|
Djelo profesora na
zagrebačkom KBF-u dr. Josipa Oslića otkriva
filozofsko-teološke postavke koje će i danas
omogućiti plodno vođenje razgovora, bilo s
tradicijom bilo s drugim sugovornicima koji ne
zastupaju ista ili slična uvjerenja, bilo sa
svijetom znanosti
Zagreb,
19. siječnja 2005. (IKA) - Knjiga "Vjera i um" (neoskolastički i
suvremeni pristupi) profesora na Katoličkome
bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu dr.
Josipa Oslića predstavljena je 19. siječnja u
dvorani Vijenac Nadbiskupskoga bogoslovnog
sjemeništa u Zagrebu. Knjiga je tiskana u izdanju
Hrvatskog filozofskog društva Filozofskog
fakulteta iz Zagreba, u biblioteci "Filozofska
istraživanja" kao 126. u nizu. Urednik knjige je
prof. Pavao Bašić, a recenzenti su dr. Ivan Devčić
i prof. Željko Pavić.
Djelo je podijeljeno u
tri poglavlja, ne računajući nulto poglavlje koje
obrađuje razmeđe filozofije u okrilju hrvatske
neoskolastike, na 297 stranica obrađuju teme kao
što su Stjepan Zimmermann prema Jaspersovu
egzistencijalizmu, zatim religijski osjećaj i
racionalno opravdanje Vilima Keilbacha te sinteza
skolastičkoga duha u duhu suvremene filozofije
Vjekoslava Bajsića. Sva trojica autora bili su
profesori na KBF-u i upravo pojedine segmente
njihovih znanstvenih prinosa kao profesora
filozofije na KBF-u autor je obradio u ovoj
knjizi.
Kako sam autor navodi u predgovoru,
"namjera pisanja ove knjige u prvom redu nije bila
povijesne naravi, već se prije svega namjeravalo
otkriti i pronaći upravo one filozofsko-teološke
postavke koje će i danas omogućiti jedno plodno
vođenje razgovora, bilo s tradicijom bilo s drugim
sugovornicima koji ne zastupaju ista ili slična
uvjerenja, bilo sa svijetom znanosti".
Na
početku predstavljanja knjige, nazočne je
pozdravila voditeljica Mira Matijević, koja je u
kratkim crtama iznijela autorove biografske
podatke.
O knjizi je najprije govorio
riječki nadbiskup dr. Ivan Devčić, istaknuvši kako
se ona bavi jednim od najznačajnijih pitanja
zapadne filozofske i teološke misli. Govoreći o
sva tri poglavlja knjige, ustvrdio je kako se
autor iz cjelokupnoga Zimmermannova opusa
usredotočuje na njegovu raspravu s
egzistencijalizmom, posebno Jaspersovim, po kojemu
svatko može imati svojega Boga, čime se, kako
Zimmermann smatra, ukida svaka religija. Slično je
u drugom poglavlju gdje je riječ o Vilimu
(Wilhelm) Keilbachu i njegovoj filozofiji religije
te fenomenu religije u kojem je Keilbach
podjednako uvažavao i sociokulturološke čimbenike,
ali i psihološke elemente religije. Kad je riječ o
trećem poglavlju, autor iz bogatog opusa
Vjekoslava Bajsića prezentira samo njegove poglede
na filozofiju Edith Stein, kao i naših filozofa i
znanstvenika Federika Grisogona, Marka Antuna de
Dominisa i Ruđera Boškovića te njegovo
usredotočenje na odnos vjere i moderne znanosti,
odnosno integraciju vjere i razuma preko prirodnih
znanosti što sam njegov pristup ovom problemu čini
originalnim, kako navodi dr. Oslić u svojoj
knjizi, zaključio je dr. Devčić.
Govoreći o
nultom poglavlju knjige, profesor bioetike na
zagrebačkom KBF-u dr. Tonči Matulić rekao je kako
je autor otklonio svaku teološku i filozofsku
predrasudu da bi potom u srž ugradio iskreno
nastojanje ova tri profesora da pokaže "njihovu
izvornu koliko spekulativnu toliko i praktično
djelatnu i sudbinsku vezanost s obzirom na najteža
pitanja koja pritišću čovječanstvo". Osvrnuvši se
na prvo poglavlje, rekao je kako autor otkriva da
Zimmermann pokušava između potpune predanosti
filozofiji egzistencije, a kakvu je oblikovao Karl
Jaspers i postajanja apsolutno vjernim
neoskolističkoj filozofiji izabrati srednji put,
onako kako ga je utro Bernard Welte. Osvrćući se
na drugo poglavlje knjige, dr. Matulić je ustvrdio
kako je on posvećen Keilbachovu opravdanju
religijskog pluralizma koji kritički propituje
uvjete i mogućnosti filozofije religije koja bi po
njemu trebala ispuniti trostruku zadaću: "izvršiti
filozofsko utemeljenje religije, filozofski
istražiti faktičnost religijskog pluralizma i na
kraju filozofski dokazati da može postojati samo
jedna istinska religija". Govoreći zatim o trećem
poglavlju, dr. Matulić rekao je kako je to po
obimu najopsežnije poglavlje, a metodološki je
podijeljeno u dva dijela. Prvi dio istražuje
samorazumijevanje kršćanske filozofije u djelu
Edith Stein, njenu poziciju između fenomenologije
i skolastike i njezino posve prijateljsko
približavanje teološko filozofskoj sintezi sv.
Tome Akvinskog, dok u drugom dijelu autor
posreduje kroz kritičku analizu mogućnosti načina
razumijevanja tzv. integralne skolastike za kojom
je tragao Vjekoslav Bajsić.
Dr. Pavić
istaknuo je kako Crkva ne zastupa, ali ni
preporuča nikakvu službenu filozofiju te je dodao
kako ideja sinteze duhovnosti može predstavljati
most koji samu "kršćansku filozofiju" može učiniti
aktualnijom i bogatijom nego što je ona bila do
sada bilo da se radi o ontologijskim, o spoznajno
teorijskim ili etičkim problemima. Nadalje, on je
ustvrdio kako autor zajedno s Emanuelom Levinasom
i s predšasnicima na svojoj katedri razvija ideju
dijakonije, bespogovornog služenja drugomu, jer
ukoliko postavljamo uvjete, služenje postaje
prisiljavajuće.
Na samom kraju nazočnima
se obratio i sam autor knjige dr. Oslić, koji je
naveo ideje koje su ga vodile da napiše ovu
knjigu, budući da je kako je rekao "teško napisati
cjelovito djelo", priznavši kako je bio "vođen
idejom da je dijalog jako važan" te da osobno
smatra da su Zimmermann, Keilbach i Bajsić
pokazali zanimanje upravo za dijalog i raspravu
koje nama danas nedostaje. "Oduševljavala me
otvorenost prema drugim spoznajama i shvaćanjima i
postavkama", dodao je dr. Oslić. Govoreći potom o
razumijevanju, ustvrdio je kako bi na ovim
autorima bilo dobro učiti se međusobnom uvažavanju
i dijalogu, pa bi shodno tomu trebalo istražiti i
druge autore koji su dali značajne i velike
doprinose filozofiji i teologiji na KBF-u, rekao
je.
Na predstavljanju knjige nastupio je
Bogoslovski oktet otpjevavši dvije pjesme:
"Laudate" te "Zdravo Marijo".
Dr. Josip
Oslić rođen je 1953. godine u Mihovljanu. Za
svećenika je zaređen 1979. godine. Magisterij iz
filozofije postigao je 1980. godine u Innsbrucku,
a doktorsku disertaciju iz filozofije obranio je
1983. godine. Od 1993. do 2002. godine obnašao je
službu rektora u Nadbiskupskom bogoslovnom
sjemeništu, a službu prodekana na KBF-u u Zagrebu
od 1998. do 2001. godine. Kanonikom Prvostolnog
kaptola zagrebačkog i biskupskim vikarom za grad
Zagreb imenovan je 2004. godine. Osim toga, od
1993. godine predaje nekoliko kolegija na KBF-u.
Do sada je objavio brojne radove i članke u
domaćim i međunarodnim znanstvenim časopisima, a
knjiga "Vjera i um" treća je objavljena knjiga dr.
Oslića. |
