|
Mostar, 12. veljače 2006.
(Miriam) – Hercegovačka franjevačka provincija Uznesenja Blažene Djevice Marije
sa sjedištem u Mostaru u II. svj. ratu i poraću pretrpjela je goleme ljudske
gubitke. Tzv. NOV, partizani, bez suđenja i krivnje ubili su 66-icu fratara.
Ukopna mjesta njih 27-ice su poznata, dok za njih 39 još uvijek se ne zna gdje
počivaju.
Dana 8. veljače 1945. iz fratarske hidrocentrale, podno samostana Široki Brijeg,
u smjeru Splita partizani su odveli 8 hercegovačkih franjevaca, koji su
hidrocentralu i fratarsku mlinicu izabrali kao sklonište jer je samostan bio
granatiran. Od toga im se dana gubi svaki trag. Njihova su imena: fra Andrija
(Jozo) Jelčić, fra Radoslav (Ivan) Vukšić, fra Bonifacije (Ante) Majić, fra
Fabijan (Jakov) Paponja, fra Leonard (Mijo) Rupčić, fra Miljenko Ivanković, fra
Melhior (Jerko) Prlić i fra Fabijan (Jozo) Kordić.
Provincija je htjela saznati za
mjesto njihova ubojstva, kao i mjesto ubojstva ostalih fratara, ali to nije
mogla učiniti zbog velikog progona komunističkog režima, o čem između ostaloga
svjedoče godine zatočenja preživjelih fratara. Političkim popuštanjem u vrijeme
Hrvatskog proljeća iz Zagvozda stižu sve jači glasovi da su na lokalitetu
Sudište pobijeni širokobriješki fratri. Fratri su išli izvidjeti koliko se moglo
o čemu se radi. Dolaskom slobode i slobodnih stranačkih izbora na tom je
lokalitetu i na lokalitetu Šuvarov Dolac slavljena sv. misa 1990. i svi su na
glas govorili da su na Sudištu na Đoginoj Ledini ukopani širokobriješki fratri i
civili, njih 18. Potom je stigao Domovinski rat i svježe žrtve, pa se prestalo s
istraživanjem ovih lokaliteta.
Približavanjem 60. obljetnice
njihova smaknuća, Provincija je 4. studenoga 2004. u Mostaru na sjednici Uprave
osnovala Povjerenstvo za pripremu kauze mučenika s namjerom da se izuče životi
ubijene braće i o njima skupe svi dostupni podaci, kako bi se jednoga dana sve
to predočilo Crkvi i pokrenuo postupak za njihovo proglašenje mučenicima za
vjeru. Pročelnik Povjerenstva postao je fra Ante Marić. Na sv. komemorativnoj
misi na Širokom Brijegu 7. veljače 2005. provincijal fra Slavko Soldo zamolio je
sve koji išta znaju o pobijenim hercegovačkim fratrima da to jave Povjerenstvu.
Tako je 9. veljače ponovno iz Zagvozda stigao glas o pobijenim širokobriješkim
fratrima i civilima. Pročelnik Povjerenstva je već 14. veljače pošao župniku
Zagvozda don Jakovu Cikojeviću i načelniku općine Zagvozd g. Boženku Dediću s
pismenim zahtjevom Provincijalata i Povjerenstva: »… da nam pomognu da to mjesto
arheološki pregledamo i utvrdimo pravo stanje …«. Općina Zagvozd je po svom
načelniku g. Boženku Dediću 25. veljače 2005. odgovorila: »U svezi Vašeg dopisa
koji se odnosi na mjesto pogibije širokobrijeških fratara na lokaciji Sudišće u
općini Zagvozd spremni smo Vam maksimalno pomoći u obilježavanju mjesta pogibije
te pronalaženju posmrtnih ostataka. Isto tako dajemo Vam suglasnost za sve
potrebite radnje u pogledu ekshumacije …«.
Dana 6. travnja 2005. Pročelnik
Povjerenstva je s prof. arheologom Tihomirom Glavašem, ravnateljem Zavoda za
zaštitu spomeničke baštine županije Zapadnohercegovačke i profesorom na
Sveučilištu u Mostaru, uz nazočnost načelnika općine Zagvozd i župnika don
Jakova Cikojevića, otpočeo arheološke istražne radove na mjestu koje su mještani
označili. Ubrzo su otkrivena masakrirana tijela, njih 18. O tom je izviještena
policija, te je 14. travnja 2005. na očevid izašao g. Marko Brdar, istražni
sudac Županijskog suda u Splitu, Živana Marušić, zamjenica županijskog državnog
odvjetnika u Splitu, Marija Definis-Gojanović, liječnica vještakinja i
djelatnici krim-tehnike MUP-a u Splitu. Arheološko-istražni radovi i ekshumacija
trajali su do 19. travnja 2005. kad su tijela, njih 18, prebačena na Zavod za
patologiju i sudsku medicinu KB Split radi daljnje obrade.
Forenzičarskom i DNK obradom na
Patologiji u Splitu utvrđeno je da su svih 18 tijela muške osobe srednje životne
dobi. Kosturi su im bili u slabom stanju zbog neuvjetnog ukopa. Sve su lubanje
bile zaživotno slomljene, a na većini tijela uočljivi su zaživotni tragovi
mučenja. U većini su tijela bila zrna streljiva, a svima su ruke bile vezane
žicom, mnogima i vratovi i noge.
DNK analizom dokazano je da je
jedno od ekshumiranih tijela posmrtni ostaci fra Melhiora Prlića. Za
identifikaciju je uzet krvni uzorak njegova bratića Vinka Prlića iz Sovića. Da
bi se utvrdio identitet i drugih tijela, nastavlja se započeti rad na Patologiji
u Splitu. (www.franjevci.info) |
