|
Zbornik radova s
pastoralnog skupa hrvatskih svećenika, đakona i
pastoralnih suradnica i suradnika iz zapadne
Europe
Zagreb, 8. rujna 2005. (IKA) - U
izdanju Hrvatskoga dušobrižničkog ureda iz
Frankfurta na Majni objavljen šesti dvojezični
(hrvatski i njemački) zbornik radova s pastoralnog
skupa hrvatskih svećenika, đakona i pastoralnih
suradnica i suradnika iz zapadne Europe koji je
održan od 6. do 8. listopada 2004. u
Untermarchtalu kod Ulma, a bio je posvećen
aktualnoj temi "Izazov nove religioznosti".
Predavači dr. o. Mijo Nikić iz Zagreba, mr.
fra Josip Blažević iz Vinkovaca i dr. fra Šimun
Šito Ćorić iz Solothurna u Švicarskoj, govorili su
svatko sa svoga motrišta o toj sve aktualnijoj
tematici koja potiče i odgovorne u Crkvi da joj
posvete više pozornosti te cjelovito pronađu
odgovore o razlozima tako brzog širenja vjerskih
pokreta i sekti po čitavome svijetu.
Dr.
Nikić je u predavanju naslovljenom "Slika Boga u
vjerskim sljedbama i pokretima" istaknuo kako novi
religiozni pokreti i vjerske sekte uglavnom daju
prednost afektivnosti pred razumom, a to znači da
kod većine dominira neka čudna misterioznost,
razni zanosi, često na granici histeričnoga
ponašanja. Sljedbe u velikoj mjeri njeguju tzv.
fundamentalno, nekritičko tumačenje Biblije. "U
nemalom broju sljedba odlučujuću ulogu igra objava
i proroštvo, ekstatične pojave i opsjednutost
nadosjetilnim. Većina tih pokreta ima živoga
karizmatskog vođu koji je vrlo autoritativan i
često traži posvemašnju poslušnost. Program
pokreta je šarolik: od neokršćanskih do
protukršćanskih stavova".
U drugom predavanju
naslovljenom "Isus Krist - donositelj žive vode -
crkveno promišljanje o new ageu" dr. Nikić je,
između ostalog, kazao kako je Katolička crkva
preko svojih institucija u Vatikanu, koje se brinu
za čistoću vjere, tražila od nacionalnih
biskupskih konferencija da odgovore na pitanje o
razlozima širenja vjerskih pokreta i sekta po
čitavom svijetu. Na taj upit stigli su u Vatikan
odgovori od 75 biskupskih konferencija diljem
svijeta. Prema njima, razlozi za nastanak vjerskih
sljedba su sljedeći: traganje za pripadnošću, za
odgovorima, za cjelovitošću, te za kulturnim
identitetom; potreba za priznanjem i osobitošću,
traganje za transcendencijom, potreba za duhovnim
vodstvom, potreba za vizijom tj. novim svijetom te
potreba za sudjelovanjem i angažmanom. "New age
kao globalna mreža raširena po čitavom svijetu
zahvatila je također i mnoge vjernike katolike
kojima je bila potrebna pomoć u razlikovanju
duhova kad je u pitanju taj pokret i sve što se
nalazi u njegovoj mreži". Crkva je dokumentom
"Isus Krist - donositelj žive vode - crkveno
promišljanje o new ageu" izišla u susret svojim
vjernicima i ukazala na očite kao i skrivene
zablude koje su prisutne u tom globalnom pokretu.
"Dokument jasno daje do znanja da nije moguće
vjerovati i u Krista i u Vodenjaka. Ovo je
situacija, kaže dokument, u kojoj se stoji ili na
jednoj ili na drugoj strani".
"Terapeutski
alternativni pokreti - pastoralno teološki izazov"
naziv je predavanja dr. Blaževića, koji je, između
ostalog, kazao: "U konvencionalnoj medicini
prisutan je nedostatak respektiranja duhovne
komponente, a u terapeutskim alternativnim
pokretima ističe se duhovna dimenzija bolesti.
Pritom je pojam duha kontroverzno interpretiran".
Među smjernicama autor predlaže uprisutnjenje
svijesti o kršćanskom smislu patnje, kako ga
izlaže papa Ivan Pavao II. u dokumentu "Spasonosno
trpljenje", te žurno razvijanje terapijske
teologije.
U drugom predavanju "Izazov joge za
kršćanstvo" dr. Blažević je ustanovio da se jogu
na Zapadu promiče pod tri vida: kao gimnastiku,
kao sredstvo sjedinjenja s Bogom, ili i kao
gimnastiku i kao sredstvo postizanja sjedinjenja s
Bogom. U kontekstu "new agea" joga se nameće kao
"filtar za ideje novog doba". Jogu je predavač
definirao kao zajedničko ime za sve indijske
tehnike putem kojih se postiže oslobođenje (moksa)
od iluzije (maye) i ciklusa uvijek novih rađanja
(samsare) u svrhu postizanja blaženstva (nirvane)
pri čemu je objasnio svaki pojam ponaosob. Ukazao
je na sadržaj Pisma Kongregacije za nauk vjere o
nekim vidovima kršćanske meditacije u kojemu je
izložen i katolički stav prema jogi.
O
opasnostima devijantne religioznosti u
karizmatskim i sličnim pokretima govorio je dr.
Ćorić, koji je, između ostalog, kazao: "Koliko god
religioznost nedvojbeno imala iscjeliteljski
karakter i bila značajan element u postizanju i
očuvanju duševnog zdravlja, valja upozoriti i na
moguće nezdrave dimenzije određenih vidova
religioznoga i onoga što se uz vjeru veže,
primjerice fenomen okultnih pojava". Upozorio je
na pogubnost za duševno zdravlje vanjske
religioznosti kao i na rezultate psiholoških
istraživanja o mogućem religijskom induciranju
psihičkih smetnja. Osvrnuo se također na negativne
utjecaje nezdrave religioznosti u svagdašnjem
osobnom i društvenom životu. Posebno je govorio o
tipovima religijskih smetnji u međuljudskim
odnosima, te o karakteristikama religioznosti koje
pridonose neuspjehu u borbi sa životnim
zahtjevima. Svoje iscrpno predavanje završio je
govorom o najčešćim opasnostima devijantne
religioznosti u karizmatskim pokretima, kojih
očito nije malo.
"Za tu smo se temu
odlučili potaknuti činjenicom da neki pripadnici
hrvatskih katoličkih zajednica, ne nalazeći u
svojim zajednicama dovoljno pozornosti i topline
ili iz nekoga drugog razloga, nerijetko brzopleto
i nepromišljeno pristupaju raznim sljedbama
(sektama) ili drugim, kršćanskim ili nekršćanskim,
zajednicama", pojasnio je u predgovoru zbornika
delegat za hrvatsku pastvu u Njemačkoj fra Josip
Bebić. (ika-apo/kj) |
