|
Vatikan, 21. kolovoza 2006. (Radio Vatikan) -
Latinski kao službeni svjetski jezik u skoroj budućnosti – pod tim je
naslovom vatikanski dnevnik Osservatore Romano 13. kolovoza objavio članak
Marija Gabriela Giordana, koji u latinskome vidi prikladno sredstvo za
službeni jezik Europske unije.
Proces globalizacije i stvarnost Europske
unije čije su se zemlje kroz dvadeset stoljeća služile latinskim jezikom, a
i njezino službeno geslo „in varietate concordia“, kao uostalom i geslo
Sjedinjenih Američkih Država „e pluribus unum“ zahtijevaju nadnacionalni
jezik – piše Giordano, koji priznaje sadašnju prevlast engleskoga jezika.
Ipak je riječ o nacionalnome jeziku koji se,
poput francuskoga u prošlim stoljećima, nametnuo iz točno određenih
gospodarskih i političkih razloga. Stoga bi i engleski jezik mogao doživjeti
sudbinu francuskoga, ako nestanu razlozi njegove prevlasti.
Isto se ne može reći za latinski jezik kojim
se služimo već dvije tisuće godina, čime se niti jedan jezik ne može
pohvaliti – stoji u članku. Latinski se, budući da je izražavao univerzalnu
kulturu, nametnuo kao svjetski jezik, a ne kao jezik neke posebne zajednice.
U članku se podsjeća kako je latinski jezik
šezdesetih i sedamdesetih godina bio uklonjen iz talijanskih škola zbog
ideoloških, odnosno demagoških razloga. Mnogi će se, slušajući ovo,
prisjetiti što se u ono vrijeme događalo u našoj domovini.
S druge pak strane – podsjeća autor – istina
je da je u Europi i općenito u svijetu latinski jezik postao predmet
intenzivnijega proučavanja. U Nizozemskoj je prije deset godina
ustanovljenja radio postaja za latinski jezik, „Nuntii latini“ koja i danas
emitira vijesti na latinskome jeziku. U članku se ističe, također, kako je
latinski jezik u Italiji bio smatran jezikom elite i stoga čimbenikom
društvene diskriminacije u odgojnome procesu. Ta očita predrasuda posebnoga
onovremenog političkog ozračja žrtvovala je svrsishodnu ulogu latinskoga
jezika kao prigodu za proučavanje prirode i dinamike jezične strukture
općenito, što je imalo već dobro poznatu posljedicu nepoznavanja pisanja na
talijanskome jeziku – zaključio je Giordano.
|
