|
Na okruglom stolu
prigodom 40. obljetnice završetka Drugoga
vatikanskog koncila govorilo je 15 hrvatskih
teologa, pokušavajući aktualizirati Koncil te
odgovoriti koliko je on zaživio na ovim
prostorima
Zagreb,
15. prosinca 2005. (IKA) - Okrugli stol prigodom 40. obljetnice
završetka Drugoga vatikanskog koncila pod naslovom
"Koncil - zaboravljena budućnost?", a u
organizaciji Katoličkoga bogoslovnog fakulteta
Sveučilišta u Zagrebu i Glasa Koncila, održan je u
četvrtak 15. prosinca u Europskom domu u Zagrebu.
Riječi pozdrava na početku je uputio glavni
urednik Glasa Koncila te, uz dr. Nenada Malovića,
moderator okruglog stola Ivan Miklenić, naglasivši
važnost Koncila koji je usmjerio budućnost Crkve.
Potom su uslijedili kratki osvrti na Koncil 15
sudionika okruglog stola, profesora na teološkim
fakultetima u Zagrebu, Đakovu i Rijeci.
Dr. Ivan Šaško govorio je o liturgiji te
liturgijskoj obnovi koja je i 40 godina nakon
Koncila aktualna i dalje traje. Također je
progovorio o važnosti obreda, objasnivši kako je
svaka značajka ljudske zbilje obilježena obredom.
Na kraju je zaključio kako ne treba zaboraviti
kako se liturgija oblikuje Kristovim otajstvom.
Dr. Ivan Karlić osvrnuo se na dogmatsku
konstituciju Koncila "Dei Verbum", posebno na 6.
poglavlje koje govori o Svetom pismu u životu
Crkve. Rekao je kako je nakana Koncila bila da
Biblija postane knjiga svakog vjernika, da mu
postane neizostavna duhovna hrana za kršćanski
život. Ipak, dr. Karlić je primijetio kako je
Biblija 40 godina nakon Koncila nedovoljno
prisutna u Crkvi te i danas među vjernicima
prevladava mišljenje kako je Biblija knjiga samo
za svećenike. Zaključio je kako bi bilo potrebno
osnivati biblijske grupe u župama, aktivno
uključiti laike teologe te istraživati ostale
načine kako bi se Riječ Božja implementirala u
život Crkve.
Dr. Mario Cifrak nadovezao se
na temu o Bibliji u životu Crkve te je posebno
istaknuo važnost egzegeze i aktualizacije. Pri tom
je primijetio kako je lom europskog kršćanstva
nastao baš uslijed različitog tumačenja bitnih
dijelova Biblije.
Pomoćni zagrebački
biskup Vlado Košić u svom se komentaru osvrnuo na
govor o Blaženoj Djevici Mariji unutar dogmatske
konstitucije Koncila "Lumen Gentium" te je posebno
naglasio doprinos hrvatskih mariologa na tom
području.
Dr. Ivica Raguž osvrnuo se na
važan pojam Drugoga vatikanskog koncila –
"communio" (zajedništvo) – kojim je Crkva izašla
ususret čovjeku te je omogućila sebi samoj
dostojno vrednovanje laika, mjesnih Crkava,
kolegijalnost biskupa, sestrinstvo s drugim
kršćanskim Crkvama te aktivnije i potpunije
liturgijsko slavlje. Dr. Raguž govorio je i o
problematici demokratizacije te suodgovornosti u
Crkvi, primijetivši kako novo poimanje Crkve kroz
pojam zajedništva ima elemente demokracije, ali su
ti elementi teološki, a ne društveno oblikovani.
Dr. Josip Baloban govorio je o pastoralu
te važnosti laika u Crkvi. Koncil je donio
određenu novost u pogledu laika, rekao je dr.
Baloban, nastavivši kako se laici više ne bi
trebali shvaćati kao produžena ruka svećenika, već
ravnopravni sudionici u životu Crkve. Posebno je
naglasio pastoralne modele kao što su razvijanje
pastoralnih skupina na razini župa, odgovornost i
suradnja klerika i laika, razvijanje svijesti o
braku i obitelji, rad s mladima te uključivanje
članova duhovnih pokreta u župsku zajednicu.
Dr. Ante Crnčević nadovezao se na dr.
Šaška govorom o liturgiji. Rekao je kako se kroz
Koncil Crkva željela podložiti otajstvenoj zbilji
te bi ona sama trebala biti očitovanje pravog lica
Crkve. Govoreći o fazama liturgijske obnove, dr.
Crnčević je rekao kako sama liturgijska obnova u
praksi još nije teološki objašnjena, te je
zaključio kako bi se iz crkvene obnove liturgije
trebalo zakoračiti u liturgijsku obnovu Crkve.
Dr. Milan Špehar osvrnuo se na dekret
Koncila o službi i životu svećenika "Presbyterorum
ordinis", naglasivši važnost odnosa svećenika i
biskupa koji bi trebali biti suradničkog
karaktera. Govoreći o duhovnosti svećenika, dr.
Špehar je rekao kako se ta duhovnost rađa i
razvija iz onog što svećenik živi u svom
svakodnevnom životu.
Dr. Josip Šalković
govorio je o Zakoniku kanonskoga prava koji je
objavljen 1983. godine kao plod i sredstvo za
ostvarenje Koncila, te je naglasio kako je preko
Zakonika dan program preobrazbe Crkve u duhu
Drugoga vatikanskoga koncila kao i put za suradnju
Crkve s drugima.
Dr. Tonči Matulić osvrnuo
se na uzroke posve novog govora crkvenog
učiteljstva preko koncilske pastoralne
konstitucije o Crkvi u suvremenom svijetu "Gaudium
et spes". Govoreći o "duhu Koncila" o kojem se
tako često govori, primijetio je da ga označavaju
tri pojma - znakovi vremena, posadašnjenje te
pastoralna usmjerenost. Zaključio je kako
postkoncilska obnova treba biti trajno događanje.
Naime, Crkva se Koncilom željela posuvremeniti,
ali je u postkoncilskom vremenu često upravo duh
Koncila bio ometan zaboravom, nesporazumima,
kočenjem i strahom.
Dr. Ivan Koprek
govorio je o Crkvi i političkom uređenju,
naglasivši kako je Crkva na Koncilu prihvatila
modernizam, približila se liberalnim političkim
strujanjima te osudila politička uređenja koja
ograničavaju ljudske slobode.
Dr. Jure
Zečević govorio je o ekumenizmu, kao i ekumenskim
koracima koji su vidljivi i prije samog Koncila, a
upravo su u njemu dobili pravi izričaj. Naime, dr.
Zečević je naglasio kako se ne radi o nastanku
ekumenizma na Koncilu, već o prijelazu iz
privatnog u javni ekumenizam. Zaključio je kako se
i danas, 40 godina nakon Koncila ipak nije
ostvarilo puno jedinstvo s ostalim kršćanskim
Crkvama te se ni danas ne zna hoće li i kada doći
do tog jedinstva.
Dr. Željko Tanjić posebno
je govorio o antropološkom pitanju te je ujedno
naglasio kako je Koncilom označen kraj
antimoderniteta Crkve. Crkva je na Koncilu
shvatila da modernitet za nju ne predstavlja
opasnost već nove mogućnosti djelovanja te je
polako napustila Augustinov pesimizam. Dr. Tanjić
je zaključio kako je Koncil i danas inspiracija
svima u Crkvi za djelovanje i promišljanje.
Dr. Stjepan Baloban osvrnuo se na važnost
socijalno-etičkog vida služenja Crkve te je
govorio o pojmu "Crkva siromašnih".Govoreći o
Crkvi u Hrvatskoj, primijetio je kako se ona u
demokraciji ne snalazi u služenju društvu te je
rekao kako se glavni problemi nalaze u njoj.
Zaključio je kako danas u crkvenom djelovanju u
prvom planu treba biti čovjek i ljudsko
dostojanstvo.
Dr. Vladimir Dugalić održao
je posljednji osvrt u kojem je naglasio kako je
Drugi vatikanski koncil bio pastoralni, u službi
čovjeka. Primijetio je problem koji se u Crkvi
uočava posebno na lokalnoj, župskoj razini, a
vezan je uz razdvajanje doktrine i prakse Crkve.
Preko Koncila bližnji se više ne shvaća kao
objekt, već kao subjekt, te je zaključio kako je
danas važno poštivati savjest bližnjega i graditi
vlastiti identitet.
Osvrti na okruglom
stolu bili su podijeljeni u tri dijela:
aktualizacija razumijevanja Božje poruke i
čovjekova odgovora, obnova Crkve u sebi te novo
lice Crkve u susretu sa suvremenom kulturom i
drugim religijskim zajednicama i uvjerenjima te u
služenju čovjeku i ljudskim zajednicama. Između
navedenih blokova osvrta, održane su kratke
rasprave. |
