|
Vatikan, 11. ožujka 2008. (Radio Vatikan) -
Ljubav je pravi lijek za život – kazao je Benedikt XVI. u nedjeljnoj
homiliji u crkvi svetoga Lovre, govoreći o čovjeku i dostojanstvu ljudske
osobe, o znanosti i ljubavi. Papa je ponovio tvrdnju, izrečenu u enciklici
„U nadi spašeni“, da ljubav otkupljuje čovjeka, a ne znanost. Na tu se temu
u razgovoru za Radio Vatikan osvrnuo prof. Nicola Cabibbo, predsjednik
Papinske akademije za znanosti. Važno je podsjetiti da je čovjek, odnosno
ljubav središte svega. Znanost ima svoju neupitnu ulogu, sve je važnija u
ljudskome životu, a bit će važan čimbenik u produživanju ljudskoga života. S
toga gledišta nikada nisam vidio suprotnost između znanosti i ljubavi –
rekao je profesor.
Na primjedbu kako neke ideologije, odnosno scijentizam, dovode u pitanje
ljudsko dostojanstvo, rekao je kako o tome treba pomno govoriti: Papa s
pravom ističe kak znanost nije svemoguća. Istraživanje koje Papa čini u
posljednje vrijeme – dovoljno se prisjetiti studijskoga skupa u Castel
Gandolfu o problemu nastanka života – te njegovo nastojanje da znanost na
neki način „uglavi“ u teologiju, ili da teologiju osuvremeni u svjetlu novih
saznanja doista mi izgledaju izvanrednim – primijetio je profesor Cabibbo i
dodao kako Crkva cijeni mišljenja znanstvenika i traži njihove savjete.
Ponekad to izričito čini, primjerice problem smrti u okviru ljudskoga
dostojanstva. Kako se može znati kada je osoba doista mrtva, u pitanju je
problem presađivanja organa. Akademija se na Papin zahtjev više puta
pozabavila tim pitanjem, zadnji put prije dvije godine. Mi često nastojimo
utvrditi i predložiti vidike znanstvenoga napretka koji mogu zanimati Crkvu.
Benedikt XVI. je, prije izbora za papu, bio ponosan član akademije, uvijek
pozoran prema njoj – istaknuo je akademik Cabibbo.
Komentirajući evanđelje o Lazarovu uskrsnuću, Papa je u nedjelju zamislio
prizor s čovjekovom biološkom besmrtnošću i zapitao se što bi se događalo u
svijetu starih, bez prostora za mlade?. Osvrnuvši se na Papin upit, sociolog
Sabino Acquaviva, rekao je kako se vjerojatno nikada neće postići fizička
besmrtnost, jer je nemoguće, ali se može produžiti život, a to će brojni
psihološki doživljavati kao vječnost. Slijedom toga postavlja se pitanje:
mijenja li se ljudska narav? Ja vjerujem da se ne mijenja. Šire se
psihološki obzori, ali čovjek nema tvarnoga osjećaja beskonačnosti i
vječnosti. Jedno je živjeti vječno, a drugo je zamišljati se besmrtan, to
je, po mome shvaćanju, čisto psihološki mehanizam. Papa je znalački svratio
pozornost na ovaj problem. Hoće li biti društvo staraca? Upit je posljedica
znanstvenih otkrića koja navode na pomisao zaustavljanja procesa starenja.
Papa je upozorio na nešto što će u doglednoj budućnosti biti veoma aktualno
– primijetio je profesor.
Na primjedbu kako je Papa istaknuo da je čovjek spoznajno i relacijsko biće,
rekao je kako je društvo putem televizije, radija i interneta učinilo
umjetnima međuljudske odnose. Promaknut je odnos između čovjeka i sustava
strojeva, tehnologije, znanstvenih otkrića s kojima se sučeljava. Stoga je
velika opasnost od raščovječenja čovjeka. Čovjek posjeduje psihološku
strukturu čovječnosti, a ona je dovedena u krizu. Što gušću tehnološku mrežu
gradimo oko čovjeka, sve mu više oduzimamo mogućnost da u pravome smislu
riječi bude muškarac i žena – zaključio je sociolog Acquaviva.
|
