|
Predavanje dr. Darka
Tomaševića na studentskoj
tribini
Zagreb,
24. siječnja 2006. (IKA) – "Treba ponovno istaknuti da je "Da
Vincijev kod" fiktivno djelo, no Brown, kroz svoje
likove, u stvari izriče povijesne tvrdnje o Isusu,
Mariji Magdaleni i Evanđeljima. Drugim riječima,
Brown svoju fikciju miješa s povijesnim
činjenicama i na taj način želi da čitatelji
njegovu fikciju prihvate kao stvarnost, a ne kao
fikciju", rekao je dr. Darko Tomašević, profesor s
Vrhbosanske katoličke teologije u Sarajevu, na
studentskoj tribini u zagrebačkom studentskom domu
"Stjepan Radić", gdje je u utorak 24. siječnja
održao predavanje na temu "Da Vincijev kod: Istine
ili laži".
Govoreći o knjizi Dan Browna
"Da Vincijev kod", predavač je najprije pojasnio
kako tajna uspjeha te knjige leži u tome što na
izvanredni način spaja elemente koji zabavljaju i
nadražuju čitatelja. Kodovi, simboli, i rješenja
pojedinih zagonetki uvjeravaju čitatelja da ga
uvode u skrivenu "istinu". Druga stvar zbog koje
je knjiga jako popularna jest činjenica da se
čitatelji, svjesno ili nesvjesno, rado
poistovjećuju s glavnim likovima tog djela.
Miješajući tako stvarnost i fantaziju, Brown
dovodi u pitanje istine koje nalazimo u Bibliji,
svjesno diskreditirajući Isusa Krista, Bibliju i
temeljne kršćanske istine. Predavač je potom
pojasnio kako je Brownov glavni izvor knjiga "Holy
Blood, Holy Grail (Sveta krv, sveti gral)", a
uradak je Henrya Lincolna, Michaela Baigenta i
Richarda Leigha i tiskana je 1982. godine. Ovu je
knjigu i njenu priču 1950-tih godina iskoristio i
manipulant Pierre Plantard tvrdeći da je u
Nacionalnoj biblioteci u Parizu pronašao spise iz
spomenute knjige, koji su dokazivali da
srednjovjekovna francuska kraljevska dinastija
Merovinzi još postoji. I ne samo to nego da su
potomci te dinastije u stvari Kristovi krvni
potomci. Ti potomci potječu od Isusova djeteta
koje on imao s Marijom Magdalenom, tvrdio je. No,
1990-tih godina francuski sud dokazao je da u
Nacionalnoj biblioteci u Parizu nisu pronađeni
nikakvi "tajni spisi". Na sudu je i sam Plantard
priznao da je cijelu priču izmislio. Treba li onda
još išta dodati glede istinitosti Brownovih
tvrdnji, upitao se predavač. Nadalje, pojasnio je
neke od Brownovih tvrdnji kao što su one da je
Crkva uljepšala povijest i Bibliju, potom da je
Isusovo božanstvo priznato tek na saboru u Niceji
325. godine, kao i da je Isus bio oženjen za
Mariju Magdalenu te da je s njom imao djecu, kao i
niz drugih neistina koje među ostalim temelji i na
slici Leonarda Da Vincija "Posljednja večera".
Posljednje pak tvrdnje temelji na tzv. gnostičkim
evanđeljima, točnije uz Tomino evanđelje, i na
Filipovu evanđelju gdje se donose tvrdnje o Isusu
i Mariji Magdaleni. Istina je pak da Crkva nije
uljepšala povijest i Bibliju jer je u njoj
ostavila stvari poput onih da Adam i Eva ne
slušaju Boga i da su krivci za smrt svih ljudi, da
je Mojsije ubojica i dr. Drugo, o Isusovu
božanstvu govore i prvi kršćanski spisi koji su
nastali početkom 50-tih godina i kasnije. A prije
samog Koncila počelo se širiti krivovjerje da je
Isus stvoren kao i ostali ljudi i da nije rođen od
Oca. Došlo je do žučnih rasprava i sukoba tako da
je car Konstantin ne želeći da dođe do podjela u
carstvu odlučio stvar riješiti na općem Saboru,
gdje je priznato Isusovo božanstvo u koje se
vjerovalo već tri stotine godina prije. Treće, "ni
s biblijskog ni s povijesnog gledišta, nema ni
najmanjeg znaka da je Isus bio oženjen i stoga je
Brownova tvrdnja da je brak Isusa i Marije
Magdalene dio povijesnog izvješća najgnusnija
laž", naznačio je predavač. Kao zaključak, valja
nadodati da je nakon izdavanja Brownova Da
Vincijeva koda, tiskano na desetke knjiga koje
pobijaju Brownove neistine, iza kojih on i dalje
stoji. Mogući razlog tomu je ogromni novac koji
prima od svake prodane knjige (do sada je od tvrdo
ukoričenih izdanja Da Vincijeva koda zarađeno oko
210 milijuna dolara, s tim da se računa na dobit
od još oko 75 milijuna dolara od meko ukoričenih
izdanja). Ovomu treba pridodati i zaradu od oko 60
milijuna dolara od prodaje prve tri Brownove
knjige koje se naveliko kupuju tek nakon što je
izašla knjiga Da Vincijev kod. Koliko će novaca
tek zaraditi kad na tržište dođe i film koji se
snima prema ovoj knjizi, zapitao se predavač i
zaključio kako su oni koji su skeptični prema
Crkvi ovom knjigom dobili dovoljno materijala da
svoju skeptičnost i antipatiju prema Crkvi još
više prodube. |