|
Palo je nešto malo snijega, tek toliko da ne
zaboravimo da je kalendarska zima. Ponosni smo
na organizaciju slalomske vožnje za skijašice
održane na Sljemenu, Hajduk je u svoj tabor
doveo dinamovu zvijezdu, a na pomolu je – čini
se – i obrnut slučaj. Ovo bi mogao biti ležeran
pregled prošloga tjedna. Osim tih „laganih tema“
bili smo svjedoci inauguracije novoga starog
američkog predsjednika, a istovremeno smo u
očekivanju isto tako svečanog preuzimanja novog
mandata starog hrvatskog predsjednika.
U Washingtonu je
na ustoličenju bilo pravo opsadno stanje. Ništa
čudnoga s obzirom na politiku koju je vodio i
koju je ponovno najavio predsjednik Bush. Ne
samo da ne odustaje od zacrtane politike
gospodara svijeta, nego još i pojačava tempo u
bezobzirnom gaženju onoga u što se zaklinje –
demokracije i ljudskih prava. Svečano je najavio
nove ratničke pohode, nova krvoprolića i
osvajanja. Nije američkom vođi dovoljno što
pokušava do kraja pokoriti Irak. Sada svoje
oružje okreće i prema susjednom Iranu. Za Irak
su Bush i Blair bili prisiljeni priznati da nisu
pronašli nikakvo oružje za masovno uništenje
zbog kojega su tu državu napali. Ali to Bushu
nimalo ne smeta da čovječanstvu ponudi novu
obmanu – ovaj put Americi su problematični
iranski nuklearni pogoni. Onako usput budi
rečeno – tek toliko da se ne zaboravi –
Sjedinjene Američke Države su jedine koje su do
sada iskoristile svoje atomsko oružje za masovno
uništenje stotina tisuća ljudi.
Novi stari
hrvatski predsjednik nema takvih problema. On je
na zasluženom odmoru na kojem dakako razmišlja i
o svemu onome što mu je činiti u novom
predsjedničkom mandatu. I treba dobro razmisliti
jer ono što je govorio u predizbornoj kampanji,
bilo je prilično jadno i neuvjerljivo. Istina,
njegova protukandidatkinja je bila još
neuvjerljivija, što su uostalom pokazali i
rezultati izbora.
Našega
predsjednika muče drugi problemi. Brinu ga
glasovi Hrvata iz Bosne i Hercegovine. Jer da
nije bilo njih, rezultati prvoga kruga bili bi
drugačiji. Da Hrvati u BiH nemaju pravo glasa,
predsjednički kandidat Stipe Mesić pobjedu bi
odnio već u prvom izbornom krugu, tvrdilo se na
veliko. Međutim, brojke govore nešto sasvim
drugo. Urednik Informativnoga programa našega
radija Anto Mikić u jučerašnjoj emisiji „7u45“
pozabavio se između ostaloga i tom računicom.
U prvome krugu
predsjedničkih izbora na birališta u BiH izišlo
je 54.112 birača, od čega ih je 4.825 svoj glas
dalo gospodinu Mesiću. Bez tih glasova on bi u
prvome krugu imao 1.084.573 glasa. Oduzme li se
pak od ukupnog broja onih koji su glasovali broj
glasača u BiH, te se podijeli na pola i doda
jedan glas, što donosi potrebnih 50 % plus jedan
glas, Mesiću je za pobjedu u prvome krugu bilo
potrebno 1.086.480 glasova. Kada sve skupa
zbrojimo i oduzmemo, rezultat kazuje da je i bez
glasova Hrvata u BiH Mesiću nedostajalo 1.908
glasova za pobjedu u prvom krugu. Drugim
riječima, drugoga kruga bilo bi i bez glasova iz
BiH.
Ovim izračunom od
svih medija u RH do sada je jedino HKR pobio
medijski linč protiv BiH Hrvata. Zašto je i na
ovim predsjedničkim izborima došlo do medijske i
političke hajke protiv Hrvata u BiH koja traje
od 2000.-te godine, ostaje otvoreno pitanje.
Činjenica je da službena hrvatska politika od
izbora 2000.-te godine gotovo u potpunosti
zanemaruje dio hrvatskoga naroda koji živi u
BiH. Je li to posljedica međunarodnih pritisaka,
dokaz kratkovidnosti hrvatskih političara, ili
možda i jedno i drugo, pokazat će vrijeme.
Dugoročno gledano Republika Hrvatska gubi jako
puno trenutnim stanjem Hrvata u BiH, a izgubit
će još i više budući da se njihovo stanje sve
više pogoršava. Gubitak je to demografske, ali i
geostrateške naravi.
Nije uobičajeno,
ali pozivam vas da idućeg četvrtka pogledate
emisiju Hrvatske televizije Brisani prostor.
Prema najavama, mogli bismo u toj emisiji dobiti
određene odgovore i podatke koje se inače
prešućuje u hrvatskoj javnosti.
Osim što su mnogi
proglasili BiH Hrvate krivcima za drugi krug
predsjedničkih izbora, dobar dio medija
proglasio je Mesićevu pobjedu najbolje
ostvarenim rezultatima na svim dosadašnjim
predsjedničkim izborima. Valjda se to naglašava
zato da bi se istaknulo kako je, eto,
predsjednik Mesić i u tome bolji od
utemeljitelja hrvatske države dr. Franje
Tuđmana. No, i u ovom slučaju činjenice i brojke
govore suprotno. Predsjednik Tuđman je i 1992. i
1997. pobijedio već u prvom krugu glasovanja,
što predsjedniku Mesiću nije uspjelo niti 2000.
niti 2005. Istina, Mesić je na ovim izborima
dobio najveći postotak glasova, ali ako se gleda
ukupan broj birača koji su izašli na izbore i
broj dobivenih glasova, onda su i te brojke
ponovno na strani pokojnog predsjednika.
Kao glavni urednik
HKR-a dužan sam i jedan odgovor našim
slušateljima. Tijekom kampanje uoči drugoga
kruga izbora, bilo je puno poziva i komentara
zašto naš radio u svom programu „vrti“ samo
reklamne spotove gospodina Mesića, a ne i
gospođe Kosor. Budući da se HKR uključio u
predsjedničku kampanju, bili smo dužni u svom
programu puštati spotove onih kandidata koji su
bili zainteresirani za promidžbu na našem
radiju. U prvom krugu mogli ste čuti spotove
više predsjedničkih kandidata, a u drugom je
interes pokazao samo izborni stožer gospodina
Mesića. Savjetnici gospođe Kosor procijenili su
da im ne treba reklama na HKR-u. Još nešto, uoči
prvoga kruga mogli ste u našem programu slušati
predizborne emisije koje je pripremio naš
Informativni program. Od svih 13 kandidata,
našem pozivu su se odazvali svi osim gospođe
Kosor. Zašto je to tako bilo, pitanje bi trebalo
postaviti nekome drugom, a ne HKR-u. |
