Katolički intelektualac - tko je to?
Katolički intelektualac danas

Dr. Darko Gašparović

Preneseno iz časopisa Zlatno pero, broj 3 (18), Zagreb, srpanj 2002., dopuštenjem uredništva.

-------

Pitanje - što bi trebalo podrazumijevati pod pojmom današnjega katoličkog intelektualca? - iz suvremenoga se globalnog svjetskog konteksta čini kudikamo složenijim nego što bijaše prije još samo jednog stoljeća. Uistinu je tada, na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće, katolička inteligencija - kako laička tako i klerička - zajedno s cijelom Crkvom bila suočena s ozbiljnim i teškim izazovima modernizma, liberalizacije i ateizacije. Kao odgovor na liberalističke i socijalističke teorije i društvene prakse u svim se katoličkim zemljama Europe javljaju i organiziraju pokreti katoličke akcije. Duhovno ih je, dakako, vodio i nadahnjivao klerikat na čelu s biskupima, ali su ga redovito organizacijski, operativno pa i intelektualno usmjeravali posebno izabrani pojedinci iz katoličkoga intelektualnog laikata. No u drugoj polovini prošloga stoljeća ti su pokreti i u zapadnoj, i u istočnoj i srednjoj Europi strašno oslabljeni. U zemljama pod komunističkom vlašću državnopartijski teror ih je onemogućio ili pak, u najboljem slučaju, potisnuo u duboku ilegalu. U zapadnoj je, pak, Europi predominacija liberalističkoga ili pak socijaldemokratskog vladajućeg modela i u nekim tradicionalno čvrstim katoličkim zemljama (primjerice Francuskoj) dovela je do rađanja obrambenoga refleksa u Crkvi u katoličkoj inteligenciji. U takvoj je situaciji katolički intelektualac, ako bi se takvim otvoreno očitovao i kao takav nastupao, s jedne strane (u državama "narodne demokracije") proglašavao klerofašistom, a s druge (u državama liberalne i socijalne demokracije) konzervativcem i natražnjakom.

Ipak su i u tim i takvim okolnostima katolički intelektualci pronalazili načine pisanja i djelovanja, ali to dakako nije moglo biti odveć sustavno. Poslije globalnog pada komunizma otvorio se prostor slobode pisanja i djelovanja sa svim do tad nezamislivim pogodnostima, ali i novim izazovima. Katolički intelektualac sada više ne mora usmjeravati najveći dio energije na čuvanje vlastita prostora unutarnje duhovne slobode, već mu se nameće zadaća prenositi tu energiju na svijet. Drugim riječima, djelovanje "ad extram" jednako je važno kao i djelovanje na neprestanom radu "ad interim". Kao i svaki vjernik, uostalom, i katolik intekektualac uvijek mora imati na pameti onu Ivanovu: "Po djelima ćete se prepoznati, ne po riječima."

Katolički intelektualac danas i ovdje morao bi istodobno čuvati vječnu istinu Objave, slijediti doktrinarni i socijalni nauk Crkve, poštovati institut svećenstva, ali i biti otvoren prema drugima, osjetljiv prema znakovima vremena, i biti kritičan spram svih oblika iskrivljenja i odstupanja od etičkih, moralnih i socijalnih kršćanskih načela koji se događaju i unutar same Crkve. Kao što mora, priznavajući uvijek pravo na razliku, odlučno i argumentirano obrazlagati i zastupati katolička načela u svim područjima života - osobito pak u području vlastite struke - tako mora i sam imati pravo na kritičko mišljenje i njegovo javno iznošenje u stvarima koje se tiču Crkve kao svjetovne ustanove. Jer, bitna odrednica svakog intelektualca jest da je to biće koje kritički misli. Da to,pak, nije nespojivo s vjerom, dokazuje, medu inim, i poslanica Svetoga Oca Ivana Pavla II. - Fides et ratio. I doista nikada nije suvišno podsjećati na njeno stalno iščitavanje i crpenje nadahnuća iz tih velikih i dubokih misli.

U krugu pitanja i problema s kojima se susreću Crkva katolička i svekoliko kršćanstvo na početku trećeg tisućljeća, mjesto, uloga i zadaća intelektualca vjernika nikako nije na posljednjem mjestu. Stoga je njihovo raščlanjivanje i preispitivanje važan nalog vremena, koji nam je neprestance promišljati u traganju za odgovorima. 

Rubrike

Catalogus