga bića, kako bi ponovo otkrili
Stvoriteljev naum. Stvarajući nas na svoju sliku i
sebi slične, Bog nas je stvorio kao osobe i pozvao
da živimo s drugima i za druge, rekao je. “Obitelj
je Stvoriteljevo djelo, on ju je zamislio, želio i
uspostavio stvaranjem muškarca i žene u njihovoj
različitosti i međusobnoj usmjerenosti zbog
jedinstvenog, neraskidivog i plodnog zajedništva.
On obitelj prati svojim blagoslovom i milošću.
Stoga je obitelj stvarnost koja podrazumijeva
Božju nazočnost i djelovanje. Ljubav Božja je
darežljiva, bogata milosrđem, uvijek spremna
oprostiti grijeh i obnoviti život. Apsolutno je
vjerna i dobrohotna, puna razumijevanja i
milosrđa. Obitelj je i djelo Krista otkupitelja.
On je Zaručnik koji se daruje Crkvi svojoj
Zaručnici i na križu umire za nju. Na taj način
Krist pročišćuje i posvećuje zaručničku ljubav
vraćajući je prvotnom naumu i čini je pravom i
nezamjenjivom sudionicom Božje ljubavi u svijetu“,
istaknuo je.
Potičući kršćanske obitelji na
povezanost s Isusom Kristom, kardinal je ukazao i
na potrebu produbljivanja vjere. Moderna vremena
od očeva traže “obnovljeno pouzdanje u Boga te
odgovornost, hrabrost i povjerenje u vršenju
očinskog poslanja u obitelji i društvu“, a od žena
i majki ono što je u lipnju papa u Dubrovniku
rekao: “Mislim na tebe ženo, jer svojom
osjetljivošću, velikodušnošću i jakošću obogaćuješ
poimanje svijeta i pridonosiš punini istine o
međuljudskim odnosima. Tebi je Bog povjerio na
poseban način stvorenja, ti si pozvana postati
nezamjenjiva potpora postojanju svake osobe,
posebno pak u krugu obitelji“. I nastavlja Sveti
Otac: “Vrtoglavi tijek suvremenoga ljudskoga
života može dovesti do zamagljenja i čak do
gubitka onoga što je ljudsko. Možda je našem dobu
kao ni jednom drugom razdoblju povijesti potrebna
ona umnost žene, koja jamči osjetljivost za
čovjeka u svakoj prigodi. Hrvatske žene, … vaša je
nazočnost prijeko potrebna u obitelji, u društvu,
u crkvenoj zajednici“.
Budući da su za
festu svetog Vlaha pristigli hodočasnici iz raznih
krajeva Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Boke
kotorske i prikazni darovi su pokazali tu
raznolikost. Donijeli su ih predstavnici župa
Majkovi, Lastovo, Gospe Sinjske, konavoskih župa,
Plitvica, Janjeva, Doma za djecu i mlađe
punoljetne osobe “Maslina“ u Dubrovniku i dr. U
ophodu nakon mise ove godine su uz Isusovu
pelenicu, moći sv. Vlaha i moći blaženog Alojzija
Stepinca nošene prvi put moći blažene Marije
Petković i blaženog Ivana Merza ulicama povijesne
jezgre Dubrovnika. |
