|
Vatikan, 23. listopada 2007. (Radio Vatikan) -
Važan korak prema dijalogu, tako je isusovac, otac Samir Khalil Samir nazvao
pismo potpisano od 138 učenih muslimana, upućeno papi Benediktu XVI. i
kršćanskim uglednicima. Pismo je u svijetu izazvalo veliko zanimanje, a
Ekumensko vijeće Crkvi je prošlih dana pozitivno ocijenilo pismo, u kojemu
se nalazi pokušaj iskrenoga dijaloga između kršćana i muslimana. Ta se
nakana dobro vidi u samom sastavu pisma – istaknuo je otac Samir, profesor
povijesti arapske kulture i islamologije na sveučilištu u Beirutu. Pismo
sadržava osnovno pozitivno gledište: sastav je jasno utemeljen na Božjoj
ljubavi prema čovjeku i bližnjemu. To nije tradicionalno muslimansko
stajalište niti obilježje mentalnoga i teološkog islamskog sklopa. Govor o
Božjoj ljubavi je kršćanska kategorija, taj je izričaj veoma rijedak u
muslimanskoj tradiciji. Riječ je, dakle, o činu dobre volje, traženju onoga
što nam je zajedničko – istaknuo je profesor.
Na upit u čemu je novina pisma, kazao je kako ono sadrži puno pozitivnih
gledišta. U odnosu na prvo pismo upućeno Papi, koje je sadržavalo kritiku,
ovo ne sadrži kritiku. U pismu se predlaže istraživanje onoga što je
zajedničko kršćanstvu i islamu. Već je u naslovu stavljena jedna od
najljepših riječi, uzeta iz Kurana, kojom se Muhamed obratio kršćanima:
Složimo se makar u jednoj stvari, to jest da je Bog jedan“. Druga pak novost
jest što je 138 učenih muslimana potpisalo pismo, dakle nije riječ samo o
imamima i muslimanskim redovnicima. To je veoma važno, jer uzima u obzir
stvarnost islama, koju ne trebaju zastupati samo imami i muslimanski
redovnici, oni bi pismu dali oštriji sadržaj – istaknuo je Samir.
Na upit je li pismo unaprijedilo dijalog, kazao je kako ono predstavlja
novinu jer ne započinje s obranom od nekoga. Temeljno je da je riječ o
smirenom pothvatu i ozračju za sve. Sada umjesto sporenja možemo započeti
kritički dijalog, gdje „kritički“ znači ne odobravati sve ono što drugi
govori, nego ga kritiziram polazeći od svojih kriterija, a on isto čini
polazeći od svojih, skupa dakle tražimo zajedničke kriterije. Ponekad se
govori kako je papa Benedikt XVI. zauzeo oštro stajalište protiv islama.
Osporavam takve priče i tvrdim da se Sveti Otac kritički postavio prema
islamu. Ovo moramo dobro shvati inače dolazi do nesporazuma: kritika ne
znači pomanjkanje ljubavi – istaknuo je otac Samir.
Počinju se dakle vidjeti prvi plodovi Papina govora u Regensburgu,
primijetio je novinar. Cilj Papina govora je bio dijalog. Neki su mi
govorili kako je govor bio greška, da je učinio nemogućim dijalog. To nije
točno, meni se čini da se napustio dijalog uljudnih riječi, odnosno
diplomatski dijalog, koji nije pravi dijalog jer se može prekinuti zbog
najmanje sitnice. Sada, dakle, mogu reći svoje stajalište, koje također može
biti kritika jednoga vidika, a ne čitavoga viđenja, isto tako netko može
kritizirati nešto u kršćanstvu, unatoč tome idemo dalje. To je dijalog
istine i ljubavi. Želio bih da se pismo shvati prvim korakom na putu pravoga
dijaloga koji valja nastaviti što je više moguće – zaključio je otac Samir.
|
