|
Dan uoči Dana neovisnosti,
predsjednik Hrvatskoga sabora u svečanom govoru je između ostaloga spomenuo kako
Hrvatsku u razdoblju približavanja Europskoj uniji očekuju različiti kompromisi.
Prava je šteta što gospodin Šeks i svi ostali političari kada govore o onome što
Hrvatsku očekuje govore samo općenito, a nitko ne želi ulaziti u detalje. Kakvi
su to kompromisi, čega se to Hrvatska mora odreći a što prihvatiti kako bi
postala punopravna članica Europske unije? Kroz Hrvatski sabor će proći stotine
zakonskih promjena koje će – više manje po hitnom postupku – biti usvojene i
prihvaćene kao novi hrvatski zakoni. Nameće se zapravo pitanje koliko će narodni
zastupnici u hrvatskom parlamentu imati mogućnosti i slobode odlučivati o
pojedinim zakonima. Već smo se puno puta uvjerili da je Hrvatski sabor samo puki
glasački stroj koji bez velikog razmišljanja i promišljanja usvaja zakone onako
kako se to odluči negdje drugdje. No, pred nama je donošenje zakona koji će
sudbinski odrediti našu budućnost i koji će uvelike promijeniti naše živote.
Globalna svjetska situacija
koja se korak po korak pretvara u «novi svjetski poredak» određuje sudbinu malih
naroda. Nemamo valjda iluzija da nas netko želi primiti u Europsku uniju zato
što nas voli?! Nekoliko milijuna Hrvata zaista ne predstavlja nikakvu ozbiljnu
silu niti u kojem pogledu. Naša je prednost ili možda nedostatak što se nalazimo
na prilično dobrom i važnom geostrateškom dijelu Europe. No, svakako naš najveći
«grijeh» za određene snage je taj što smo katolički narod, što je naš mentalitet
usprkos svemu kršćanski i što još uvijek – makar i samo tradicionalno – živimo
svoju vjeru i vjerujemo svojoj Crkvi. To nam mnogi u Europi ne mogu oprostiti.
Zato su i htjeli da izgubimo u ratu, da ne dobijemo svoju državu, a kada smo
ipak pobijedili, stvorili i obranili državu, onda nas barem još neko vrijeme
žele držati izvan svoje zajednice. A prije nego što nas prime, morat ćemo
promijeniti svoj mentalitet, morat ćemo razvodniti svoje kršćanstvo i prestati
toliko vjerovati svojoj Crkvi. Ne što bismo mi to htjeli, nego će nam «oni»
pomoći u tome upravo nametanjem zakonskih normi koje predstavljaju izravan napad
na savjest i na kršćanska načela. Uostalom, kakve zakone možemo očekivati od
Zajednice koja u svoj Ustav ne želi staviti niti spomen Boga i kršćanstva?!
Pred Hrvatskim saborom uskoro bi se trebao naći Zakon o medicinski potpomognutoj
reprodukciji koji je prošao na hrvatskoj Vladi 30. rujna, a naravno – u cilju
usuglašavanja sa zakonodavstvom Europske unije. Taj zakon regulira problematiku
umjetne oplodnje i u mnogo čemu je u izravnoj suprotnosti s naukom Katoličke
crkve.
Ovaj put se nećemo baviti
umjetnom oplodnjom kao takvom i stavom Crkve o tome. Razmotrimo neke druge važne
postavke ovoga zakona.
Zakon predviđa mogućnost
umjetne oplodnje bračnim partnerima kao i onima koji žive u izvanbračnoj
zajednici. Iako se umjetna oplodnja zabranjuje ženama koje žive u istospolnoj
zajednici, kako se ta zabrana može i praktično ostvariti kada zakon to jasno
dopušta – CITIRAM – «punoljetnoj poslovno sposobnoj ženi» koja ne živi u braku
ni u izvanbračnoj zajednici? Očito je da ovaj zakon nastavlja put urušavanja
obitelji kao osnovne životne jezgre iz koje se rađa novi život i na mala vrata
uvodi mogućnost da ne-prirodne i ne-normalne istospolne zajednice mogu dobiti
djecu na jednako tako ne-prirodan i ne-normalan način.
Drugi veliki i nedopustivi
problem je način tretmana ljudskoga zametka. Ne samo da se po ovom zakonu mogu
darovati muške i ženske spolne stanice, nego i već oplođene jajne stanice,
odnosno začeta ljudska bića. Zakon ih tretira jednostavno kao «zametke». Kod
umjetne oplodnje mogu se oploditi sve jajne stanice, a u ženu se unose najviše
tri zametka. Preostali zameci – kako ih naziva Zakon – u pravilu se čuvaju do 5
godina, a rok se može produžiti za još 5 godina. Što nakon isteka toga roka?
Zakon ne kaže ništa, ali možemo pretpostaviti da se ti zameci uništavaju.
Zametak! – kako to grozno zvuči kada se začeto ljudsko biće naziva ZAMETKOM. A
još strašnije je što zakon jasno predviđa uništenje takvih zametaka, odnosno
UBOJSTVO ZAČETOGA A NEROĐENOG LJUDSKOG BIĆA.
U hrvatskoj Vladi sjedi dobar
dio političara koji se smatraju katolicima. Neki od njih redovito slave i
nedjeljnu svetu misu. Ti i takvi političari vjernici odobrili su ovakav
prijedlog zakona. Taj isti zakonski prijedlog uskoro bi se mogao naći pred
saborskim zastupnicima. Većina od njih također su – barem deklarativno –
vjernici katolici. Znaju li i jedni i drugi da Zakonik crkvenoga prava jasno i
nedvosmisleno kazuje da su svi oni koji na bilo koji način sudjeluju u pobačaju
automatski ekskomunicirani, odnosno tim činom su sami sebe izbacili iz Katoličke
crkve?! Zametak o kojem se ovdje govori je začeto ljudsko biće, a zakon ga
tretira kao stvar koju se može iznajmiti, pohraniti, čuvati u ledu, a na kraju
većinu njih i – uništiti, odnosno ubiti.
Gospodo političari, vi koji ste
vjernici-katolici, vrijeme je da shvatite i objasnite narodu što je veće i
važnije: zakon Europske unije ili Božji zakon? Bit će takvih dilema još, a
njihovo rješenje pokazat će kamo i kako nas naši političari vode. |
