Zašto Bog dopušta patnju – Bog o
kome vjerujemo da je dobar, pravedan i mudar? Povijest
čovječanstva je uvijek i povijest patnje. Iskustvo boli jedno je
od najznačajnijih iskustava pa stoga stav koji neka osoba zauzme
prema boli i problemu koji bol i patnja postavlja, otkriva stav
osobe prema životu općenito.
Predlažemo nekoliko krasnih knjiga
za meditaciju i razmišljanje o otajstvu Krista u njegovoj muci,
Krista koji daje svoj život za ljude. Knjiga su također
razmišljanje o otajstvu Riječi Božje i riječi čovjeka kojeg ni
ljudska mržnja ni nasilje nisu mogli ušutkati.
***
 Johannes
B. Brantschen, Zašto dobri Bog dopušta da patimo, s francuskoga preveo
Andrija Babić, Nakladni zavod Globus, Zagreb, 2006, 96 str. (Izazovi, 2).
Povijest čovječanstva je uvijek i povijest
patnje. Patnja prati čovjeka kao sjena, provlači se cijelim njegovim
životom. Johannes B. Brantschen, umirovljeni profesor fundamentalne
teologije sa Sveučilišta u Fribourgu u Švicarskoj, uzima teološki ozbiljno
patnju kao jedini prigovor Bogu što ga treba ozbiljno uzeti i suočava se s
tamnim, tjeskobnim pitanjem: Zašto Bog dopušta patnju – Bog o kome vjerujemo
da je dobar, pravedan i mudar?
Švicarski dominikanac ne daje prebrze
odgovore. Ne razrješuje misterij. Ali pokazuje mogućnosti koje kršćani imaju
kada se suoče s patnjom: otpor tamo gdje se uklonjive patnje mogu dokinuti;
predanje i aktivno prihvaćanje tamo gdje se patnja neda nadvladati, nego
samo podnositi i u svjetlu Kristova Uskrsnuća preobraziti u nadu.
***
 Anselm
Grün, Srednja životna dob: traženje smisla, s njemačkoga preveo Ivica
Tomljenović, Nakladni zavod Globus, Zagreb, drugo izdanje 2006, 64 str.
(Izazovi, 3).
Prekretnica srednje životne dobi mnogim
ljudima predstavlja problem. Ponekad se postavlja pitanje o čitavu
dotadašnjem životu. Neki reagiraju promjenom zanimanja, preseljenjem u novu
sredinu, rastavom braka, živčanim slomom ili psihosomatskim tegobama na
promjene.
Njemački benediktinac Anselm Grün u svojim se
knjigama dotiče ljudske nevolje i zadire u egzistencijalna pitanja ljudskog
života. Tako je postao duhovni savjetnik i duhovni vođa brojnih vrhunskih
njemačkih menadžera. Doktor teologije, autor više od stotinu knjiga
prevedenih na tridesetak jezika, ubraja se među najčitanije kršćanske autore
današnjice.
Anselm Grün smatra srednju životnu dob važnim
pozivom na suočavanje sa stvarnošću. Tko prihvati taj izazov, više ne žali
za prošlim mladim danima. On daleko više živi u sadašnjem trenutku. On
osjeća kako je život uzbudljiv i kako ga ono što je postalo staro uvodi u
nova područja ljudskog života.
Knjiga se temelji na prikazu misli dvojice
autora. U prvom dijelu dolaze do izražaja misli njemačkog mistika Ivana
Taulera (1300.-1361.), koji krizu srednje životne dobi opisuju kao priliku
za duhovni rast. Drugi dio prikazuje kako Carl Gustav Jung s psihološkog
gledišta promatra probleme srednje životne dobi. Dvije različite polazne
misli dolaze u ovoj knjizi do plodna dijaloga.
***
 Emmanuel
Mounier, Pisma o boli. Pogled na misterij patnje, prevele Maja Peraica i
Mare Gozze Brigljević, Nakladni zavod Globus, Zagreb, 2006, 96 str.
(Izazovi, 4).
Osjećaj avanture, te stoga i suštinske
nestalnosti čovjekova života, ali zajedno s njom i osjećaj nade, pa prema
tome i potpune otvorenosti nadnaravnomu, dva su pola oko kojih se okreće
cijeli duhovni put Emmanuela Mouniera, jednog od velikih protagonista
francuskog katoličanstva XX. stoljeća, čije je ime vezano uz časopis Esprit,
jedan od najvažnijih glasova kulture i religiozne rasprave prošloga
stoljeća.
Ove su stranice izabrane iz Pisama i Dnevnika
Emmanuela Mouniera, vrlo poznatih djela koja su prava riznica podataka o
naraštaju francuskih intelektualaca od kojih je potekla filozofija tako
zvanog »personalizma«. Nit vodilja ove antologije pisama, bol, doživljena u
prvom licu i podijeljena s drugima, nevjerojatno živo ukazuje put kojim se
zrela i vedra vjera izgrađuje i ojačava. Dirnut, naime, nekim posebnim
okolnostima, prvenstveno teškom bolešću prvorođene kćeri, Mounier se često
zaustavlja na problemu boli.
Stoga je objavljivanje ovih pisama daleko od
samo sentimentalnog pijetizma. Emmanuel Mounier podsjeća da samo krumpiri
rastu sami od sebe, odnosno da oblikovanje ljudske osobe ide usporedno sa
sazrijevanjem njezina suda o onome što doživljava. Budući da je iskustvo
boli jedno od najznačajnijih, može se sa sigurnošću tvrditi da stav koji
neka osoba zauzme prema boli i problemu koji ona postavlja, otkriva stav
osobe prema životu općenito. Iz njezina stava prema boli, može se zaključiti
kako se postavlja prema cijelom životu.
***
 Timothy
Radcliffe, Sedam posljednjih Kristovih riječi, s engleskoga preveo Mihael
Mario Tolj, Nakladni zavod Globus, Zagreb, 2006, 112 str. (Izazovi, 5).
Godine 1993. Timothy Radcliffe se iznenada
vraća iz Jeruzalema da posjeti svog oca na umoru. Na očevu molbu donosi mu
Haydnov CD Sedam posljednjih Kristovih riječi na križu. Deset godina kasnije
zamoljen je da u katedrali u Seattleu (SAD) propovijeda o sedam posljednjih
Kristovih riječi na križu. Timothy Radcliffe se odmah sjeća brojnih
situacija patnje i smrti koje je susreo po čitavom svijetu tijekom svojih
putovanja kao vrhovni Učitelj dominikanskog reda.
Timothy Radcliffe je bio Učitelj reda
propovjednika od 1992. do 2001. Nadaleko je poznat po svojim analizama,
odvažnim stavovima o suvremenom društvu, situaciji u Crkvi, kao i o
kršćanskom životu te redovničkom životu nudeći poticajne poglede na vrlo
suvremen i izazovan način. Ova knjiga nije samo meditacija o otajstvu Krista
u njegovoj muci, Krista daje svoj život za ljude. Knjiga je također
razmišljanje o otajstvu Riječi Božje i riječi čovjeka kojeg ni ljudska
mržnja ni nasilje nisu mogli ušutkati.
Svaka od sedam meditacija ilustrirana je
reprodukcijom križa koju Timothy Radcliffe prikazuje i tumači. To su sedam
njemu najdražih križeva, zbog umjetničkih kvaliteta ili zbog njihova
podrijetla: križ od papira koji su za njega napravili članovi dominikanskog
laičkog bratsttva u zatvoru u Norfolk (SAD), mali križ s Haitija koji uvijek
sa sobom nosi na putovanjima ili iznenađujuća Pietà oboljelih od side! Prije
samih meditacija autor donosi uvod na temu »U početku bijaše Riječ«, a nakon
meditacija slijede dva poglavlja o šutnji i riječi »Onkraj šutnje« i »Onkraj
nasilja«. Prekrasna knjiga za meditaciju i razmišljanje.
***
Johannes B. Brantschen, Bog je veći od našega
srca, s njemačkog preveo Ivica Tomljenović, Zagreb: Dominikanski
provincijalat - Globus - Školska knjiga, 1992, 85 str.
U Isusovoj, zasigurno najljepšoj, prispodobi o
»Izgubljenom sinu« izrečeno je nešto nečuveno, na čudesan način
oslobađajuće: Bog nije otac koji se ljuti i osvećuje. U njegovim očima nitko
nije izgubljen. Svatko ima pravo vratiti se u svoj dom bez obzira tko je i
što je učinio. Čovjek se ne mora ni opravdavati ni ispričavati. Jedino mora
biti spreman napustiti svoju oholost. Prazni ruku smije primiti Božje
milosrđe čija beskrajna ljubav prašta bez postavljanja ikakvih uvjeta. Naša
želja za srećom, naša neutaživa čežnja za pravdom, slobodom i ljubavi ne
završava u ništavilu nego se uklapa u Božju beskonačnost. Bog je sabrao sve
naše suze i nijedan mu osmijeh neće izmaknuti. Bog je veći od našega srca i
od našeg svijeta.
Johannes B. Brantschen, dominikanac,
umirovljeni profesor dogmatike na Sveučilištu u Fribourgu (Švicarska),
otkriva nam na uvjerljiv i snažan način smisao i poruku ove prispodobe:
onako kako se Bog ponaša prema nama, čak i onda kada smo krivi, isto tako se
i mi moramo ponašati jedni prema drugima i na taj način izbjeći međusobno
optuživanje. Srž kršćanske predaje je: radost u Bogu i radost s ljudima u
Bogu.
***
Narudžbe na sljedećoj adresi:
Nakladni zavod Globus
p.p.232, Vlaška 109
10 000 Zagreb
Tel: 01/ 46 28 400; 46 28 404; 46 28 407
Fax: 01/ 45 51 146
E-mail: globus@globus.hr
www.globus.hr
|
