|
Književna večer HKD sv. Jeronima u
svibnju
Zagreb, 18. svibnja 2006. (IKA) -
Na književnoj večeri HKD-a sv. Jeronima u Zagrebu 18. je svibnja dr. Vladimir
Lončarević održao predavanje na temu: "Književnost i Hrvatski katolički pokre"».
Ravnatelj Jeronimskoga društva prof. Radovan Grgec u uvodnoj je riječi upozorio
da je područje katoličke književnosti, za koju neki misle da ju je bolje nazvati
književnošću kršćanskog nadahnuća, kod nas još prilično slabo istraženo. Premda
su gotovo svi hrvatski pisci od Marulića do Šenoe kršćanski usmjereni, u novije
vrijeme sekularizma i dekristijanizacije nismo na tom području, barem ne u
prozi, dali velikih imena poput Chestertona, Papinija, Bernanosa ili Mauriaca,
ali se pod krovom Jeronimske palače i dvorane odvijala od osnutka HKD-a sv.
Jeronima, 1868., važna kulturno-književna i publicistička djelatnost s ciljem
narodnog prosvjećivanja, dok se nije, 60-ih godina prošlog stoljeća, premjestila
u boljestojeća i osiguranija samostanska i kaptolska kulturna žarišta. Nedavno
održani Dani kršćanske kulture, Dani pasionske baštine, Marulićevi dani i slične
manifestacije izvukle su iz zaborava neka prešućivana imena iz tog razdoblja, a
tom su izvlačenju iz zaborava pridonijeli također knjige i članci mons. Drage
Šimundže, Jelčićeva "Povijest hrvatske književnosti" (koju je nedavno preveo na
talijanski Ruggero Cattaneo), a pogotovo knjige i članci dr. Vladimira
Lončarevića, u kojima je, između ostaloga, skrenuo pozornost na literarnu
vrijednost djelậ istaknutih predstavnika Hrvatskoga katoličkog pokreta kao što
su bili književni kritičari Ljubomir Maraković i Petar Grgec, pjesnik Sudeta ili
prozaik Remeta.
Lončarević se i u svom predavanju
pozabavio upravo literarnim djelovanjem u okviru Hrvatskoga katoličkog pokreta,
djelovanjem o kojemu svjedoči i nedavno ponovo objavljena knjiga-anketa Petra
Grgeca "Na Goru Gospodnju", o hrvatskoj katoličkoj književnosti, iz 1935.
godine. Ono se zasnivalo na stavu da u književnom djelu valja ostvariti sklad
između estetike i etike, odnosno da ta dva područja treba razlikovati radi
njihova jedinstva, a ne ih brkati. Takav je stav, koji su zastupali, primjerice,
Petar Grgec i Ljubomir Maraković, bio odveć moderan za neke tadanje katoličke
kulturne djelatnike, npr. za vlč. Matiju Manjarića, koji je stoga spomenutu
dvojicu oštro kritizirao.
U daljnjem izlaganju predavač se
vratio I. katoličkom sastanku 1900. u Zagrebu, na kojem su izloženi osnovni
planovi i načela u vezi s katoličkim književnim stvaranjem u modernističkom
okružju. Ta je načela nešto kasnije iznio i biskup Mahnić u časopisu "Hrvatska
straža", koji se često zamjenjuje s istoimenim dnevnikom što je pod krovom
Jeronimske palače izlazio sve do 1941., a u kojemu su uz dr. Marija Matulića i
dr. Janka Šimraka surađivali najistaknutiji katolički književnici prije II.
svjetskog rata (Maraković, Grgec, M. Ujević, I. Lendić, Đ. Sudeta, S. Hrastovec,
J. Korner, V. Deželić, J. Andrić, T. Smerdel, Z. Remeta, S. Košutić, Š. Jurkić,
H. Bor, N. Jenko...). Petar Grgec je uređivao časopis "Hrvatska prosvjeta" i
almanah "Selo i grad", u kojemu su se prvi put javili neki seljaci i radnici
književnici, među njima i neki kasniji "disidenti" (npr. Miškina, Š. Balen). U
Andrićevoj "Obitelji" pisali su K. Krstić, V. Rabadan, A. Jakšić i neki drugi
"domagojci" (katoličko društvo "Domagoj", osnovano 1906.), dok su se križari
okupljali uglavnom oko "Hrvatske smotre" i "Nedjelje". U raspravi nakon
predavanja dr. Vladimir Lončarević upozorio je na skori izlazak Hrvatske
književne enciklopedije, koja će, prema njegovim saznanjima, sadržavati i
natuknice o svim bitnim književnim zbivanjima i ličnostima u okviru Hrvatskoga
katoličkog pokreta. |
