|
Zagreb, 24. veljače 2004. (HKR) - Jučer se otvorenim pismom ministru
znanosti, obrazovanja i športa Draganu Primorcu, a time i čitavoj hrvatskoj
javnosti obratila Socijaldemokratska partija Hrvatske. Sadržaj pisma otkriva
brigu te stranke za dobro mladih ljudi, a protiv nasilja i traumatiziranja. Na
prvi pogled se takva briga čini pozitivnom – ali samo na prvi pogled. O čemu se
zapravo radi?
SDP se oglasio povodom prikazivanja filma „Nijemi krik“ u trećem razredu XI.
gimnazije u Zagrebu. Zgražaju se nad činjenicom da je mladima toga uzrasta
prikazana ISTINA o pobačaju, istina koju određene grupacije nikako ne žele
priznati niti dopustiti drugima da ju upoznaju.
Socijaldemokrati Hrvatske se ne zgražaju nad prizorima nasilja kojima su mladi
izloženi u mnogobrojnim filmovima koje gledaju na tv-ekranima a koji izazivaju
sve češću pojavu nasilništva u našim školama i na ulicama naših gradova. Ne
smetaju im prizori mladih ljudi koji umiru od droge, ali u otvorenom pismu
ministru Primorcu izražavaju svoje zgražanje nad „eksplicitno prikazanim
pobačajem“ u filmu kojeg „apsolutno ne smatraju primjerenim“.
Zašto je Socijaldemokratskoj partiji takav film o pobačaju neprimjeren? Zato što
je riječ o „učenicima i učenicama u osjetljivoj dobi u kojoj se formiraju
stavovi prema tim pitanjima i stječu prva iskustva“. Dakle, izražena je bojazan
da bi mladi toga uzrasta mogli shvatiti da je kod pobačaja doista riječ o
UBOJSTVU čovjeka u njegovoj najranijoj dobi, a ne o nekakvom „čišćenju“ ili
„odstranjivanju stranoga tijela“ kako se to često zna reći. U otvorenom pismu
SDP se boji da bi film koji donosi okrutnu i užasnu istinu o pobačaju mogao
„trajno negativno i iznimno neugodno djelovati na formiranje stava mladih ljudi
o prikazanom sadržaju“.
U ovom otvorenom pismu krajnje neukusno i licemjerno zvuči pozivanje SDP-a na
„opće moralne norme“. Koje to opće moralne norme zastupa Partija koja se boji
istine i koja ubojstvo čovjeka želi prikazati u nekom drugom, prihvatljivijem
svjetlu? Koje to opće moralne norme socijaldemokrati Hrvatske žele ponuditi
mladima u Republici Hrvatskoj kada je opće poznata stvar da se taj isti SDP –
osim podupiranja ubojstva nerođenoga djeteta – jednako tako zauzima i za
istospolne bračne zajednice te zastupa legalizaciju lakih droga?!
Pokušaj zabranjivanja prikazivanja filma o pobačaju u srednjim školama očito je
samo dio sustavne kampanje koja za cilj ima stvaranje lažnog morala u kojem se
gubi vrijednost ljudske osobe. Ne zaboravimo da je upravo prošla Vlada pod
vodstvom predsjednika SDP-a uvela u srednje škole program „Memoaids“ kojim se
želi promovirati seksualnost bez granica, bez odgovornosti i istinske ljubavi.
Za tako nešto – po mišljenju SDP-a – srednjoškolci nisu premladi, ali za pravu
istinu o ljubavi, spolnosti i pobačaju jesu.
Dokumentarni film „Nijemi krik“ koji je vjeroučiteljica prikazala učenicima
vjerno prikazuje pobačaj u njegovim pojedinim fazama. Prizori iz filma su doista
strašni, kao što je strašna činjenica da se pobačajem ubija ljudsko biće. Nameće
se pitanje zašto SDP upravo sada problematizira taj film kada se zna da je on
samo jedno od didaktičkih pomagala predviđeno Planom i programom vjeronauka za
srednje škole koji je verificirala Vlada kojoj je na čelu bio upravo predsjednik
SDP-a.
Prava namjera otvorenoga pisma ministru Draganu Primorcu očita je iz njegovog
drugog dijela. U njemu SDP postavlja pitanje o „primjerenosti prisustva u
nastavnom programu predmeta vjeronauk u srednjim školama“. To je poanta čitavog
otvorenog pisma kao i kampanje koja se u posljednje vrijeme vodi svim
raspoloživim sredstvima protiv Katoličke crkve u Republici Hrvatskoj. Očito
određenim snagama ne odgovara utjecaj Crkve i želi ga svesti na najmanju moguću
mjeru jer Crkva svojim nastojanjima i upornom zaštitom života i ljudske osobe
neprestano proziva savjesti. A savjest je opasna stvar. Ona je zadnje mjerilo
ljudske prosudbe i djelovanja. Ako se uspije uspavati savjest ljudi – pogotovo
mladih, onda se s njima može raditi što god se hoće.
Otvoreno pismo Socijaldemokratske partije Hrvatske ponovo otvara nikada riješeni
problem odnosa prema problemu pobačaja. Hoće li se hrvatsko društvo koje je –
barem brojčano katoličko – osvijestiti i prihvatiti istinu da je pobačaj
ubojstvo te se tako i odnositi prema njemu, pokazat će vrijeme. Postavlja se i
pitanje što su sve dosadašnje hrvatske vlasti učinile na buđenju te svijesti i
rješavanju toga problema te hoće li u hrvatskoj javnosti i dalje biti glasni
samo oni koji se zgražaju nad tim da se stvari nazivaju pravim imenom i
prikazuju u pravom svjetlu.
|
