|
Zagreb,
29. rujna 2004. (IKA) - U rubrici "zapažanja" u novom broju Glasa
Koncila (3. listopada) Đurđica Lieb osvrnula se na
RTL-ov reality show Big Brother, prokomentiravši
da ako se pogleda dvanaestoro mladih ljudi iz
emisije, prepuštenih sebi, ono što se nameće jest
neobrazovanost te da dosad nije, osim jeftinih
razgovora, spomenuto ime nijednog pisca,
znanstvenika, režisera, nije govoreno ni o jednom
znanstvenom problemu, te se stječe dojam kao da su
ti mladi ljudi isključivo gledali televiziju, bez
dana školovanja. Njih dvanaestoro su, prema
mišljenju Đurđice Lieb, uzorak onog čemu ide
Hrvatska; neobrazovana, zaokupljena lakoglazbenim
notama, opranog mozga, uklapajući se u veliko
svjetsko društvo ili bratstvo gdje život diktiraju
reklame, prate kamere koje su već postavljene u
nizu prodavaonica i ustanova. Prokomentirala je
pri tome da dok u razvijenim zemljama počinje
pobuna prema takvom načinu življenja, mi kao da
uživamo u umrežavanju.
U tekstu
naslovljenom "Podrum Velikog brata" autorica se
osvrnula i na prodaju banaka u Hrvatskoj kao prvom
porazu zemlje, te prodaju najljepših nekretnina,
dok se istodobno umjesto domaće proizvodnje uvozi
hrana, a, kako kaže, osmjeha političara na
naslovnicama je sve više i postavlja se pitanje
hodaju li oni Hrvatskom, ili isključivo "žive" u
inozemstvu, pa su pomalo zaboravili što se događa
kod kuće.
Autorica je prokomentirala da
premda se optimizam nikada ne smije izgubiti, jer
je on odraz duha, duše koja teži višem,
zaprepašćuje jeftini politički optimizam bez
pokrića. Pojasnila je da suočavanje sa stvarnošću
znači najavu tisuća ljudi na ulicama u štrajku,
otpuštanje više od trideset tisuća tekstilaca, 130
tisuća mladih ljudi koji su potražili posao izvan
Hrvatske, s visokom naobrazbom. Prokomentirala je
pri tome da dok se iz Jugoslavije odlazilo kao
dokaz o slobodi, na tuđa gradilišta, sada
najkvalitetniji obrazovani ljudi pomišljaju
isključivo na inozemne laboratorije, katedre i
ostalo gdje i uspijevaju.
Nadalje,
autorica se osvrnula i na novinarstvo, u kojem je,
kako kaže, uvijek bilo "klimoglavaca", te da i
kada političari to i ne traže, mnogi se usađenim
neslobodama i dalje služe. Oni, tvrdi autorica,
nastavljaju ondje gdje su stali prije 1990. godine
kada su neko vrijeme bili preobraženi, vjerovali
su u osvetu drugih i drukčijih, koje nije bilo,
zato su ponovno postali osvetnici nad svojim
kolegama, ali ne samo kolegama. Neokomunizam,
smatra autorica, koji nije zahvatio druge zemlje
obuhvatio je Hrvatsku. Novinarstvo je, tvrdi ona,
postalo neokomunističko s dodatkom
bjelosvjetskosti. Pojasnila je pri tome da se
pisanjem ne želi iznositi svoj stav, nego, ako je
moguće, uništiti onoga koji misli drukčije i
ušutkati ga.
Televizija, navodi autorica,
koja je postala zamjena za obitelj, prijatelje,
često i školu, ima i najopasniju zadaću. Vrhovni
televizijske vlasti, smatra ona, često su ljudi s
"Titovim" i "Staljinovim" univerzitetima koji su
imali mogućnost potpune slobode u komunizmu i
jasno je da će odabrati ono što odgovara njihovim
neokomunističkim kriterijima, bila to emisija Big
Brother ili Mijenjam ženu. Kada smo sve dobili iz
uvoza, zašto ne bismo i televizijski program,
prokomentirala je.
|
