|
Vatikan, 23. listopada 2006. (Radio Vatikan) -
O globalizaciji i siromaštvu raspravljalo se na V. konferenciji koju je
Papinsko sveučilište 'Urbanianum' 19. listopada organiziralo u čast
enciklike „Centesimus Annus“ Ivana Pavla II.
Riječ globalizacija priziva iznevjerenu nadu
siromašnih zemalja koje su ostale siromašne, ili su se čak više udaljile od
sve bogatijeg industrijaliziranoga svijeta.
Osvrnuvši se na učinke globalizacije u
razgovoru za našu radio postaju, nadbiskup Silvano Tomasi, stalni
predstavnik Svete Stolice pri Ujedinjenim narodima u Ženevi, kazao je kako
nije provedena raspodjela dobara koja je proizvelo tržište.
Trebamo usvojiti pravila i sklopiti
multilateralne ugovore za sve zemlje, a ne samo za one koje imaju veću
političku moć i stoga, na neki način, u svoju korist stvaraju norme.
Već je papa Ivan Pavao II. govorio kako po
sebi globalizacija nije ni dobra ni loša, nego ovisi o tome kako ćemo s njom
postupati. Sada imamo problema: Svjetska trgovinska organizacija je nemoćna
jer Sjedinjene Američke Države i Europska unija ne uspijevaju postići
dogovor oko potpore poljodjelstvu, a poljodjelstvo je za zemlje u razvoju
glavni izvor dobiti. Milijarde ljudi živi od poljodjelstva; ako nisu sa
svojim proizvodima konkurentni na međunarodnome tržištu, jasno je kako ne
mogu napredovati – kazao je nadbiskup.
Na upit tko su u današnjem svijetu pravi
siromasi, kazao je kako milijarda ljudi živi s manje od dolara na dan.
Protiv takvoga siromaštva trebaju se boriti međunarodne institucije, a Crkva
ih treba podupirati u toj borbi. Ali, postoji i druga strana medalje,
primijetio je nadbiskup Tomasi.
Obilje tehnologije ponekad prouzrokuje
izolacijski mehanizam. Riskiramo, dakle, zanemariti međuljudske odnose jer
smo zatrpani obiljem tehnološke mehanike i informacijama. Uz osjećaj
izolacije pojavilo se gubljenje nade.
Ako promatramo europsku stvarnost, vidimo kako
unatoč velikome blagostanju postoji strah od rađanja djece, odnosno strah od
budućnosti – istaknuo je nadbiskup i dodao kako je rađanje djece uživanje u
životu, odnosno gledati radost i kontinuitet samoga života s talentima i
kreativnošću koje u sebi sadrži.
Dakle, moramo naučiti biti zadovoljni,
neovisni o uvjetovanju konsumizma ili prohtjeva tehnologije, a možda ćemo s
jednostavnijim načinom života otkriti njegovu duhovnu i humanu dimenziju,
radost i spokoj. To će pridonijeti blagostanju siromašnih zemalja, jer će
poduprijeti njihov ulazak na svjetsko tržište – zaključio je nadbiskup.
|
