Vatikan, 13. studenoga 2006. (Radio Vatikan) - Globalna kriza vode na
početku XXI. stoljeća sve više ugrožava perspektive ljudskoga razvoja. Znak
za uzbunu uputili su Ujedinjeni narodi u godišnjem izvješću, objavljenom 9.
studenog pod naslovom „Voda između vlasti i siromaštva“.
Milijarda i 100 milijuna osoba, dakle, svaka šesta osoba, nema pitku vodu, a
milijarda i 600 milijuna osoba ne raspolaže sanitarnim čvorovima. Prema
izvješću nije problem u nedostatku vode nego u siromaštvu, nejednakosti i
neznanju državnih politika.
Govoreći o vodnim zalihama u razgovoru za naš Radio, Stefano Pettinato,
upravitelj Programa Ujedinjenih naroda za razvoj, kazao je kako nije problem
u fizičkome nedostatku vode nego u pristupu vodi. Očita je neravnomjerna
raspodjela vode, ali su i državne politike učinile da voda u nekim
smjerovima ide u korist nekih, a na štetu drugih zajednica.
Riječ je o pogrješnim političkim odabirima – istaknuo je Pettinato. Na upit
našega novinara, kako Ujedinjeni narodi gledaju na privatizaciju vode, kazao
je kako je Washington devedesetih godina prošloga stoljeća zastupao potpunu
privatizaciju, liberalizaciju svega pa i vode. U izvješću se ističe kako je
jedno od načela uzeti u razmatranje sva moguća rješenja.
Što znači privatizirati? Znači li to uključiti i privatno pravo u
upravljanje vodnim izvorima? Ako je tako onda se to može uzeti u
razmatranje. Ili to znači da upravljanje i distribucija vode u jednoj državi
ili gradu treba postati isključivi predmet privatnoga prava? U tom smo
slučaju apsolutno protiv toga.
Dakle, postoje problemi pravičnosti, jer maksimalni profit najudaljenijim
zajednicama često ne jamči pristup vodi. Dakle, u tome je ključna uloga
države, ali ima mjesta i za privatni sektor kad je država sposobna
regulirati i jamčiti pravičnost – kazao je Pettinato. Osvrnuvši se na
problem vode i oružane sukobe, kazao je kako ne treba vodu gledati kao izvor
sukoba, premda ona može biti povod sukobima. Zamislite rijeku koja prolazi
kroz više zemalja i da svu vodu prisvoji zemlja u kojoj izvire rijeka,
naravno da bi došlo do sukoba među državama. Ali, voda može biti i razlogom
suradnje među sukobljenim državama.
Prihvatiti vodu kao zajedničko dobro, shvatiti da je voda dobit za sve i
stoga jamčiti pristup vodi, može biti povod pregovorima koji se mogu
proširiti i na druga područja. Ima puno više međunarodnih i bilateralnih
ugovora o vodi nego sukoba zbog vode. To nas treba navesti na razmišljanje o
vodi kao sredstvu suradnje i mira – zaključio je Pettinato i dodao kako
rješenje vodne krize može pridonijeti rješenju drugih problema. Države
posvećuju problemu veliku pozornost, ali više od pozornosti trebao bi
stvarni dogovor učiniti nešto na međunarodnoj razini.
