|
Vatikan, 16. ožujka 2007. (Radio vatikan) -
Današnje bi čovječanstvo željelo biti samodostatno; nemali je broj onih,
naime, koji drže da mogu dobro živjeti i bez Boga – istaknuo je papa
Benedikt XVI. u govoru sudionicima tečaja koji je organizirala Apostolska
pokorničarna. Nazočne, među kojima je bilo oko 600 svećenika i onih koji će
se uskoro zarediti, Sveti je Otac podsjetio na važnost Sakramenta pokajanja
za otkrivanje Božje ljubavi.
Sakramentalnim gestama i riječima, svećenici čine vidljivim ponajviše Božju
ljubav, koja se u potpunosti objavila u Kristu. Podjeljujući Sakrament
oprosta i pomirenja, svećenik – kako stoji u Katekizmu Katoličke Crkve –
djeluje kao znak i oruđe milosrdne Božje ljubavi prema grješniku – kazao je
Sveti Otac te dodao kako je ono što se događa u Sakramentu pomirenja,
otajstvo ljubavi koja je svima potrebna, koja se pokazuje i u otajstvu
Križa, ali koja pomaže u pronalaženju istinskoga mira s Bogom, s nama samima
i s bližnjima. Samo je iz toga duhovnog vrela moguće crpiti unutarnju snagu,
neophodnu za suzbijanje zla i grijeha u besprekidnoj borbi koja obilježava
naše zemaljsko hodočašće prema nebeskoj domovini.
Suvremeni svijet i dalje pokazuje brojna
proturječja – kazao je nadalje Papa – čini se da su mnogi osuđeni na
suočavanje s dramatičnim prazninama u životu, a osim toga, teret na ljudskoj
duši su i nasilje i samoća. Vidimo čovječanstvo koje bi željelo biti
samodostatno, gdje brojni drže gotovo da mogu dobro živjeti bez Boga … čini
se da se danas izgubio osjećaj za grijeh, ali je zato povećan kompleks
krivnje – napomenuo je Sveti Otac te dodao kako samo On, koji je svemoćnošću
božanske ljubavi zauvijek pobijedio silu zla, može osloboditi ljudsko srce
od toga jarma smrti. U sakramentu Ispovijedi, svećenik je oruđe te milosrdne
Božje ljubavi, koju zaziva u formuli odrješenja grijeha. Glavna je zadaća
svećenika i ispovjednika svakoga dovesti do iskustva Kristove ljubavi –
pojasnio je nadalje Papa.
Onaj koji podjeljuje Sakrament pomirenja treba
pokazati, u riječima i u pristupu pokajniku, milosrdnu Božju ljubav; treba
prihvatiti pokajnika, pomoći mu uzdići se iz grijeha, i ohrabriti ga, ne
predajući se nikada zlu, nego vraćajući se uvijek na put prema evanđeoskome
savršenstvu. Sve to zahtijeva da i sam svećenik bude nadahnut stalnom
težnjom prema svetosti. Kako bi izvršio to važno poslanje, neka svećenik, u
nutrini uvijek sjedinjen s Gospodinom, bude vjeran crkvenome naučavanju što
se tiče moralnoga nauka, svjestan da zakon dobra i zla ne određuju prilike,
nego Bog – istaknuo je Sveti Otac.
|