|
Vatikan, 31. listopada 2006. (Radio Vatikan) -
Deset godina nakon Opće deklaracije o ljudskim pravima na jezik, proizišle
sa Svjetske konferencije održane 1996. godine u Barceloni, na Sveučilištu za
strance u Perugi, početkom listopada je održana međunarodna konferencija o
ljudskim pravima na jezik, u svrhu utvrđivanja stanja, od konferencije u
Barceloni, na području višejezičnosti.
Riječ je o pitanju koje se odnosi na
znanstveno područje, ali i na socijalno-pravno, posebice u svjetlu
najnovijih društvenih problema prouzrokovanih velikim migracijskim
kretanjima s Istoka i Juga svijeta.
Osvrnuvši se u razgovoru za našu radio postaju
na spomenute konferencije, Stefania Giannini, rektorica Sveučilišta za
strance u Perugi, napomenula je kako valja shvatiti da se tijekom
posljednjih deset godina, pravo na jezik opravdano počelo tumačiti kao
ljudsko pravo, odnosno kao jedno od onih neotuđivih prava, poput prava na
zdravlje.
Osoba sa sobom nosi pravo na slobodno
izražavanje u kojoj god se sredini našla, pa i ako iz vlastite zemlje
prijeđe u neku drugu. Stoga je u Europi, u kojoj su zajednice selilaca bitno
obilježje svih zemalja, problem i briga oko zaštite i, posebice oko
shvaćanja jezičnoga identiteta tih manjina, aktualna građanska i politička
dužnost.
Bilo bi jako važno kad bi se uspjelo,
konkretno u neki službeni dokument međunarodnih tijela, unijeti i pravo na
jezik kao ljudsko pravo i kao pravo koje nije vezano uz teritorijalnost.
Što se pak tiče jezične politike – kazala je
nadalje Stefania Giannini – treba još doista puno toga učiniti. Mislim da je
dovoljno prisjetiti se stanja u Italiji, u kojoj nedavno predloženi nacrt
zakona o zahtjevima za državljanstvo, prvi put, osim kulture, kao uvjet
postavlja i poznavanje jezika. To je stoga po sebi razumljivo priznanje da
govoriti neki jezik znači zadobiti i pravo, i to ne samo za očuvanje
vlastitoga identiteta, nego i za dobivanje drugoga – napomenula je Stefania
Giannini.
|
