|
Vatikan, 26. ožujka 2008. (Radio Vatikan) - Na
općoj audijenciji danas bilo je nazočno brojno mnoštvo hodočasnika iz
cijeloga svijeta i zato je Sveti Otac održao svoju katehezu na Trgu svetoga
Petra.
Draga braćo i sestre!
"Et resurrexit tertia die secundum Scripturas - uskrsnuo je treći dan po
Pismima." Svake nedjelje izgovarajući Vjerovanje ponavljamo svoju ispovijest
vjere u Kristovo uskrsnuće, iznenađujući događaj koji predstavlja središte
kršćanstva. U Crkvi se sve razumije polazeći od toga velikog otajstva koje
je promijenilo tijek povijesti i koje se uprisutnjuje u svakom
euharistijskom slavlju. Postoji, međutim, liturgijsko vrijeme u kojem je ta
središnja stvarnost kršćanske vjere, u svome doktrinarnom bogatstvu i
neiscrpnoj životnosti, na osobit način predočena vjernicima, kako bi je još
bolje otkrili i vjernije živjeli: to je vazmeno vrijeme. Svake godine, u
"Svetom trodnevlju Krista raspetoga, umrloga i uskrsloga", kako ga naziva
sveti Augustin, Crkva ponovno, u ozračju molitve i pokore, prolazi kroz
završne trenutke Isusova zemaljskoga života: njegovu osudu na smrt,
uspinjanje na Kalvariju noseći križ, njegovu žrtvu poradi našega spasenja,
njegovo polaganje u grob. "Trećeg dana", pak, Crkva ponovno proživljava
uskrsnuće: to je Vazam, Isusov prelazak iz smrti u život, u kojem se u
punini ostvaruju drevna obećanja. Cjelokupna liturgija vazmenoga vremena
pjeva zbog sigurnosti i radosti Kristova uskrsnuća – istaknuo je papa
Benedikt XVI.
Draga braćo i sestre, moramo neprestano obnavljati svoje prianjanje uz
Krista umrloga i uskrsloga za nas: njegov Uskrs i naš je Uskrs, jer nam je u
uskrslome Kristu dana sigurnost našeg konačnog uskrsnuća. Vijest o njegovu
uskrsnuću iz mrtvih ne stari i Isus je uvijek živ, a živo je i njegovo
evanđelje. "Vjera kršćana - govori sveti Augustin - jest uskrsnuće
Kristovo." Djela apostolska jasno to razlažu: Bog Isusa "pred svima ovjerovi
uskrisivši ga od mrtvih". Nije doista bila dovoljna smrt da bi se dokazalo
da je Isus stvarno Sin Božji, očekivani Mesija. Koliko li je onih koji su
kroz povijest posvetili svoj život nekoj stvari za koju su držali da je
ispravna i umrli! Gospodinova smrt pokazuje ogromnu ljubav kojom nas je on
ljubio sve do toga da se za nas žrtvuje; no samo je uskrsnuće
"ovjerovljenje", sigurnost da je ono što on tvrdi istina. Uskrisivši ga,
Otac ga je proslavio. Sveti Pavao ovako piše u Poslanici Rimljanima: "Ako
ustima ispovijedaš da je Isus Gospodin, i srcem vjeruješ da ga je Bog
uskrisio od mrtvih, bit ćeš spašen" nastavio je nadalje Papa.
Važno je naglasiti ovu temeljnu istinu naše vjere, čija je povijesna
istinitost široko dokumentirana, premda danas, kao i u prošlosti, ne
nedostaje onih koji je na različite načine stavljaju u sumnju ili čak
niječu. Slabljenje vjere u Isusovo uskrsnuće kao svoju posljedicu ima i
slabljenje svjedočanstva vjernika. Doista, ako u Crkvi oslabi vjera u
uskrsnuće, sve se zaustavlja, sve se raspada. S druge strane, prianjanje
srcem i umom uz Krista umrloga i uskrsloga mijenja život i rasvjetljuje
cjelokupno postojanje osoba i naroda. Ne daje li upravo sigurnost u Kristovo
uskrsnuće hrabrost, proročku smjelost i ustrajnost mučenicima svakog
vremena? Nije li susret sa živim Isusom ono što obraća i privlači tolike
muškarce i žene, koji od početaka kršćanstva ostavljaju sve da bi ga
slijedili i vlastitim životom služili evanđelju? "Ako Krist nije uskrsnuo,
uzalud je doista propovijedanje naše, uzalud i vjera vaša" (1Kor
15,14).Navještaj što ga ovih dana iznovice slušamo upravo je ovaj: Isus je
uskrsnuo, on je Živi i mi ga možemo susresti. Kao što su ga susrele žene
koje su u zoru trećega dana, u dan nakon subote, pošle na grob, kao što su
ga susreli učenici, iznenađeni i smeteni zbog onoga što su im javile žene;
kao što su ga susreli toliki svjedoci kroz dane koji su slijedili njegovu
uskrsnuću. Pa i nakon svoga uzašašća Isus je ostao prisutan među svojim
prijateljima kao što je uostalom i obećao: "Evo, ja sam s vama u sve dane -
do svršetka svijeta" (Mt 28,20). Rasvijetljeni Duhom Svetim, članovi prvotne
Crkve počeli su otvoreno i neustrašivo širiti uskrsni navještaj. I taj je
navještaj, prenošen od naraštaja do naraštaja, stigao do nas i svake godine
o Uskrsu odjekuje obnovljenom snagom – kazao je Benedikt XVI.
Liturgija nas posebice u vazmenoj osmini poziva da osobno susretnemo
Uskrsloga i da prepoznamo njegovo životvorno djelovanje u događajima
povijesti i našeg svakodnevnog življenja. Danas nam je, na primjer,
predložen za čitanje dojmljiv odlomak o dvojici učenika iz Emausa (usp. Lk
24,13-35). Nakon Isusova razapinjanja, zaronjeni u tugu i razočaranje,
vraćali su se neutješni kući. Putem su među sobom raspravljali o onome što
se dogodilo tih dana u Jeruzalemu. Tada im se približio Isus, te počeo s
njima raspravljati i poučavati ih. Dvojica učenika prepoznali su Isusa u
lomljenju kruha i upravo je tada on nestao pred njihovim očima. To je jasno
podsjećanje na euharistijsku gozbu, živi spomen Kristove žrtve, proslavu
Vazma. I mi, kao i ona dvojica iz Emausa, možemo susresti i upoznati Isusa
Krista u slavljenju euharistije, u kojoj se on daruje nama na dvostrukom
stolu naviještene Riječi i posvećenog kruha i vina. Svake nedjelje zajednica
tako ponovno proživljava Gospodinov Vazam i prima od Gospodina njegovu
oporuku ljubavi i bratskog služenja. Draga braćo i sestre, radost ovih dana
neka još više učvrsti naše vjerno prianjanje uz Krista raspetoga i
uskrsloga. Neka nam Marija pomogne da budemo glasnici uskrsnog svjetla i
radosti tolikoj svojoj braći. Još vam jednom od
srca želim sretan Uskrs! – ovim divnim željama završio je svoju katehezu
papa Benedikt XVI.
|
