|
Čitava Crkva i
njezini pastiri moraju se pokrenuti da izvedu
ljude iz pustinje, prema životu, prema
prijateljevanju sa Sinom Božjim, prema onome koji
nam daje život u punini, poručio je Papa u svojoj
propovijedi
Vatikan, 24. travnja 2005. (IKA) – “Kako li smo se osjetili
napuštenima nakon odlaska Ivana Pavla II.! Pape
koji je 26 godina bio naš pastir i putokaz u hodu
kroz ovo vrijeme. On je tada prelazio prag prema
drugome životu – ulazeći u otajstvo Boga. No taj
korak nije prelazio sam. Tko vjeruje, nije nikada
sam – nije sam u životu, a niti u smrti”, istaknuo
je papa Benedikt XVI. u svojoj homiliji na misi
uvođenja u pontifikalnu službu u Vatikanu. “I
sada, u ovom trenutku, ja slabi sluga Božji moram
preuzeti ovaj nečuveni zadatak, koji uistinu
nadilazi svaku ljudsku sposobnost. Kako to mogu
učiniti? Odakle mi sposobnost da to učinim? Vi
ste, dragi prijatelji, upravo zazvali čitav zbor
svetih, predstavljen nekolicinom velikih imena
povijesti odnosa Boga s ljudima. Na taj način, i u
meni oživljava ova svijest: nisam sam. Ne moram
sam nositi ono što po istini nikada ne bih mogao
sam nositi. Zbor svetaca Božjih štiti me, podržava
me i nosi me. A vaša molitva, dragi prijatelji,
vaša milost, vaša ljubav, vaša vjera i vaša nada
prate me”, rekao je Papa. “Da, Crkva je živa – to
je čudesno iskustvo ovih dana. Upravo za žalosnih
dana papine bolesti i smrti to se pred nama
očitovalo na predivan način: Crkva je živa. I
Crkva je mlada. Ona u sebi nosi budućnost svijeta
te stoga i svakome od nas pokazuje put prema
budućnosti”, istaknuo je Sveti Otac.
Papa je
potom pozdravio sve vjernike okupljene na misi
kardinale i biskupe, svećenike, đakone, pastoralne
djelatnike, katehete, redovnike i redovnice,
vjernike laike. Papa je pozdravio i, kako je
rekao, “sve one koji, ponovno rođeni u sakramentu
krštenja, još nisu u punome zajedništvu s nama; i
vas braćo iz židovskoga naroda, s kojima nas veže
zajednička velika duhovna baština, koja je
ukorijenjena u neopozivim Božjim obećanjima”.
“Moja misao, konačno – poput vala koji se širi –
leti prema svim ljudima našega doba, vjernicima i
onima koji ne vjeruju”, dodao je Papa.
Papa
je potom istaknuo kako nije potrebno da
predstavlja program svoga djelovanja. “Moj
istinski program djelovanja jest taj da ne vršim
svoju volju, da ne slijedim svoje ideje, nego da
se, zajedno sa čitavom Crkvom, osluškujem riječi i
volju Gospodnju te dopustim da me On vodi, tako da
On sam vodi Crkvu u ovom trenutku naše povijesti”,
rekao je Papa.
Sveti je Otac potom protumačio
dva znaka kojima se liturgijski izriče preuzimanje
petrovske službe. Prvi znak palij, izrađen od
čiste vune. kojeg biskupi nose još od IV. stoljeća
smatra se slikom Kristova jarma koji “biskup ovoga
grada, Sluga slugu Božjih” stavlja na svoja
ramena. Božji je jaram Božja volja koju
prihvaćamo. Ta volja nije neki teret koji nas
opterećuje i uzima nam slobodu. Upoznati Boga,
njegovu volju i njegov put veliki je razlog
radosti. Današnje je čovječanstvo, nastavio je
Papa posluživši se Isusovom prispodobom o
izgubljenoj ovci, izgubljena ovca koja, u
pustinji, ne nalazi više put. Bog ne napušta
čovječanstvo u tome jadnom stanju, on mu ide
ususret, stavlja ga na svoja ramena, on je dobri
pastir koji žrtvuje svoj život za ovce svoje.
Palij je ujedno i simbol poslanja pastira. Sveti
Kristov nemir mora nadahnjivti pastira, njemu ne
može biti svejedno što mnogi žive u pustinji. A
pustinje su mnoge. Tu je pustinja siromaštva,
pustinja gladi i žeđi, pustinja napuštenosti,
samoće, razorene ljubavi. Tu je pustinja
nepoznavanja Boga, pustoši u duši koja više ne
poznaje svoje dostojanstvo i svoj put. Vanjske se
pustinje množe u svijetu, jer su unutarnje
pustinje postale tako prostrane. “Zato blaga
zemlje nisu više u službi izgradnje Božjega vrta,
u kojem, svi mogu živjeti, već su u službi
izrabljivanja i uništavanja”, istaknuo je Papa.
Čitava Crkva i njezini pastiri moraju se pokrenuti
da izvedu ljude iz pustinje, prema životu, prema
prijateljevanju sa Sinom Božjim, prema onome koji
nam daje život u punini. “Ne otkupljuje moć, već
ljubav”, uskliknuo je Papa. To je Božji znak: On
sam je ljubav, dodao je. Koliko put želimo da
pokaže svoju snagu, da porazi zlo i stvori bolji
svijet. Sve ideologije moći se opravdavaju tako,
opravdavaju uništavanje onoga što bi se opiralo
napretku i oslobađanju čovječanstva. Mi trpimo
zbog Božjeg strpljenja, ali i trebamo njegovo
strpljenje. Krist nam govori da će svijet spasiti
Raspeti, a ne oni koji su ga raspeli. “Svijet je
otkupljen Božjom strpljivošću i uništen ljudskom
nestrpljivošću”, istaknuo je Papa. Papa je potom
pozvao vjernike da mole za njega, “da naučim sve
više ljubiti Gospodina... da naučim ljubiti sve
više svoje stado – vas, svetu Crkvu”.
Papa
je zatim govorio o drugom simbolu, ribarskom
prstenu. Govoreći o čitanju iz Ivanova evanđelja o
čudesnom ribolovu kada su Isusovi učenici na
Isusovu riječ ponovno bacili mrežu i izvukli mnogo
riba, Papa je rekao kako su i danas Crkva i
nasljednici apostola pozvani izvesti na pučinu i
baciti mrežu kako bi pridobili ljude za evanđelje,
Bogu, Kristu, pravom životu. Mreža evanđelja,
istaknuo je Papa, izvlači čovjeka iz voda smrti i
vodi nas sjaju Božje svjetlosti, u pravi život.
Poslanje je ribara ljudi, po Kristovu primjeru,
izvući ljude iz slane vode svih otuđenja prema
zemlji života, prema Božjem svjetlu. Mi nismo
slučajno na zemlji, svaki je od nas “plod Božje
namisli”, svaki je od nas željen, voljen i nužan.
Nema ništa ljepše no biti zahvaćen evanđeljem,
iznenađen evanđeljem, Kristom, nema ništa ljepše
no upoznati Krist i drugima govoriti o svom
prijateljstvu s njim.
Na kraju svoje
propovijedi Papa Benedikt XVI. podsjetio je kako
je papa Ivan Pavao II. na početku svoje službe
rekao: “Ne bojte se, otvorite, štoviše širom
raskrilite vrata Kristu”. Papa je pozvao sve da se
bez straha potpuno otvore Kristu, jer neće time
izgubiti ništa od onoga što život čini slobodnim,
lijepim i velikim. “Da, otvorite, širom raskrilite
vrata Kristu – i naći ćete pravi život”, rekao je
na kraju propovijedi Papa.
Sveti je Otac
tijekom propovijedi prekidan čak 35 put pljeskom
vjernika a završetak propovijedi bio je popraćen
višeminutnim pljeskom i ovacijama stotina tisuća
vjernika.
Molitva vjernika molila se na
njemačkom jeziku, zatim na francuskom, na
arapskom, na kineskom, portugalskom a molitvu
vjernika je zaključio Papa.
|
